REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1106/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević, Željka Pajalića i mr. sc. Igora Periše članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja DL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugotužitelja PL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i trećetužitelja GL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Ćosić, odvjetnik u Imotskom, protiv prvotuženice SL, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika FL, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ob-22/2022-2 od 27. rujna 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-355/2020-16 od 11. srpnja 2022., na sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ob-22/2022-2 od 27. rujna 2022. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima revizijskog dijela postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-355/2020-16 od 11. srpnja 2022. suđeno je:

„I Odbijaju se tužitelji s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I Utvrđuje se da ½ dijela nekretnine označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], stambena visokoprizemna kuća popisni broj 14225 u [adresa], površine 54 čhv, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], predstavlja suvlasništvo i ostavinu pok. DL, rođenog dana **.**.1919. a umrlog dana **.**.1989., što su tuženi dužni priznati. II Utvrđuje se da su tužitelji, svaki za 1/6 dijela, vlasnici nekretnine označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], stambena visokoprizemna kuća popisni broj 14225 u [adresa], površine 54 čhv, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa su tužitelji ovlašteni, temeljem ove presude, uz ostvarenje ostalih pretpostavki traženih zemljišnoknjižnim pravom, ishoditi uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime, uz istodobno brisanje svih prava i tereta upisanih u korist tuženih, a što su tuženici dužni trpjeti."

II Odbijaju se tužitelji i s alternativno postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi: "I Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od dana 05.11.2002. sklopljen između pok. AL, [adresa], kao primatelja uzdržavanja i tuženih kao davatelja uzdržavanja, na kojem su potpisi stranaka ovjereni po javnom bilježniku Vladimiru Šačrčeviću, Tratinska 79, Zagreb, pod brojevima: OV-7238/02, OV-7239/02, OV-7240/02, kojim ugovorom je primateljica uzdržavanja dala u vlasništvo davateljima uzdržavanja, ovdje tuženima, nekretninu označenu kao: k. č. br. [katastarska čestica], stambena visokoprizemna kuća popisni broj 14225 u [adresa], površine 54 čhv, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te da je ništetan i dane proizvodi pravne učinke anex ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od dana 21.07.2003. sklopljen između pok. AL, [adresa], kao primatelja uzdržavanja i tuženik kao davatelja uzdržavanja, na kojem su potpisi stranaka ovjereni po javnom bilježniku Ivanu Parlovu, Ozaljska 21, Zagreb, pod brojem: OV-12087/2003, te se u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na nekretnini označenoj kao: k. č. br. [katastarska čestica], stambena visokoprizemna kuća popisni broj 14225 u [adresa], površine 54 čhv, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], ima izvršiti brisanje uknjiženog prava vlasništva u korist tuženih, te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije uknjižbe prava vlasništva u korist tuženih.

II Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II Nalaže se tužiteljima da tuženicima nadoknade prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 15.468,75 kn u roku od 15 dana.“.

2. Presudom Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž Ob-22/2022-2 od 27. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-657/2023-2 od 6. lipnja 2023., dopustio tužiteljima podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, radi pravnog pitanja koje glasi:

„Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako presuda ne sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje su važne za odluku u sporu, koje činjenice na kojima se odluka temelji smatra istinitim, te na čemu zasniva tu svoju odluku?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine.

5. U odgovoru na reviziju, tuženici osporavaju revizijske navode te predlažu da se ista odbaci, a podredno odbije, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem, da 1/2 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena visokoprizemna kuća u [adresa], u [adresa], površine 54 čhv, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], predstavlja suvlasništvo i ostavinu pok. DL, rođenog dana **.**.1919. a umrlog dana **.**.1989. i da su tužitelji svaki u 1/6 dijela suvlasnici te nekretnine te eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 5. studenoga 2002. sklopljenog između, sada pokojne, AL kao primateljice uzdržavanja i tuženih kao davatelja uzdržavanja, na kojemu su potpisi stranaka ovjereni po Javnom bilježniku Vladimiru Šarčeviću, Tratinska 79, Zagreb, pod brojevima OV-7238/02, OV-7239/02, OV-7240/02 predmet kojega ugovora je i predmetna nekretnina, te da je ništetan i ne proizvodi pravne učinke, aneks toga ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 21. srpnja 2003. sklopljen između AL kao primateljice uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja, na kojemu su potpisi stranaka ovjereni po Javnom bilježniku Ivanu Parlovu, Ozaljska 21, Zagreb, pod brojem OV-12087/2003 uz brisanje u zemljišnoj knjizi uknjiženog prava vlasništva u korist tuženih, te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije uknjižbe prava vlasništva u korist tuženika.

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, s obrazloženjem da je utvrđeno:

- da su DL i AL bili u braku od 1947. do smrti AL 1989.;

- da je za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice stečena imovina i to predmetna nekretnina, koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo AL koja je kao kupac 1955. kupila zemljište na kojem je izgrađena ranije postojeća kuća u razdoblju od 1955. do 1958.;

- da je DL **.**.1980. raspolagao predmetnom nekretninom, oporukom iz koje proizlazi da je smatrao da je predmetna kuća (za koju navodi da se sastoji od prizemlja i kata) njegova ostavinska imovina, te da je kao nužnu nasljednicu u oporuci naveo suprugu AL kojoj je ostavio prizemlje kuće, dok je kat ostavio sinovcu ĆL (pravnom predniku tužitelja);

- da AL nije priznala oporuku kao pravno valjanu te da je u ostavinskom postupku iza DL, upućena na pokretanje postupka protiv ĆL radi utvrđenja da oporuka DL nije istinita ni pravno valjana, a koji postupak je proveden pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem P-3352/91 te je donesena presuda 30. rujna 2004., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i ista je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4797/04 od 3. studenoga 2005.;

- da iz obrazloženja navedenih presuda proizlazi kako je bio sporan potpis ostavitelja na oporuci u tom postupku, a da se nije raspravljalo o sadržaju ostavinske imovine;

- da je ĆL, prednik tužitelja, upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja da nekretnina, kojom je oporučno raspolagao DL, predstavlja njegovu ostavinsku imovinu u cijelosti;

- da je postupak ĆL pokrenuo protiv AL pod brojem P-6282/00 u kojemu je donesena presuda 19. ožujka 2007., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-129/08 od 27. siječnja 2009., kojom je odbijen tužbeni zahtjev ĆL;

- da iz obrazloženja tih presuda proizlazi kako je AL kupila zemljište na kojoj je građena kuća od svoje ušteđevine, dok je gradnja kuće financirana dijelom novcem kojeg je pozajmio AL njezin otac, koji je radio u Americi;

- da su AL kao primateljica uzdržavanja i tuženici kao davatelji uzdržavanja, zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju 1996. te je tada u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-10490/96 upisana zabilježba ugovora o doživotnom uzdržavanju, koja je brisana na temelju brisovnog očitovanja od 21. srpnja 2003.;

- da su AL kao primateljica uzdržavanja i tuženici kao davatelji uzdržavanja 5. studenoga 2002. zaključili ugovor o dosmrtnom uzdržavanju te aneks toga ugovora 21. srpnja 2003., te da su se tuženici na temelju tih ugovora upisali u zemljišnu knjigu kao vlasnici predmetne nekretnine;

- da su tuženici po odobrenju AL, izvršili rekonstrukciju postojeće kuće u vidu nadogradnje - proširenje stambenog prostora, dogradnje - zatvaranja stubišta, izgradnje kupaone na katu te modernizacije unutarnjeg prostora;

- da je AL umrla 2007.

9. Prvostupanjski sud zaključuje da su tuženici postupali u dobroj vjeri pri sklapanju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegova aneksa, te da su s obzirom na vrijeme stjecanja predmetne nekretnine ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju i aneksom toga ugovora 2002. i 2003. stekli pravo vlasništva u skladu s načelom povjerenja u istinitost i potpunost zemljišno-knjižnog stanja, a slijedom čega daljnje dokaze prvostupanjski sud u odnosu na utvrđenje omjera suvlasničkih udjela DL i AL s osnova bračne stečevine nije provodio. Nadalje je zaključak prvostupanjskoga suda, da tužitelji osim tvrdnje da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju raspolagalo i sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je pripadao pokojnom DL tužitelji ne pozivaju na niti jedan razlog za ništetnost tih ugovora, a kako raspolaganje tuđom imovinom samo po sebi ne predstavlja razlog za utvrđenje ništetnosti pravnoga posla odbija i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev.

10. Drugostupanjski je sud u odnosu na tužbeni zahtjev shvaćanja da tuženici nisu pasivno legitimirani u odnosu na ovaj dio zahtjeva, s obzirom na to da nisu ni zakonski niti oporučni nasljednici pokojnog DL, niti su u bilo kakvom srodstvu sa DL ili AL, dok u odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskoga suda, da tuženici nisu imali razloga sumnjati u vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju da predmetna nekretnina ne bi bila vlasništvo AL.

11. Tužitelji u žalbi od 21. srpnja 2022. protiv presude suda prvoga stupnja poslovni broj P Ob-355/2020, između ostaloga, navode kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, između ostaloga, i zato što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

11.1. Navedeno opširno i detaljno obrazlažu, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda o tome da bi tuženici prilikom sklapanja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kao i njegovog aneksa iz 2002. i 2003. postupali u dobroj vjeri i to, između ostaloga, i iz razloga: što iz iskaza tuženice proizlazi da je AL poznavala tri godine prije smrti jer su zajedno odlazili u adventističku crkvu te da su tuženici znali da je bila u braku sa pokojnim DL i da su tuženici, prvo sa pokojnom AL 1996. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, da bi naknadno sklopili i predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i aneks toga ugovora „…jer su saznali da sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju vlasništvo odmah prelazi na davatelja uzdržavanja, odnosno da ne bi imali problem sa papirima“, a tužitelji tvrde da iz navedenoga proizlazi da su tuženici sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i aneksa tom ugovoru htjeli uživati blagodati načela povjerenja u zemljišne knjige koja blagodat nije postojala u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 1996.; da sama tuženica navodi kako su tuženici saznali za sudski postupak između pokojnog ĆL i pokojne AL kada su već stanovali u kući, a to je bilo oko 6 mjeseci nakon što su sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, dakle početkom 1997. te da im je pokojna AL rekla, kako im za postojanje spora nije govorila „jer da joj je sutkinja rekla da prednik tužitelja pokojni ĆL nema nikakva prava i da ona može biti mirna“; da je tuženik FL vozio pokojnu AL na sud 1995. te da mu je ona rekla da je nećak, sada pokojni, ĆL „želio uništiti“ iako nema nikakva prava, a slijedom čega tužitelji zaključuju da tuženicima nije moglo ostati nepoznato da i pokojni DL polaže vlasnička prava na predmetnu nekretninu, te nije životno logično da se tuženici u toj situaciji ne bi raspitivali u vezi okolnosti koje opterećuju formalno upisano vlasništvo pokojne AL. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelji u žalbi navode da su već prilikom kumulacije zahtjeva u podnesku od 27. ožujka 2017. istakli, s obzirom na to da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima, te da je prema čl. 283. propisano da bračni drugovi zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno, te da svojim udjelom bračni drug ne može samostalno raspolagati niti opteretiti pravnim poslom među živima, da je raspolaganje predmetnom nekretninom bilo protivno prisilnom propisu, a što je predstavljalo osnovu njihovog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i njegovoga aneksa.

12. U odnosu na ovakve konkretne žalbene navode, kojima se ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a drugostupanjski sud navodi:

„Što se tiče bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ocjena je ovog suda da ista nije počinjena jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne razloge, pa je istu moguće ispitat…“.

13. Takvo obrazloženje drugostupanjske odluke o neosnovanosti žalbe, odnosno pravilnosti zakonitosti prvostupanjske odluke u odnosu na konkretnu povredu odredaba parničnog postupka na koju se žalitelji pozivaju, nije prihvatljivo ovome sudu.

14. Naime, od drugostupanjskog suda se očekuje da umjesto ovako navedenog paušalnog obrazloženja, polazeći od svih okolnosti konkretnog slučaja, jasnim i uvjerljivim razlozima obrazloži svoje uvjerenje o činjenicama koje je uzeo u obzir, primjenjujući određenu materijalnopravnu odredbu i naročito da odgovori na žalbene razloge.

15. O navedenim činjenicama na koju su se tužitelji pozivali u žalbi, pobijana drugostupanjska presuda nema nikakvih razloga.

16. Sukladno odredbi čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito između ostaloga ako presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. S obzirom na navedene zakonske odredbe, kojima se odgovara na postavljeno pravno pitanje tužitelja i s obzirom na konkretne okolnosti slučaja, proizlazi da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na što osnovano u reviziji ukazuju tužitelji.

17. Stoga je, po ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i pobijana drugostupanjska presuda ne sadrži valjano obrazloženje (čl. 375. st. 1. ZPP-a) s jasnim razlozima iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o neosnovanosti žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude, odnosno o neosnovanosti tužbenoga zahtjeva.

18. Ne davanjem obrazloženja i izbjegavanjem konkretnog i razumljivog izjašnjenja o odlučnim činjenicama i shvaćanja o primjeni prava, onemogućena je provjera ispravnosti razloga presude pa se takva sudska odluka smatra arbitrarnom, što je nespojivo s načelom vladavine prava i dobrim radom pravosuđa (u tom smislu i Ustavni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama broj U-III-2097/2007 i U-III-2494/2008).

19. Slijedom navedenoga, a temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi.

20. U ponovljenom postupku drugostupanjski će sud ponovno odlučiti o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude vodeći računa i o navodima predmetne revizije tužitelja, a posebno o uputama o sadržaju obrazloženja iz ove odluke.

21. Odluka o troškovima revizijskog dijela postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 23. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa