Poslovni broj: Usž-3946/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SIDRO LOŠINJ j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 59359385707, zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gjergj Lekaj i Marko Rogić u Rijeci, Dolac 8, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-762/2024-7 od 2. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-762/2024-7 od 2. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/23-01/318, urbroj: 513-04-24-2 od 29. veljače 2024. i rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-471-02/23-01/114, urbroj: 513-07-08-23-1 od 31. srpnja 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 29. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 31. srpnja 2023., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2021. i od 1. siječnja 2022. do 30. studenog 2022. u iznosima pobliže označenim tim rješenjem te je tužitelju naloženo da nakon uplate poreza i kamata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da su nejasne okolnosti na temelju kojih je tuženik zaključio da tužitelj nije imao pravo na dobitak pretporeza po ulaznom računu dobavljača E PLUS d.o.o. za nabavu pećnice. Ističe da je u nekoliko navrata objasnio situaciju da se navedena pećnica nije nalazila u kuhinji restorana SIDRO jer je bila kod ovlaštenog servisera, a tužitelj prilikom predaje uređaja na servis nije dobio nikakav pisani otpravak. Nadalje u odnosu na ulazne račune trgovačkih društava Lug d.o.o., Hidro Flusig d.o.o. te New story 011 j.d.o.o. na temelju kojih je tužitelj koristio pravo na odbitak pretporeza zaključeno je da računi izgledaju isto. Tužitelj ukazuje na činjenicu da nije izdavatelj navedenih računa niti obveznik provođenja i provjere fiskalizacije jer su sve obveze koje proizlaze iz fiskalizacije izdanih računa isključivo na strani izdavatelja tih računa, a ne tužitelja. Stoga smatra da se eventualni nedostatci u provedbi postupka fiskalizacije ne mogu pripisati tužitelju, niti mu se na temelju istih može utvrditi porezna obveza, odnosno procjenjivati nepostojanje isporuke dobara na temelju izdanih računa već je to moguće primijeniti isključivo u odnosu na izdavatelja samih računa. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovome Sudu da usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu te da mu se nadoknade troškovi upravnog spora uvećani za troškove sastava žalbe.
4. Tuženik iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj osporava prvostupanjsku presudu.
7. Prvostupanjski je sud održao raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te je izvršio uvid u spis tuženika i sudski spis.
8. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski je sud imao osnove prihvatiti utvrđenje tuženika da tužitelj nije imao pravo na odbitak pretporeza na temelju ulaznog računa dobavljača E PLUS d.o.o. budući da je neposrednim uvidom u kuhinju restorana SIDRO utvrđeno da se navedena pećnica ne nalazi u restoranu. Stoga kako je utvrđeno da isporuka pećnice nije obavljena tužitelju u svrhe obavljanja gospodarske djelatnosti pravilno je zaključeno da tužitelj nije imao pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost, a sukladno odredbi članka 57. stavka 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22. i 113/22. – dalje: ZPDV).
9. Tužitelj u žalbi ponavlja da se sporna pećnica u trenutku poreznog nadzora nalazila kod ovlaštenog servisera, međutim, tu činjenicu kako i pravilno navodi prvostupanjski sud ničim nije dokazao. Stoga se žalbeni navod tužitelja iznijet u tom pravcu ne nalaze osnovanim.
10. Nadalje, tužitelju je osporeno pravo na pretporez i na temelju ulaznih računa društva Lug d.o.o., Hidro Flusig d.o.o. New story 001 j.d.o.o. Naime, utvrđeno je da navedeni računi nisu vjerodostojni jer za njih nije proveden postupak fiskalizacije te je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da trgovačko društvo Hidro Flusig d.o.o. u 2022. nije imalo niti jedan izdan račun prema tužitelju. Osim toga, kako to i navodi prvostupanjski sud utvrđeno je da računi svih navedenih dobavljača izgledaju isto, a radi se o međusobno povezanim osobama.
11. Polazeći od mjerodavnih odredbi ZPDV-a i odredbi Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom („Narodne novine“ 133/12., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20. i 114/23.) prvostupanjski je sud ima osnove za zaključak da tužitelj nije imao pravo na odbitak pretporeza po računima za koje nije proveden postupak fiskalizacije, a isto tako niti po računima koji, kako to proizlazi iz podataka spisa, nisu izdani prema tužitelju.
12. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena presuda se temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na kojem je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.
13. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
14. Prvostupanjski je sud utemeljeno odbio zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora pozivom na odredbu članka 147. stavka 1. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu pa iz tog razloga nema pravo niti na naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
