Poslovni broj: Usž-1994/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja VRU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (1428) CABA, Buenos Aires, Argentina, kojeg zastupa Domagoj Rešetar, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Rešetar i partneri d.o.o. u Osijeku, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi obnove postupka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5571/2023-13 od 6. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5571/2023-13 od 6. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5571/2023-13 od 6. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Klasa: UP/I-230-01/22- 01/02., Ur. broj:
514-07-04/01-23-02., od 20. rujna 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika od 20. rujna 2023. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka dovršenog rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-02/14-04/16, URBROJ: 515-03-02-01/2-15-15 od 18. rujna 2015., te odbačen prijedlog tužitelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti tog rješenja te prijedlog za donošenje rješenja o odgodi izvršenja tog rješenja. Zahtjev tužitelja za naknadno priznavanje položaja stranke u postupku dovršenog tim rješenjem je odbačen.
1.2. Rješenjem Ministarstva uprave od 18. rujna 2015. odobren je Zakladi braće Nikole i Miha Mihanovića za unaprjeđenje župe Doli i sela Smokvine, upis promjena adrese sjedišta zaklade, svrhe zaklade i Statuta zaklade u Zakladni upisnik.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredba upravnog spora iz članka 126. stavak 2. u vezi s člankom 104. Zakona o upravnim sporovima jer je pitanje tužitelja kao nasljednika iza pokojnog VR utvrdio kao prethodno pitanje. Prvostupanjski sud svoje utvrđenje (da tužitelj nije nasljednik) bazira na odredbi članka 226. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju koja propisuje da isključivo sud, i to pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe, odnosno, prvostupanjski sud navodi da nakon završetka ostavinske rasprave, sud odnosno javni bilježnik, donosi rješenje o nasljeđivanju kojim utvrđuje tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle druge osobe. Ako prvostupanjski sud smatra da se nasljednik utvrđuje jedino i isključivo pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, onda nije mogao sam odlučiti o prethodnom pitanju nasljedstva na način da utvrdi da tužitelj nije nasljednik. Poziva se na odredbu članka 3. Zakona o nasljeđivanju koja propisuje da se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti. Članak 8. Zakona o nasljeđivanju jasno propisuje da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, dok ostatak glave prve propisuje nasljedne redove. Iz navedenog jasno proizlazi da potomci umrle osobe, temeljem zakona, nasljeđuju ostavitelja trenutkom njegove smrti. Kako je sud utvrdio da je tužitelj potomak pok. VR, to je, pravilnom primjenom materijalnog prava, trebao utvrditi kako se u konkretnom slučaju radi o zakonskom nasljedniku. Predlaže ukinuti ( pravilno poništiti) pobijanu presudu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje u cijelosti kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i tijekom spora. Osporava navode tužitelja iz žalbe te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se pobijanu odluku prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom.
6. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj podnio prijedlog za obnovu upravnog postupka dovršenog rješenjem Ministarstva uprave KLASA: UP/I-230-02/14- 04/16, URBROJ: 515-03-02-01/2-15-15 od 18. rujna 2015, prijedlog za ukidanje pravomoćnosti i izvršnosti rješenja i zahtjev za priznavanje statusa stranke u postupku, u kojem je u bitnom naveo da njemu, kao nasljedniku osnivača zaklade, rješenje nikada nije dostavljeno niti je uključen u postupak, a predmetnim rješenjem izmijenjena je volja osnivača Zaklade u odnosu na svrhu zaklade te u odredbama o zakladnom tijelu i upravi Zaklade, pa sadašnji statut niti u jednom dijelu ne izražava volju osnivača Zaklade.
6.1. Tuženik je odbacio prijedlog tužitelja uz zaključak da je podnesen od strane neovlaštene osobe, jer u konkretnom upravnom postupku podnositelj prijedloga nije bio stranka u tom upravnom postupku.
7. Između stranaka je sporno da li je tužitelj nasljednik osnivača zaklade VR te da li mu je bilo potrebno omogućiti sudjelovanje u upravnom postupku izmjene (i odobravanja) statuta zaklade, sve na temelju odredbe članka 19. Zakona o zakladama i fundacijama ("Narodne novine" broj 36/1995, 64/2001), kojim je propisano da u postupku odobravanja statuta zaklade ovlaštene su sudjelovati kao stranke zakladnik, odnosno njegovi nasljednici i upravitelj zaklade.
7.1. Između stranka je nesporno da tužitelj ne posjeduje rješenje o nasljeđivanju iza pok. VR te da je presudom na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1717/2022-5 od 9. lipnja 2022. utvrđeno da je tužitelj praunuk VR, jednog od osnivača Zaklade braće Nikola i Miha VR.
8. Pravilno tužitelj tijekom spora i u žalbi navodi da je odredbom članka 4. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN) propisano da umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik), a koje se stiče na temelju oporuke ili na temelju zakona dok je stavkom 4. propisano da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti.
9. Međutim, tužitelj gubi iz vida odredbu članka 124. stavak 1. ZN kojem je određeno da nasljednik može biti samo osoba koja je živa u času otvaranja nasljedstva.
9.1. Nasljednik je onaj koji je stekao nasljedno pravo smrću umrle fizičke osobe jer se smrću osobe otvara njezino nasljedstvo. U konkretnom slučaju je nesporno da je tužitelj praunuk pok. VR. Međutim, jedino su prednici (djed/baka) tužitelja mogli biti nasljednici pok. VR koje su naslijedili eventualno njihova djeca a njih eventualno tužitelj time da nije poznato da li se netko od nasljednika pok. VR eventualno odrekao nasljedstva (članak 130. ZN) što bi bilo od utjecaja i na eventualno nasljeđivanje tužitelja.
9.2. Pravilno je tuženik odbacio prijedlog tužitelja uz zaključak da je podnesen od strane neovlaštene osobe, jer je u konkretnom slučaju teret dokaza (da je ovlaštena osoba) bio na tužitelju (kao praunuku pok. VR) da je on njegov nasljednik i time osoba iz odredbe članka 19. Zakona o zakladama i fundacijama koja je ovlaštena sudjelovati kao stranka u postupku odobravanja statuta zaklade. Tužitelj, osim rodnih listova i presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1717/2022-5 od 9. lipnja 2022. nije dostavio dokaz o pravnom sljedništvu i nasljeđivanju iza pok. VR a što bi mu eventualno omogućilo sudjelovanje kao stranka u postupku odobravanja zaklade.
10. Kako, dakle tužitelj nije dokazao da je nasljednik iza pok. VR to prvostupanjski sud pravilno zaključuje da nije ni stranka u postupku odobravanja zaklade pa je valjano ocijenio zakonitim rješenje prvostupanjskog tijela kojim je odbačen prijedlog za obnovom na temelju odredbe članka 126. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ( " Narodne novine" 47/09 i 110/21- dalje u tekstu ZUP) 11. Kako je prijedlog za obnovom odbačen ovaj sud nije ulazio u razloge zakonitosti rješenja čija se obnova traži. Naime, razlozi zbog kojih se rješenje može poništiti izjavljivanjem redovnih pravnih lijekova nisu relevantni u donošenju odluke o zakonitosti pojedinačne odluke kojom se odlučuje o prijedlogu tužitelja za obnovu upravnog postupka (tako i VUSRH u presudi poslovni broj Usž-4038/18 od 6. ožujka 2019.).
12. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj Sud ovaj sud ne nalazi da postaje razlozi zbog koji se presuda pobija jer je osporena presuda utemeljena na pravilnoj primjeni odredaba Zakona o upravnim sporovima pa je na temelju odredbi članka 135. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 23. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Kosović Marković
