Poslovni broj: Usž-2934/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednik vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Poseidon j.d.o.o. iz [adresa], OIB: 36439971338 i PU iz [adresa], zastupani po opunomoćeniku, odvjetniku Josipu Bakočeviću iz Zagreba, Klaićeva 9, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, zastupanog po opunomoćeniku SU, dipl. pravniku i zaposleniku, radi naplate trošarine na energente, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3478/2023- 7 od 5. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3478/2023-7 od 5. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/23- 01/137, urbroj: 513-04-23-3 od 22. studenoga 2023. i rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, Carinskog ureda Zadar, klasa: UP/I-471-01/23- 06/116, urbroj: 513-02-8030/19-23-1 od 4. travnja 2023. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 22. studenoga 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog carinskog rješenja od 4. travnja 2023. kojim su tužitelji solidarno obvezni na plaćanje trošarine za energente u 2019., 2020. i 2021. u iznosima pobliže označenim tim rješenjem.

3. Protiv označene presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističu da je prvostupanjski sud ocijenio nepotrebnim izvoditi dokaze predložene u tužbi, čime je propustio pravilno utvrditi činjenično stanje. Navode da tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka nije dao očitovanje o vođenju paralelnih postupaka protiv prodavatelja trošarinske robe i trećih osoba kao suspektnih sudionika sporne nabave trošarinske robe, koje osobe su u opisima postupanja tužitelja navedene kao sudionici svake, odnosno pojedine evidentirane prodaje trošarinske robe. Smatraju da je zbog toga i dalje sporno tko je obveznik plaćanja trošarine. Tužitelji se pozivaju na odredbe Zakona o trošarinama te navode da iz obrazloženja osporene presude izostaje ocjena odlučnih činjenica, odnosno dokaz o ukupnom kretanju i raspolaganju predmetom oporezivanja te svim sudionicima, zbog čega je pogrešan i kontradiktoran zaključak suda kako samo tužitelji solidarno odgovaraju za plaćanje trošarine i to isključivo zbog internog pravnog odnosa (pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi), a ne na temelju zaključka o sudionicima i načinu povrede zakonskih odredbi. Navedeni zaključak suda je, prema mišljenju tužitelja pojednostavljen i svodi se na puko utvrđivanje nezakonitog postupanja zbog ukupnog nastalog prometa i onog koji je knjigovodstveno evidentiran u poreznim karticama pravne osobe, čak i onog kojeg tužitelji objektivno nisu mogli poduzeti (kupovina bez kartice goriva i sl.). Stoga smatraju da sud, iako se poziva na odredbe 119. stavka 4. i stavka 7. Zakona o trošarinama, svejedno nije utvrdio tko je sve sudionik spornog odnosa. Nadalje, navode da su osporili metodologiju i način obračuna trošarinske osnovice i visine trošarine. Smatraju da je pogrešan stav suda da je carinsko tijelo bilo ovlašteno utvrditi trošarinu i postojanje solidarne obveze od svih osoba koje su sudjelovale u nezakonitom postupanju jer nema utemeljenja u mjerodavnom propisu. Tužitelji zaključno ističu kako prvostupanjski sud pogrešno tumači načelo „ne bis in idem“ te se u prilog svojim navodima pozivaju na stajalište Europskog suda za ljudska prava zauzetog u činjenično i pravno usporedivom predmetu Ruotsalainen protiv Finske, da je u konkretnom slučaju riječ o tzv. kaznenoj trošarini odnosno o kazni, a ne o poreznoj obvezi te upućuju i na stajalište Ustavnog suda u usporedivim predmetima. Tužitelji iz navedenih razloga predlažu ovom Sudu da poništi osporenu presudu i sam riješi stvar te da im se nadoknade troškovi sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Prvostupanjski je sud održao raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te je izvršio uvid u spis tuženika i sudski spis. Nadalje, prvostupanjski je sud odbio dokazne prijedloge tužitelja, nalazeći da je odlučne činjenice mogao utvrditi uvidom u spis tuženika i sudski spis, čime nije postupio protivno odredbi članka 33. ZUS-a, budući da je stavkom 3. propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima.

8. Prvostupanjski sud je uvidom u spis tuženika utvrdio da je kod tužitelja, društva Poseidon j.d.o.o. korisnika prava na potrošnju plavog dizela obavljen nadzor zakonitosti nabave i uporabe plavog dizela za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 25. kolovoza 2022., o čemu je sastavljen Zapisnik 1. veljače 2022. Tijekom provedenog postupka je utvrđeno da je tužitelj postupio protivno odredbama članka 103. stavka 8. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 106/18., 121/19.) na način da je nadležnom ministarstvu za plovidbu dana 25. siječnja 2019. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o kvoti potrošnje goriva u pomorskoj plovidbi za putničke i trgovačke brodove u 2019. za korisnika prava, tužitelja PU, vlasnika obrta "[obrt]", i to za obrt odjavljen s danom 21. studenoga 2018. koji se odnosi na plovilo imena "Dobri dupin" te od dana podnošenja zahtjeva pa do dana odobravanja kvote 28. ožujka 2019. nije izvijestio nadležno tijelo o svim promjenama koje mogu utjecati na pravo i opseg korištenja dobivene povlastice, a niti je to učinio do trenutka korištenja kartice goriva drugog korisnika prava. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj zloupotrijebio sustav kartičnog poslovanja tako da je koristio karticu goriva za plovidbu za navedeno plovilo koja je izdana tužitelju GU, osobi koja više nije evidentirana kao korisnik prava na potrošnju plavog dizela te da je koristio karticu goriva za kupnju plavog dizela za VU, vlasnika obrta „VU“ tj. za osobu koja nije evidentirana kao korisnik prava na potrošnju plavog dizela, a gorivo je nabavljao od prodavatelja Tri Bartola d.o.o., Coral Croatia d.o.o. i INA-Industrija nafte kako je sve to pobliže opisano u predmetnom zapisniku i carinskim rješenjima, a koja utvrđenja tužitelji ne osporavaju žalbenim navodima.

9. Prvostupanjski je sud, polazeći od mjerodavnih odredbi Zakona o trošarinama, Pravilnika o uvjetima i načinu oslobođenja od plaćanja trošarina na energente koji se koriste kao pogonsko gorivo za plovidbu ("Narodne novine", 1/19.), Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", 78/15., 134/15. i 120/16.) i odredbi Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. i 106/18.) prihvatio utvrđenja carinskih tijela da je tužitelj nezakonito postupao s plavim dizelom na način da u poslovnim knjigama nije evidentirao ulazne račune te da ne raspolaže dokumentacijom o nabavi, posjedovanju i svakom drugom raspolaganju plavim dizelom za nadzirano razdoblje, odnosno da tužitelj nema vjerodostojnu dokumentaciju o stjecanju, odnosno korištenju plavog dizela u svrhe prijevoza putnika. Polazeći od podataka spisa predmeta osnovano prvostupanjski sud ističe da je tužitelj bio dužan osigurati uredno vođenje poslovne dokumentacije u dijelu nabave i evidentiranja plavog dizela te da je u izostanku navedenog nastao carinski dug u utvrđenoj visini. Dalje pravilno ističe prvostupanjski sud kako okolnosti koje su tužitelji isticali u tužbi, a koje ponavljaju i u ovoj žalbi, ne oslobađaju tužitelje obveze urednog vođenja poslovne dokumentacije. Stoga osnovano zaključuje da je carinsko tijelo pozivom na odredbu članka 118. Zakona o trošarinama, bilo ovlašteno utvrditi trošarinu i postojanje solidarne obveze od svih osoba koje su sudjelovale u nezakonitom postupanju, što je dostatno obrazložio.

10. Slijedom svega navedenog proizlazi da je u provedenom postupku na opisan način utvrđeno nezakonito postupanje s plavim dizelom jer tužitelj nema dokaza o pravilnom stjecanju, posjedovanju i svakom raspolaganju plavim dizelom kojeg je tužitelj Poseidon d.o.o. nabavio u količinama utvrđenim u nadziranom razdoblju. Stoga su prvostupanjski sud i tuženik pravilno ocijenili kako navodi tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, budući da nisu dokazali pravilnost raspolaganja navedenim količinama plavoga dizela nabavljenim u nadziranom razdoblju pa se iste smatraju predmetom nezakonitog postupanja.

11. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud imao osnove za zaključak da su osporena rješenja carinskih tijela dostatno obrazložena te da imaju uporišta u činjenicama utvrđenim tijekom postupka i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

12. Ovaj Sud ocjenjuje kako žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvar, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao i naveo razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

13. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1.

ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

14. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli u upravnom sporu nemaju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković