Poslovni broj: Usž-751/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Irena Bauhorn, odvjetnica u Karlovcu, Tuškanova 10, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Karlovac, Karlovac, Zrinski trg 8, OIB: 33706439962, radi izvršenja rješenja o uklanjanju građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1095/2023-31 od 26. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1095/2023-31 od 26. studenoga 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Karlovac, KLASA: UP/I-362-02/23-02/306, URBROJ: 443-02-05- 16-23-3 od 8. svibnja 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Osporenim rješenjem tuženika utvrđeno je da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/16-02/1751, URBROJ: 531-07- 1-4-12/VBT-16-1 od 28. prosinca 2016., kojim se tužiteljici kao investitorici i vlasnici ugostiteljsko trgovačkog obrta [obrt] iz [adresa], naređuje uklanjanje građevine pobliže opisane u izreci tog rješenja, izgrađene na javnoj površini na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa], bez građevinske dozvole, te popravljanje mjesta gdje su stupovi učvršćeni u pločnik. Stoga se ovdje osporenim rješenjem tuženika tužiteljica prisiljava na izvršenje rješenja odnosno na uklanjanje opisane građevine putem treće osobe.
2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnome, navodi da je rješenje tuženika o uklanjanju iz 2016. godine stavljeno izvan snage 12. lipnja 2024. Iz tog razloga zaključuje da presuda prvostupanjskog suda, kojom je rješenje tuženika o izvršenju ocijenjeno zakonitim, omogućuje da rješenje o izvršenju egzistira bez pravne osnove. Ujedno smatra da presuda prvostupanjskog suda omogućuje tuženiku da od nje zahtjeva uklanjanje novopostavljenog objekta unatoč tome što je ranije obustavljen postupak izvršenja rješenja o uklanjanju. Ističe da je tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornim činjenicu da je ona, prije donošenja rješenja o izvršenju, uklonila građevinu čije se uklanjanje nalaže rješenjem iz 2016. godine te postavila novi objekt sukladno novoj Odluci o komunalnom redu Grada Karlovca. Tvrdi da, u postupku koji je prethodio donošenju rješenja tuženika o obustavi izvršenja rješenja o uklanjanju, nije bio proveden sastanak, kako to pogrešno tvrdi tuženik da bi izbjegao obvezu sastavljanja zapisnika, već očevid. Nadodaje da nije sporno da je novi objekt koji je postavljen prije donošenja rješenja tuženika o izvršenju u skladu s Odlukom o komunalnom redu Grada Karlovca. Opetovano naglašava da je građevina čije se uklanjanje nalaže rješenjem o uklanjanju promijenila identitet prije donošenja rješenja o izvršenju, a da to proizlazi iz dokumentacije spisa predmeta (npr. zapisnika od 22. ožujka 2023. te podnesaka državne inspektorice). U prilog tome se poziva i na račun o demontaži, priložen uz tužbu, iz kojeg proizlazi da je postupila po rješenju tuženika o uklanjanju. Predlaže Sudu usvojiti žalbu te preinačiti presudu prvostupanjskog suda. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. U upravnom je postupku utvrđeno da je rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362- 02/16-02/1751, URBROJ: 531-07-1-4-12/VBT-16-1 od 28. prosinca 2016., tužiteljici kao investitorici naređeno uklanjanje u tom rješenju opisane građevine u roku od 8 dana. Uvidom u upisnik ovog Suda utvrđeno je da protiv naprijed navedenog rješenja o uklanjanju građevine, tužiteljica nije pokrenula upravni spor, što znači da je izvršni naslov za uklanjanje građevine i pravomoćan. Nadalje, tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju, što je utvrđeno kontrolnim očevidom obavljenim dana 22. ožujka 2023. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio zakonitim rješenje tuženika o izvršenju od 8. svibnja 2023.
7. Nije osnovan prigovor tužiteljice da iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica prije donošenja rješenja tuženika o izvršenju postupila sukladno rješenju o uklanjanju. Upravo suprotno, iz zapisnika o kontrolnom očevidu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/306, URBROJ: 443-02-05-16-23-2 od 22. ožujka 2023. (javna isprava), koji je prethodio donošenju rješenja o izvršenju, proizlazi da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju, odnosno da nije uklonila građevinu čije se uklanjanje nalaže. Nadalje, iz računa broj 546/1/1 izdanog od izvođača Opreme Šoljar d.o.o. iz Zaboka, na koji se tužiteljica poziva kao dokaz u prilog svojim tvrdnjama da je još 2019. godine postupila sukladno rješenju o uklanjanju, proizlazi da podaci o objektu demontaže te ponovne montaže iskazani na računu iskazuju dimenzije tlocrta 8 x 7,2 m, dok je građevina čije se uklanjanje nalaže rješenjem o uklanjanju dimenzija tlocrta 5,41 x 10,48 m (nadstrešnica koja se sastoji od u tlo učvršćenih metalnih stupova) te 2,7 x 1,9 m (lučna nadstrešnica metalne konstrukcije povezana sa zgradom).
7.1. Suprotno mišljenju tužiteljice, iz odgovora na tužbu tuženika ne proizlazi da je ona, prije donošenja rješenja o izvršenju, postupila po rješenju o uklanjanju. Naime, iz dijela odgovora na tužbu tuženika na koji se tužiteljica poziva proizlazi da se odnosi na period nakon što je Državni inspektorat donio odluku o izvršenju rješenja.
7.2. Slijedom navedenog, podaci iz spisa predmeta, opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda i tuženika da tužiteljica, prije odnosno u vrijeme donošenja osporenog rješenja tuženika o izvršenju, nije postupila po rješenju o uklanjanju.
8. Činjenica što je rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-362-02/23-02/306, URBROJ: 443-01-15-24-24 od 12. lipnja 2024. na temelju utvrđenja iz službene zabilješke građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/23-02/306, URBROJ: 443- 02-05-16-23-8 od 22. svibnja 2023. i inspekcijskog zapisnika KLASA: UP/I-362- 02/23-02/306, URBROJ: 443-01-15-24-24-9 od 11. lipnja 2024., obustavljen predmetni postupak izvršenja, nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari. Naime, predmet je ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju od 8. svibnja 2023. s obzirom na činjenice koje su postojale u vrijeme njegova donošenja, pa činjenice koje su naknadno nastupile (obustava izvršenja) ne utječu na njegovu zakonitost, nego mogu imati utjecaja na daljnji tijek postupka.
9. Kako iz spisa predmeta ne proizlazi da je tužiteljica, prije donošenja osporenog rješenja tuženika o izvršenju, postupila sukladno rješenju o uklanjanju, to ovaj Sud sukladno odredbi članka 139. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) žalbeni prigovor kojim tužiteljica navodi da je „postojeći objekt“ u skladu s Odlukom o komunalnom redu Gradskog vijeća Grada Karlovca od 21. ožujka 2019. te rješenjem o zakupu javne površine za postavljanje terase Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo Grada Karlovca, Odsjeka za razrez prihoda, KLASA: UP/I-944-18/20-03/34, URBROJ: 2133/01-07- 03/13-20-6 od 8. svibnja 2020., nije posebno razmatrao te nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari budući da je predmet ovog upravnog spora ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju.
10. Slijedom svega navedenog, tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari.
11. Kako se, prema ocjeni ovog Suda, presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora, to je valjalo na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude (točka I. izreke).
12. Na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe, jer ista nije uspjela sa žalbom (točka II. izreke).
U Zagrebu 23. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
