REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1928/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, mr. sc. Neri Radas i Željka Pajalića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Švec i Hanibal Hunjek u Zagrebu, protiv tuženika Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Stubičke Toplice, Stubičke Toplice, Park Matije Gupca 1, OIB 34938158599, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Barbarić, odvjetnica u Oroslavju, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2508/2022-2 od 3. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-50/2018-41 od 2. lipnja 2022., u sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2508/2022-2 od 3. prosinca 2024., kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-50/2018- 41 od 2. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i pod točkom III. izreke u dijelu kojim mu nije dosuđen daljnji trošak.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:
"1. Ako je nedjelja čl. 9. st. 1. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (Narodne novine b. 3/97, M.U.), utvrđena kao neradni dan, a nacionalno zakonodavstvo je međunarodni ugovor ugradilo u svoj pravni poredak, da li je nacionalni sud ovlašten zdravstvenim djelatnicima u radno-pravnim sporovima uskratiti pravo na uvećanje osnovne plaće za rad nedjeljom kao neradnim danom u visini od 150%, koje je propisano Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (čl. 51. st. 8. KU)?
2. Da li svjesno narušavanje hijerarhije pravnih propisa u Republici Hrvatskoj od strane nacionalnog suda narušava vladavinu prava u smislu odredbe čl. 134. u svezi st. 3. Ustava Republike Hrvatske?
3. Da li je nacionalni sud ovlašten preocjenjivati primjenu mjerodavnog materijalnog prava u konkurenciji domaćeg propisa i Međunarodnog ugovora u smislu odredbe članka 134. Ustava Republike Hrvatske?
4. Da li nacionalni sud u Republici Hrvatskoj ima ovlast samovoljno derogirati Međunarodni ugovor koji je u hijerarhiji pravnih propisa iznad nacionalnog zakonodavstva (čl. 134. Ustava Republike Hrvatske)?
5. Da li nacionalni sud narušava prava zdravstvenih djelatnika u radno-pravnim sporovima na mirno uživanje njihova vlasništva, ako im ne prizna njihovo pravo na uvećanje osnovne plaće za rad nedjeljom kao neradnim danom u visini od 150%, koja je propisana Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (čl. 51. st. 8. KU), sukladno čl. 9. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (Narodne novine br. 3/97, M.U.), imajući pri tome u vidu načelo primjene najpovoljnijeg prava za radnika, propisano čl. 9. st. 3. Zakona o radu?
6. Da li nacionalni sud u radno-pravnim sporovima zdravstvenih djelatnika na arbitraran način tumači Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske (Narodne novine br. 3/97, M.U.), koji izričito navodi da je "nedjelja neradni dan", odbijajući postupiti sukladno navedenom Zakonu, iako Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja jasno propisuje da se osnovna plaća radnika uvećava za rad neradnim danom utvrđenim Zakonom za 150% (čl. 51. st. 8. KU), pri tome imajući u vidu načelo primjene najpovoljnijeg prava za radnika (čl. 9. st. 3. Zakona o radu), navodeći kao razlog odbijanja da "citirani Zakon zapravo predstavlja suradnju države u duhu Katoličke crkve?
7. Da li su jasni i logični razlozi suda drugog stupnja, koji u obrazloženju svoje presude navodi da Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima, koji u čl. 9. propisuje da je nedjelja neradni dan, nije pravna osnova za isplatu uvećanja na plaće radnika za rad na neradni dan, već suradnja države u duhu Katoličke crkve?
8. Da li su zdravstveni djelatnici u radno-pravnim sporovima pred sudom u Republici Hrvatskoj diskriminirani, na način da sud zdravstvenim djelatnicima sukladno načelu najpovoljnijeg prava za radnika, ne želi priznati njihovo pravo na uvećanje osnovne plaće za rad nedjeljom kao neradnim danom u visini od 150% (čl. 51. st. 8. KU), iako je čl. 9. st. 1. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (Narodne novine br. 3/97, M.U.,) izričito navedeno da je nedjelja neradni dan, pri tome vodeći računa o hijerarhiji pravnih propisa u Republici Hrvatskoj (čl. 134. Ustava Republike Hrvatske) i odredbi čl. 8. st. 1. Zakona o radu, kojim je propisana obaveza poslodavca i radnika da su ih se u radnom odnosu dužni pridržavati?
9. Da li je sud dužan u radnom sporu sukladno načelu "primjene najpovoljnijeg prava za radnika", primijeniti Međunarodni ugovor koji izričito određuje da je "nedjelja neradni dan", budući da nacionalno radno zakonodavstvo nedjelju određuje kao "dan tjednog odmora"?
10. Da i uskrata prava radnika za vrednovanjem njegovog rada nedjeljom kao neradnim danom, sukladno Međunarodnom ugovoru, u smislu odredbe čl. 134. Ustava Republike Hrvatske, predstavlja nezakonito miješanje sudbene vlasti u njegovo pravo na imovinu u smislu odredbe članka 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske?".
2.1. Pored postavljenih pitanja, tužitelj ističe da su mu povrijeđena ustavna prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da se prvo do šestog, te osmo do desetog pitanja u bitnom svode na pitanje primjene načela povoljnijeg prava za radnika, te pitanje statusa nedjelje kao neradnog dana, odnosno prava radnika koji rade na taj dan s pozicije primjene ratificiranog međunarodnog ugovora. O navedenim pitanjima drugostupanjski sud je detaljno i obrazloženo iznio pravno shvaćanje glede navedenih pitanja, koje shvaćanje je u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda iz odluke Gop- 1/2024-34 od 10. lipnja 2024., koje glasi:
"Radnici u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na temelju odredbe članka 51. stavak 1. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/15 odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) i odredbe članka 9. Zakona o potvrđivanju Ugovora između svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (NN 3/97, dalje: Zakon o potvrđivanju ugovora) kao i odredbe članka 134. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav), temeljem odredbe članka 54. stavka 8. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 dalje TKU/12), odredbe članka 53. stavak 8. TKU/22 i odredbe članka 52. stavak 7. TKU/22 imaju pravo na isplatu dodatka za rad nedjeljom od 35% kako je to ugovoreno člankom 51. stavak 8. KU/13. odnosno člankom 49. stavak 8. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23, odnosno 50% počevši od 1. siječnja 2023. te je moguća kumulacija takvih dodataka (dodatak za rad nedjeljom i za rad neradnim danom utvrđenim zakonom) pri čemu je tuženik (Klinički bolnički centar) pasivno legitimiran za takvu isplatu.".
4.1. Osim toga, valja reći da nije riječ ni o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati sudsku praksu.
4.2. Također valja reći da navedenim pitanjima tužitelj iznosi vlastitu ocjenu glede primjene povoljnijeg prava za radnika, kao i u pogledu pitanja prava radnika koji rade nedjeljom s pozicije primjene ratificiranog međunarodnog ugovora, te su ista upravljena na osporavanje zaključaka drugostupanjskog suda, kao i isticanje prigovora pogrešne primjene materijalnog prava, pa time ta pitanja koja postavlja tužitelj nisu pitanja koja bi bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
4.3. Nadalje, sedmo pitanje se odnosi na isticanje bitne povrede odredaba parničnog postupka čime tužitelj izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom u ovom konkretnom predmetu.
5. Pri tom treba reći da se tužitelj, u pogledu postavljenih pitanja, kao na razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP pozvao na odluke sudova koje nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od predmetnog slučaja, a te odluke ne daju niti odgovor na pitanja kako ih je postavio tužitelja, niti su u vezi navedenih pitanja sudovi izražavali pravno shvaćanje.
6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Nadalje, tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije sadržajno naveo da mu je u (prvostupanjskom i) drugostupanjskom postupku zbog (bitne povrede odredaba parničnog postupka i) pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
8. Odredbom čl. 385.a st. 2. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Tužitelj u bitnom navodi da je odluka drugostupanjskog suda arbitrarna, čime da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
10. Ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se o povredi kojih procesnopravnih odnosno materijalnopravnih odredbi takve naravi i intenziteta radilo da bi za posljedicu imalo povredu temeljnih prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim.
10.1. Drugostupanjska odluka donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona sud je obrazložio na valjan i prihvatljiv način. Imajući na umu sve izneseno, drugostupanjska odluka nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna te stoga tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje.
10.2. Osim toga, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
10.3. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u (prvostupanjskom i) drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
11. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
