21 Gž-742/2023-2

 

 

 

                     

                   Republika Hrvatska

         Županijski sud u Zadru

     Zadar, Ulica plemića Borelli 9                                                

                                                                               Poslovni broj: 21 Gž-742/2023-2 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Marini Tanti, u pravnoj stvari tužitelja T. L. iz N., B., …, OIB: …, koga zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., …, protiv tuženika E. o. d.d., Z., …, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u O. društvu G.&P. d.o.o., Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-28/20.-32. od 28. srpnja 2023., 28. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se žalba tuženika E. o. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-28/20.-32. od 28. srpnja 2023. u dijelu pod toč I izreke.

 

II Preinačuje se ista presuda u dijelu pod toč. II izreke i sudi:

 

              Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z. isplatiti tužitelju T. L. na ime naknade imovinske štete (daljnji) iznos od 648,02 eura (4.882,52 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

              III Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z. isplatiti tužitelju T. L. daljnji trošak postupka u iznosu od 815,78 eura (6.146,55 kn), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od 28. studenoga 2023. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z. da tužitelju T. L. isplati, na ime naknade imovinske štete, iznos od 796,4o eura1/6.000,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena i naknadi troškove postupka u iznosu od 840,44 eura1/6.332,30 kune uz zakonsku zateznu kamatu koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena teče od 28. srpnja 2023. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja T. L. za naknadu imovinske štete u iznosu od 648,02 eura2/4.882,51 kunu sa zakonskom zateznom kamatom.".  

             

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. izreke i protiv odluke o troškovima, žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev i za odbijajućih 648,02 eura i u tom dijelu usvoji tužbeni zahtjev te dosudi parnični trošak u cijelosti, računajući i trošak sudske pristojbe na presudu kao i trošak sastava podneska od 14. veljače 2023. u iznosu od 199,08 eur te dosudi trošak žalbe.

 

3. Protiv citirane presude u dijelu preko iznosa od 146,00 eura te odluke o trošku, tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, uz dosudu troška žalbe.

 

4. Na žalbe nije odgovoreno.

 

5. Žalba tužitelja je onovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

 

6. U odnosu na točku 11. čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje ZPP) na koju tužitelj upire u žalbi, valja kazati da prvostupanjsku presudu ipak nije nužno ukinuti zbog postojanja nedostataka koji se tiču visine dosuđene nematerijalne štete s obzirom da će ih otkloniti ovaj sud , a o čemu će  naknadno biti riječi.

 

7. I u ovoj fazi postupka ostala je sporna visina štete koja se odnosi na dvije stavke iz računa tvrtke G. P.-G. koje se odnose na popravak betonskog dijela ploče ispod površine stupa, odnosno popravak industrijskog poda, pa je upravo iz tog razloga, a kako je tuženik osporavao te stavke, sud proveo dokaz građevinskim vještačenjem i očevidom na licu mjesta.

 

8. Prije svega, valja reći da je tužitelj u prilog svojoj tvrdnji do kojih oštećenja je došlo na njegovoj autopraonici uslijed štetne radnje osiguranice tuženika, te na okolnost visine štete, dostavio račune, iz kojih jasno proizlazi koji radovi su izvedeni, koje račune je tužitelj platio.

 

9. Međutim, kako tuženica osporava i dovodi u pitanje, odnosno prigovara vjerodostojnosti računa, proveden je dokaz očevidom uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, kako bi se utvrdilo jesu li sporni radovi izvedeni i koliko iznosi njihova vrijednost.

 

10. Prilikom očevida na licu mjesta utvrđeno je da je šteta otklonjena tj. da su izvršeni svi potrebni popravci te da je oštećeni boks autopraonice u funkciji, dok iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke M. M., jasno proizlazi da su sporna oštećenja nastala, posljedično čemu su izvedeni sporni radovi,a koji iznose 19.911,50 kn.

 

10.1. Tako u svom nalazu i mišljenju vještak navodi da je prilikom udara vozila u lijevi stup došlo do naginjanja stupa što je prouzročilo motanje okvira sa staklom i pucanja -ispadanja stakla, savijanja i trganja vijaka kojima je stup (stopa stupa) bila učvršćena za beton poda, lomljenje betona poda te da je prema izjavi tužitelja prilikom loma betona došlo do oštećenja cijevi podnog grijanja. Radovi koji su izvedeni radi otklanjanja štete odnose se na vađenje starih anker vijaka stupa, popravak betonskog opločenja ispod stupa, dobava i ugradnja novih anker vijaka, postavljanje čeličnog stupa promjera 10 cm-vraćanje stupa na mjesto nakon popravka betona, dobava i ugradnja novog aluminijskog okvira za staklo, bojanje stupa nakon postavljanja sa svim potrebnim predradnjama, popravak – izrada novog poda, izrada podnog grijanja, dobava i izgradnja dvoslojnog lameliranog stakla sa zaštitom od sunca i ugradnja slivničke rešetke, u ukupnoj vrijednosti od 19.911,50 kn.

 

10.2. Iako je tuženik, u dijelu nalaza koji se odnosi na popravak, odnosno izradu novog poda, te oštećenog podnog grijanja, istakao prigovor na nalaz i mišljenje vještaka, na te okolnosti vještak je iznio svoje usmeno očitovanje, navodeći kako je izračunao i troškove podnog grijanja iz razloga što je grijanje postojalo i prije štetnog događaja, da je na licu mjesta utvrdio kako je izvedena cijela nova betonirana površina u boksu za pranje, da je uslijed udarca automobilom u stup, kao i kasnijih radova radi vraćanja tog stupa moglo doći i do oštećenja podnog grijanja, čime je vještak odgovorio na istaknute prigovore tuženika, slijedom čega je valjalo u cijelosti prihvatiti nalaz i mišljenje te tužitelju dosuditi zatraženi iznos.

 

10.3. Dakle, kad se od utvrđenog iznosa po nalazu i mišljenju vještaka od 19.911,50 kn, odbije nesporno isplaćeni iznos od 9.000,00 kn, proizlazi da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 10.911, 50 kn, međutim, kako je tužitelj tražio manji iznos od navedenog, to mu je trebalo priznati traženi iznos od 1.444,42 eura (10.883,00 kn).

 

11. Slijedom navedenog, valjalo je tužitelju pored dosuđenog iznosa od 796,40 eura (6.000,00 kn), dosuditi daljnji iznos od 648,02 eura (4.882,52 kn), odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP te čl. 373. st. 3. ZPP.

 

12. S obzirom na konačni uspjeh u ovom sporu, tužitelju je primjenom odredbe čl.166. st. 2. i čl. 154. st. 1. ZPP, valjalo priznati ukupni trošak u iznosu od 1.656,22 eura (12.478,78 kn), odnosno pored dosuđenog iznosa od 840,44 eura (6.332,30 kn) je valjalo dosuditi daljnji iznos od 815,78 eura (6.146,55 kn).

 

U Zadru 28. studenoga 2023.

 

 

                                                                                                           Sutkinja

 

                                                                                                                          Marina Tanta, v.r.