Poslovni broj: Usž-2187/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zagreb, Radnička cesta 1, OIB: 91547293790, radi priznavanja prava na novčanu naknadu, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2177/2024-7 od 17. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2177/2024-7 od 17. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2177/2024-7 od 17. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-102-05/24-01/144, urbroj: 344-222/5-24-02 od 6. studenog 2024., kao i radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Pula, klasa: UP/I-102-05/03-01/142, urbroj: 2168-27-214/16-24-31 od 4. rujna 2024., kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na novčanu naknadu.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj navodi zakonske odredbe koje definiraju slobodna zanimanja, ali također i zakonske odredbe koje definiraju dohodak od registrirane djelatnosti koju obavlja i prihode koje po toj osnovi ostvaruje, a to je iznajmljivanje studio apartmana. Iz navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da iznajmljivanje apartmana nije djelatnost slobodnog zanimanja, pa slijedom toga dohodak koji ostvaruje na osnovi iznajmljivanja apartmana zakonom je definiran kao dohodak od imovine – članak 56. Zakona o porezu na dohodak, odnosno Zakon o porezu na dohodak ne smatra tu djelatnost slobodnim zanimanjem, jer se obavljanjem djelatnosti slobodnog zanimanja osoba ne ostvaruje dohodak od imovine. Ističe kako je razvidno da prvostupanjski sud ne vidi razliku između turističkih vodiča i iznajmljivača postelja i soba turistima i putnicima, jer su obrazloženja presuda sa ovom problematikom doslovce prepisana. Nesporna je odlučna činjenica upisa u odgovarajući upisnik ili registar, a ne i činjenica stvarnog obavljanja dotične djelatnosti, odnosno ostvarivanja prihoda po toj osnovi. Budući da činjenica stvarnog obavljanja djelatnosti i ostvarivanja prihoda u njenom slučaju nije sporna, postavlja pitanje svrhe utvrđivanja upisa u odgovarajući upisnik, u smislu obavljanja registrirane djelatnosti i ostvarivanja prihoda po toj osnovi, jer ona ne poriče obavljanje registrirane djelatnosti iznajmljivanja studio apartmana, ni ostvarivanje prihoda po toj osnovi, već poriče da je upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu odgovarajući upisnik u smislu registracije slobodnog zanimanja. Naglašava da niti jedna zakonska odredba ne određuje da pružatelj ugostiteljskih usluga smještaja u domaćinstvu ima status slobodnog zanimanja. Smatra kako tuženik i Upravni sud u Rijeci pogrešno tumače pojam registracije slobodnog zanimanja selektivnom primjenom odredbi Zakona o porezu na dohodak, uz istovremeno ignoriranje odredbi članaka 28., 56. i 57. istog Zakona, proglašavajući ih irelevantnim u ovom slučaju, uz obrazloženje suprotno zakonu i logičnoj argumentaciji i pozivajući se na presude i sudsku praksu sudova, među kojima i onih čije su odlučne činjenice sasvim drukčije i postupajući kao da se radi o istim slučajevima. Smatra kako Upravni sud u Rijeci prešućuje činjenicu ako osoba na temelju iznajmljivanja apartmana ostvaruje dohodak od imovine, pa se stoga zna da ne obavlja djelatnost slobodnog zanimanja, što je od ogromnog utjecaja na to može li se osoba smatrati nezaposlenom. Predlaže usvojiti žalbu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ponavlja navode osporenog rješenja te naglašava kako Zakon o tržištu rada kroz definiciju nezaposlene osobe u članku 10. kao zapreku za prijavu u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda i za ostvarivanje prava na novčanu naknadu predviđa registraciju slobodnog zanimanja, kao i obavljanje samostalne djelatnosti, a bavi li se osoba na temelju rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i upisa u upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, dakle samo na temelju registracije tog slobodnog zanimanja, iznajmljivanjem apartmana kao dopunskom djelatnošću ili apartmane iznajmljuje kao samozaposlena osoba, odnosno osoba koja obavlja samostalnu djelatnost slobodnog zanimanja kao svoju osnovnu djelatnost, ovdje ne čini razliku, budući da postojanje bilo koje od navedenih okolnosti za posljedicu ima nemogućnost prijave u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda i ostvarivanja prava s osnova nezaposlenosti, budući da se takva osoba ne može smatrati nezaposlenom u smislu članka 10. Zakona o tržištu rada, a navedeno je ujedno i razlog zašto se pravo na novčanu naknadu ne može priznati od prvog dana po prestanku radnog odnosa sukladno članku 56. stavku 1. točki 1. Zakona. Pojašnjenja radi, osoba koja ima registrirani obrt, ali ne obavlja djelatnost obrta, također se ne može smatrati nezaposlenom osobom u smislu Zakona, budući da je za ocjenu može li se osoba smatrati nezaposlenom ili ne, bitna činjenica već same registracije obrta (za razliku od iznajmljivača koji može već samo na temelju registriranog slobodnog zanimanja, odnosno upisa u relevantni upisnik pružati usluge i ostvarivati prihode, osoba koja ima registrirani obrt ne može ostvarivati prihode iz tog osnova, ukoliko ujedno ne obavlja djelatnost). Slijedom navedenog, predlaže odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanim člankom 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članak 126. ZUS-a. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom spora, jer je održao raspravu 13. ožujka 2025., čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, te je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 114. stavak 3. ZUS-a, obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za novčanu naknadu 22. srpnja 2024. te je utvrđeno da je nadležno tijelo Upravni odjel za turizam Istarske županije rješenjem od 25. travnja 2024. tužiteljici odobrio pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na adresi smještajnog objekta u kojem se pruža usluga, [adresa]. Navedeno tužiteljica ne osporava, ali smatra da pogrešno tuženik zauzima stav kako se radi o registraciji slobodnog zanimanja, a da to nije slobodno zanimanje. Tužiteljica svoj stav obrazlaže narav dohotka kojim dokazuje izvor dohotka, jer da je to odobrenje registracije slobodnog zanimanja, ne bi dohodak ostvaren po toj osnovi bio definiran kao dohodak od imovine te ne bi postojao članak 56. Zakona o porezu na dohodak. Ističe kako plaća porez na dohodak utvrđen u paušalnom iznosu, a utvrđivanje poreza na dohodak u paušalnom iznosu ne postoji kod slobodnih zanimanja.
8. Prema odredbi članka 10. stavak 1. točka 5. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", 118/18., 32/20. i 18/22. – dalje: Zakon) propisano je da se nezaposlenom osobom u smislu tog Zakona smatra osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu, odnosno koja ne obavlja samostalnu djelatnost, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad te ako nema registrirani obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva.
9. Člankom 17. stavak 1. točka 7. Zakona propisano je da Zavod prestaje voditi osobu kao nezaposlenu u evidenciji ako ta osoba registrira obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i šumarstva.
10. Člankom 29. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16. - 151/22.) propisano je da se djelatnostima slobodnih zanimanja smatraju profesionalne djelatnosti fizičkih osoba koje su po toj osnovi obvezno osigurane prema propisima koji uređuju obvezna osiguranja, odnosno djelatnosti fizičkih osoba kojima su to osnovne djelatnosti i koje su po toj osnovi upisane u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Djelatnostima slobodnih zanimanja osobito se smatraju: 1. samostalna djelatnost zdravstvenih djelatnika, veterinara, odvjetnika, javnih bilježnika, revizora, inženjera, arhitekata, poreznih savjetnika, stečajnih upravitelja, tumača, prevoditelja, turističkih djelatnika i druge slične djelatnosti
2. samostalna djelatnost znanstvenika, književnika, izumitelja i druge slične djelatnosti
3. samostalna predavačka djelatnost, odgojna djelatnost i druge slične djelatnosti i/ili
4. samostalna djelatnost novinara, umjetnika i športaša.
11. Člankom 34. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", 85/15. – 152/24.) propisano je da je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu iznajmljivač dužan ishoditi rješenje nadležnog upravnog tijela.
12. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjskom presudom zauzet stav kako za rješavanje ove upravne stvari nije relevantno ostvaruje li osoba dohodak od imovine ili dohodak od samostalne djelatnosti na temelju iznajmljivanja apartmana, jer ostvarivanje dohotka nije od utjecaja na to može li se osoba u smislu članka 10. Zakona smatrati nezaposlenom osobom i posljedično prijaviti u evidenciju nezaposlenih osoba i ostvariti pravo na novčanu naknadu. Naime, kroz samu definiciju nezaposlene osobe u članku 10. Zakona kao zapreku za prijavu u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda i za ostvarivanje prava na novčanu naknadu, predviđena je sama registracija slobodnog zanimanja i obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja, to jest obavljanje samostalne djelatnosti, a da li osoba na temelju rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i upisa u upisnik o obavljanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, dakle samo na temelju registracije tog slobodnog zanimanja, bavi iznajmljivanjem apartmana kao dopunskom djelatnošću ili iznajmljuje apartman kao samozaposlena osoba, odnosno osoba koja obavlja samostalnu djelatnost kao svoju osnovnu djelatnost ne čini razliku, jer postojanje jedne i druge okolnosti ima za posljedicu nemogućnost prijave u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda i ostvarivanja prava s osnova nezaposlenosti. Stoga, tužiteljica neosnovano upire na definiciju slobodnog zanimanja iz članka 29. Zakona o porezu na dohodak.
13. S obzirom na navedeno, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, budući da je tužiteljici rješenjem od 25. travnja 2024. nesporno odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu te se u smislu članka 10. Zakona ne može smatrati nezaposlenom osobom.
14. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev.
15. Kako tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
