Poslovni broj: Usž-2626/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tihomir Violić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Violić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., Garešnica, Vladimira Nazora 15a, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-829/2024-7 od 16. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-829/2024-7 od 16. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika od 9. travnja 2024. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog sudovanja Zagreb, klasa: NK-UP/I-114-04/22- 02/397, urbroj: 511-01-158-23-29 od 21. studenog 2023.
2. Tužiteljica osporava presudu prvostupanjskog upravnog suda u cijelosti, iz svih zakonom propisanih razloga te ističe da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora i to na način da tužiteljici nije dana mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima druge strane o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a poglavito stoga što je sud odbio dokaz saslušanje tužiteljice i na taj način joj je onemogućeno iznijeti relevantne činjenice o predmetu spora. Navodi kako je u obrazloženju pobijane presude izostala analiza svih dokaza koje je prvostupanjski disciplinski sud tijekom postupka izvodio tako da je nejasno što iz kojeg izvedenog dokaza točno proizlazi i koja odlučna činjenica je utvrđena kojim dokazom. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude samo navodi kako iskaz tužiteljice dan u ranijem postupku ne smatra vjerodostojnim i uvjerljivim, međutim, takav stav ne obrazlaže i isti nije utemeljen na materijalnim dokazima u spisu, odnosno suprotan im je. Pored navedenog, ostaje nejasno i na koji način je utvrđeno da je policijska službenica – tužiteljica, ako se uzme utvrđenim da je ona i podizala recepte u inkriminirano vrijeme, bila svjesna da prilikom podizanja lijekova koristi lažne liječničke recepte. Nadalje, naslovni sud nije cijenio navode tužiteljice niti ih je analizirao, a niti spomenuo u pobijanoj presudi, a koji se tiču iskaza svih saslušanih svjedoka i to svih djelatnika ljekarni da lijekove temeljem recepata mogu podizati i treće osobe, pri čemu se takav podatak nigdje ne evidentira, što upućuje na zaključak kako su sporne liječničke recepte mogle koristiti i treće osobe. Na tu okolnost predložen je i uvid u medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo kako je tužiteljica bila teža ozlijeđena u prometnoj nezgodi, pa i iz objektivnih razloga u inkriminiranom vremenskom periodu nije ona mogla biti ta koja je podizala lijekove, jer se nije mogla niti kretati, a ove okolnosti naslovni sud uopće nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane presude. Naslovni sud se u pobijanoj presudi nije niti osvrnuo na isticanje tužiteljice, a vezano za povredu načela neposrednosti, odnosno čitanje nalaza i mišljenja Centra Ivan Vučetić za koje čitanje se tužiteljica izričito protivila. Pored navedenog, ističe da se prilikom izbora disciplinske kazne nisu u dovoljnoj mjeri cijenile sve okolnosti koje su od utjecaja na donošenje konačne odluke. Također, izbor kazne nije obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, niti je obrazloženo zašto je prema tužiteljici primijenjena najteža kazna, posebice ako se ima u vidu da tužiteljica do sada nije kažnjavana, a njezin rad je u službi do sada ocjenjivan sa najvišim ocjenama. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno poništiti istu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška tužiteljici za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema ocjeni ovog Suda, pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. ZUS-a to stoga, jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 49. stavak 3. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 19. ožujka 2025., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članak 114. stavak 3. ZUS-a.
8. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica nakon provedenog disciplinskog postupka oglašena odgovornom što je 9. srpnja 2021. u ljekarni Fett u Suhopolju, 12. srpnja 2021. u ljekarni Andreja Mikulčić u Slatini, 19. listopada 2021. u ljekarni Berry u Virovitici te 10. rujna 2021. u ljekarni Fett u Suhopolju svjesno koristila lažni jednokratni liječnički recept na svoje ime, koje je izrađen korištenjem originalnog privatnog recepta kao predloška, uz pomoć tintnog (inkjet) pisača u boji, a na temelju kojeg joj je izdana kutija tableta Normabel 5mg, filmom obloženih tableta u pakiranju od 30 komada, pa je time počinila težu povredu službene dužnosti iz izmijenjenog zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 96. točki 7. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11. – 66/19.) kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" te joj je na temelju članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna prestanak državne službe.
9. Iz činjeničnog stanja spisa predmeta proizlazi da se od strane tužiteljice radi o višekratnom korištenju lažnog jednokratnog liječničkog recepta na njeno ime, koji je izrađen korištenjem originalnog privatnog recepta kao predloška, uz pomoć tintnog (inkjet) pisača u boji, a na temelju kojeg su tužiteljici izdavane kutije tableta Normabel 5 mg u paketu od 30 komada. Tijekom postupka pravilno su izvedeni dokazi i utvrđeno činjenično stanje što proizlazi iz spisa predmeta tuženika ali i uvidom u spis prvostupanjskog upravnog suda te iz obrazloženja osporavane presude, koje obrazloženje je detaljno, potpuno i razložno, s osvrtom na svaki pojedinačni izvedeni dokaz koji su uvjerljivo i logički analizirani svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti. Naime, utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 27. prosinca 2021., dopisa Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenje "Ivan Vučetić" od 9. ožujka 2022. te iz zapisnika o uzimanju izjave od tužiteljice od 9. studenog 2022. kao i iz iskaza saslušanih svjedoka, zaposlenika u ljekarnama. Iz nalaza Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 9. ožujka 2022. proizlazi da je analizom svih spornih liječničkih recepata izdanih na ime tužiteljice za podizanje lijeka Normabel koji su označeni brojevima 2., 3., 4., 6., 9. i 10., brojevima 1., 5. i 7. te brojem 12 u cijelosti su ispisani tintnim (inkjet) pisačem u boji, dok je sporni liječnički recept označen brojem 11. u cijelosti izrađen pomoću uređaja koji koristi suhi toner. Kao predložak za izradu ostalih spornih liječničkih recepata poslužio je liječnički recept označen brojem 8. ovjeren otiskom pečata i faksimila liječnika RU i sadrži potpis ispisan kemijskom olovkom plavog crta. Za izradu spornih liječničkih recepata označenih brojevima 1., 5., 7. i 11. korišten je isti predložak. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 27. prosinca 2021. godine proizlazi da je u terećenom periodu od srpnja do listopada 2021. tužiteljici izdano 11 recepata za lijek Normabel na teret Zavoda i tri privatna recepta za lijek Normabel dok je na ime tužiteljice izdano u ljekarnama 20 Sanvala, 38 Normabela i 10 Helexa. Iz spisa predmeta proizlazi da su detaljno analizirani iskazi svjedoka te je analiziran i iskaz tužiteljice, koji je ocijenjen kao neuvjerljiv i nelogičan i to u dijelu da ona ne bi bila svjesna kako prilikom podizanja lijekova koristi original ili lažne liječničke recepte, a prigovor tužiteljice da neke lažne recepte nije koristila sama budući da je bila na bolovanju nakon prometne nesreće nije od utjecaja jer iz iskaza svjedoka proizlazi da je ona podizala lijekove i za sebe i svoju majku, svi djelatnici ljekarni je se sjećaju, a iz iskaza svjedoka ĐU proizlazi da se sjeća da su lijekove za tužiteljicu jednom podigli i jedan gospodin i jedna gospođa i da se radilo o vremenu kada je ona imala prometnu nesreću pa stoga proizlazi da su i oni kao i tužiteljica podizali Normabel s receptom koji im je ona dala, iz usluge, što je jednako tereti.
10. Iz osporavane presude razvidno je da je prvostupanjski sud detaljno analizirao provedene dokaze, ocijenio je iskaze svih pojedinih svjedoka saslušanih tijekom upravnog postupka, analizirani su dopisi Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja od 9. ožujka 2022. kao i dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 27. prosinca 2021. stoga ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje, poglavito stoga što tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
11. U skladu s odredbom članka 49. stavak 4. ZUS-a pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice da se osobno sasluša u upravnom sporu obzirom je ista dala svoj iskaz u upravnom postupku te je taj iskaz uzet u obzir, a imajući pri tome u vidu načelo učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a prema kojem je upravni spor potrebno provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova. Suprotno navodu tužiteljice, odbijanjem predloženog dokaznog prijedloga nije povrijeđeno pravo na pošteno suđenje kao niti odredba članka 6. ZUS-a i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda obzirom da načelo jednakosti oružja, kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje, zahtijeva pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, dajući stranci razumnu mogućnost iznošenja i dokazivanja činjenica, ali na način koji ju ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na drugu stranu u postupku. Ovo načelo ne podrazumijeva obvezu suda da prihvati svaki dokazni prijedlog stranke, već je obveza nadležnog suda voditi postupak na način koji ne favorizira ni jednu stranu u sporu.
12. Ovaj Sud nalazi da se prvostupanjska presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, obzirom da je u obrazloženju presude sud izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je činjenice sud utvrđivao, zašto i kada ih je utvrđivao te kako ih je ocijenio.
13. U pogledu izbora disciplinske kazne u predmetnom slučaju, ovaj Sud ističe da spomenuto podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, a imajući na umu karakter povrede službene dužnosti ovaj Sud ne nalazi da bi izrečena disciplinska kazna – prestanak državne službe bila izrečena tužiteljici protivno svrsi radi koje je ta ovlast dana poglavito stoga što su razlozi za izricanje upravo ove kazne dobro i detaljno obrazloženi na način da ista odgovara prirodi i težini počinjenog djela. Nastavno, sukladno odredbama Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“ 141/11.) disciplinski sud je dužan nakon provedene usmene rasprave donijeti odluku o odgovornosti i disciplinskoj kazni za prijavljenog policijskog službenika, a prilikom određivanja vrste i visine kazne dužan je uzeti u obzir težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskog službenika, s time da disciplinski sud ne obvezuje prijedlog disciplinske kazne navedene u samom zahtjevu za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti. U konkretnom slučaju na strani policijske službenice ocijenjene su sve otegotne i olakotne okolnosti te je ispravno ocijenjena težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti, a sve sukladno članku 111. stavku 1. Zakona o policiji.
14. Slijedom iznesenog ovaj Sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju pravilna činjenična i pravna kvalifikacija disciplinskog djela za koje je tužiteljici utvrđena odgovornost, a odabir vrste disciplinske kazne je pravilan te primjeren težini počinjenog disciplinskog djela.
15. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
17. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa svom žalbom odbijen je i njen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.
U Zagrebu 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
