REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2391/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, mr. sc. Neri Radas i Željka Pajalića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 715/2024-2 od 5. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-139/2022-6 od 1. prosinca 2022., u sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice.
Obrazloženje
1. Tuženica je ovom sudu podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-715/2024-2 od 5. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-139/2022-6 od 1. prosinca 2022.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica predlaže da se dopusti revizija protiv točke I. izreke pobijane presude, radi sljedećeg postavljenog pitanja:
„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost pred materijalnim dokazima, odnosno dostavljenim evidencijama o radu potpisanim od strane tužitelja?“.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio navedeni prijedlog tuženice odbaciti kao nedopušten, podredno odbiti kao neosnovan.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11.-proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), ocijenjeno je da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. To stoga što se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tuženica (za razdoblje od listopada 2013. do veljače 2014.) nije precizno i potpuno vodila evidenciju radnog vremena s obzirom da je vodila dvostruku evidenciju radnog vremena - jednu pisanu ručno, a drugu računalno, s bitno različitim podacima, da su iskazi svjedoka i tužitelja u pretežnom dijelu podudarni s računalno vođenoj evidencijom za navedeno razdoblje, a koja evidencija je pokazala značajno duže radno vrijeme od ručno vođenje evidencije za to razdoblje. Stoga, s obzirom da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zaključak o stvarnom radu tužitelja donio ne samo na temelju personalnih dokaza, već i uvažavanjem priložene dokumentacije tuženice (računalno vođene evidencije radnog vremena tužitelja, kao i kartice tužitelja za navedeno razdoblje), te je ocijenio da su iskazi tužitelja i svjedoka o radu tužitelja u vremenu dužem od redovnog radnog vremena u pretežitom dijelu podudarni s računalno vođenom evidencijom radnog vremena tužitelja za navedeno razdoblje, to o odgovoru na postavljeno pitanje ne ovisi odluku o sporu.
4.2. Osim toga postavljeno pitanje nije važno ni zbog toga što odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu u konkurenciji različitih dokaza, prema odredbama ZPP, ni jedan dokaz nema veću snagu od drugog dokaza, a uvjerljivost dokaza kojima se u postupku dokazuje određena činjenica ovisi o ocjeni suda u svakom pojedinom predmetu, time da bi drugačiji (suprotan) pristup u naš procesni sustav ponovno vratio sustav formalnih dokaza.
4.3. Pritom treba reći također i to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava, pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage. Na isti način ovaj revizijski sud odlučio je i u predmetima poslovni broj Revd- 3765/2021-2 od 27. listopada 2021., Revd-2851/2022-2 od 13. rujna 2022. i Revd- 4509/2022-2 od 28. ožujka 2023., Revd-3858/2023-2 od 13. prosinca 2023., Revd- 3507/2022-2 od 13. rujna 2023.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
