Poslovni broj: Usž-2396/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Gordan Škare, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare, Zagreb, Mažuranićev trg 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1706/2024-9 od 8. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1706/2024-9 od 8. travnja 2025.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: NK-UP/II-114-04/24-02/7, urbroj: 511-01-158-24-5 od 15. veljače 2024. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u Zagrebu, klasa: NK-UP/I-114-04/23- 02/443, urbroj: 511-01-158-23-9 od 21. prosinca 2023., a kojim je utvrđeno da je policijski službenik - tužitelj odgovoran za težu povredu službene dužnosti jer je 2. rujna 2022. izvan službe više puta sa svog telefona kontaktirao nepoznatu žensku osobu na telefon, a povodom objavljenog oglasa na stranicama TD OGLASNIK koji je objavljen u rubrici "Nova cura" pod korisničkim imenom "Vatrena plavuša, grudi 4", sadržaja: "Pozivam te na diskretno druženje u svoj moderno uređeni prostor", te što je po završetku telefonskog razgovora došao na dogovorenu adresu pa je time počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. točka 7. Zakona o policiji kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" te mu je temeljem članka 110. stavak 2. točka 4. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna premještaj na radno mjesto, vođa ophodnje u Policijskoj postaji Sveti Ivan Zelina, PU Zagrebačkoj.

3. Tužitelj osporava naznačenu presudu prvostupanjskog suda u cijelosti, iz svih žalbenih razloga, a prvenstveno jer u ovoj pravnoj stvari sud nije izvršio vlastitu analizu spornih višestrukih činjeničnih i pravnih pitanja niti je iznio vlastito uvjerenje o istima te navedeno nije valjano i razumljivo obrazložio, nije iznio vlastite razloge, već u cijelosti prihvaća razloga iz pobijanog drugostupanjskog rješenja. Nadalje, navodi kako je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku povodom rješenja drugostupanjskog suda od 11. listopada 2023. te ponovno se prvostupanjski sud u ponovljenom postupku unatoč i protivno uputi drugostupanjskog suda pobijanim rješenjem nije referirao na svaki pojedini dio činjeničnog opisa terećene povrede službene dužnosti niti je navedeno temeljem kojih je dokaza utvrđeno da bi prijavljeni postupio upravo onako kako ga se tereti, zatim ponovno nisu navedeni niti obrazloženi razlozi zbog kojih se smatra da je navodna povreda učinjena s namjerom te u konačnici nije pravilno odmjerena određena sankcija okrivljeniku. Ističe kako je činjenični opis teže povrede službene dužnosti nerazumljiv jer iz navedenog uopće nije jasno iz kojih to okolnosti proizlaze zakonska obilježja navodno učinjene povrede službene dužnosti niti što se to točno stavlja na teret tužitelju. Tužitelj naglašava da se u ponovljenom prvostupanjskom postupku očitovao na način da ne razumije za što ga se tereti, a što je tijelo potpuno ignoriralo iako je takav zahtjev bilo potrebno odbaciti sukladno odredbi članka 73. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje tužitelj ukazuje da je izmijenjeni zahtjev nedopušten u smislu odredbe članka 45. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku jer se ne radi o istovjetnom činjeničnom stanju kao o onom navedenom u prethodnom zahtjevu. Također ističe da je bilo potrebno primijeniti odredbu članka 109. stavak 2. Zakona o policiji prilikom ocjene osnovanosti iznesenog prigovora zastare jer se radi o bitnoj izmjeni, tj. o novom terećenju koje je podneseno 9. studenog 2023., dakle, po proteku roka od godine dana od dana saznanja za navodnu povredu i počinitelja. Tužitelj ukazuje da je tijekom provedenog upravnog postupka neutemeljeno i višestruko odbijeno uzeti u obzir i analizirati dokaze koje je priložio okrivljenik, ovdje tužitelj, a isto je propustio učiniti i prvostupanjski sud jer u upravnom sporu nije proveden niti jedan od predloženih dokaza tužbom, a nije niti neposredno saslušan tužitelj. Tužitelj ponavlja i da je odluka o kazni potpuno neprimjerena, pretjerano stroga, nepravilna i nezakonita jer u konkretnom slučaju postoje brojne olakotne okolnosti - primjerice da je tužitelj do sada nekažnjavan, da su mu ocjene dugi niz godina vrlo uspješne, da je višestruko nagrađivan i motiviran te da ostvaruje iznimne uspjehe u službi dok otegotnih okolnosti nema. Tužitelj osobito ističe da je izrečena kazna premještaja neprimjerena, neprikladna i nepotrebna te nezakonita i zato što nisu ostvareni uvjeti iz članka 110. stavak 5. Zakona o policiji, odnosno o tome pobijano prvostupanjsko rješenje nema niti slova, a sukladno kojima se ista može izreći samo ako postoji slobodno radno mjesto u MUP-u takvih karakteristika. Slijedom navedenog predlaže prihvatiti žalbu tužitelja te pobijanu prvostupanjsku presudu poništiti, otkloniti nedostatke i presudom riješiti ovu stvar uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tuženik ističe, glede žalbenog navoda da nije utvrđeno činjenično stanje, kako je isto u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno da su na okolnosti djela koji se tužitelju stavljaju na teret izvedeni svi potrebni dokazi te iz tako izvedenih dokaza donesen je ispravan zaključak o odgovornosti tužitelja, na što je pravilno primijenjen materijalni propis. U vezi žalbenog navoda o stupnju krivnje tužitelja ističe se kako same okolnosti u kojima je povreda počinjena i radnje poduzete od strane tužitelja nesporno upućuju na namjeru kao jedini oblik krivnje u konkretnom slučaju, a detaljno je pojašnjeno i zašto nije bilo mjesta primjeni načela in dubio pro reo. Slijedom navedenog predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. U dostavljenom podnesku od 4. lipnja 2025. tužitelj u bitnom ponavlja navode iznesene u žalbi.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je održao raspravu i na taj način strankama je sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Svoju odluku prvostupanjski sud donio je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članak 114. ZUS-a slijedom čega je, prema ocjeni ovog Suda, pravilno zaključio kako je tužitelj počinio tešku povredu službene dužnosti koja mu se stavlja na teret i na način kako je ona činjenično opisana, s time da se izmijenjeni zahtjev za pokretanje predmetnog disciplinskog postupka od 9. studenog 2023. nikako ne može smatrati nerazumljivim i nedopuštenim u smislu članka 45. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) jer se u bitnim pretpostavkama temelji na istovjetnom činjeničnom stanju kao i prethodi zahtjev jer se u konkretnom slučaju radi samo o ispravku množine ("ženske osobe") u jedninu ("ženska osoba") te se radi o istom događaju i istom datumu počinjenja djela.

9. Također nije osnovan prigovor zastare obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da se predmetni događaj zbio 2. rujna 2022. godine, a prvi zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka predan je sudu 14. prosinca 2022. Također, izmijenjeni zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka podnesen je 10. studenog 2023. pa je stoga razvidno da nije nastupila zastara pokretanja i vođenja disciplinskog postupka sukladno odredbi članka 109. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11. – 66/19.) kojim je u stavku 2. propisano da pokretanje disciplinskog postupka zbog teže povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od godinu dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku dvije godine od dana kada je povreda počinjena. Ako u roku od dvije godine od dana pokretanja postupka ne bude donesena izvršna odluka, postupak će se obustaviti zbog zastare vođenja postupka. U slučajevima težih povreda službene dužnosti koja imaju obilježja korupcije zastara vođenja postupka nastupa u roku od četiri godine od dana pokretanja disciplinskog postupka. Stavkom 3. istog članka ovog Zakona propisano je da se zastara vođenja postupka prekida svakom postupovnom radnjom nadležnog tijela usmjerenoj ka odlučivanju o disciplinskoj odgovornosti ili zakonitosti i ustavnosti upravnog akta te nakon svakog prekida zastara počinje iznova teći. U svakom slučaju apsolutna zastara vođenja postupka nastupa protekom dvostruko onoliko vremena koliko je prema zakonu propisana zastara vođenja disciplinskog postupka.

10. Iz prvostupanjskog rješenja proizlazi kako je analiziran sav dokazni materijal te su dani iscrpni razlozi za utvrđenja prvostupanjskog suda, a u drugostupanjskom rješenju ocijenjeni su svi žalbeni navodi tužitelja, koji su istovrsni ovim žalbenim navodima, a koja obrazloženja iz osporenih rješenja je prvostupanjski sud prihvatio kao razumne i logične jer su utemeljeni na činjeničnom stanju spisa i u skladu su sa relevantnim zakonskim odredbama, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud. Naime, neprijeporno je utvrđeno da je tužitelj odgovoran za terećenu povredu službene dužnosti dok su dani jasni razlozi zbog čega se njegovi navodi o razlozima javljanja na predmetni oglas drže potpuno životno neuvjerljivima, s time da se tužitelja ne tereti da je konzumirao usluge koje su se nudile predmetnim oglasom. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj nesporno osobu iz oglasa potpuno svjesno i namjerno kontaktirao i dogovarao s njom susret iako je bilo očito da se radi o osobi koja se bavi nedopuštenim radnjama. Stoga okolnosti u kojima je povreda počinjena i radnje poduzete od strane tužitelja upućuju na namjeru kao jedini oblik krivnje u konkretnom slučaju. Također potrebno je naglasiti da se tužitelja ne tereti za tražene seksualnih usluga za novac (prostituciju), već za kontaktiranje i dogovaranje te dolazak na dogovorenu adresu s osobom za koju je očito da je znao da se vjerojatno bave takvim poslovima.

11. U pogledu izbora disciplinske kazne u predmetnom slučaju ovaj Sud ističe da spomenuto podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih disciplinskih tijela kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničena na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, a imajući na umu karakter povrede službene dužnosti ovaj Sud ne nalazi da bi izrečena disciplinska kazna bila izrečena tužitelju protivno svrsi radi koje je ta ovlast dana poglavito stoga što su razlozi za izricanje upravo ove kazne dobro i detaljno obrazloženi na način da ista odgovara prirodi i težini počinjenog djela. Nastavno sukladno odredbama Zakona o policiji i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika („Narodne novine“ 141/11.) disciplinski sud je dužan nakon provedene usmene rasprave donijeti odluku o odgovornosti i disciplinskoj kazni za prijavljenog policijskog službenika, a prilikom određivanja vrste i visine te kazne dužan je uzeti u obzir težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti policijskog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani policijskog službenika s time da disciplinski sud ne obvezuje prijedlog disciplinske kazne navedene u samom zahtjevu za pokretanje postupka zbog teže povrede službene dužnosti. U konkretnom slučaju na strani policijskog službenika ocjenjene su sve otegotne i olakotne okolnosti te je ispravno cjenjena težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti, a sve sukladno članku 111. stavku 1. Zakona o policiji.

12. Slijedom iznesenog ovaj Sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju pravilna činjenična i pravna kvalifikacija disciplinskog djela za koje je tužitelju utvrđena odgovornost, a odabir vrste disciplinske kazne je pravilan te primjeren teži počinjenog disciplinskog djela. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

13. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

14. Odredba o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković