Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene. pravne osobe Javne ustanove za upravljanje Park – šumom Marjan i II okrivljenika odgovorne osobe ZL, zastupani po braniteljici Silvi Tasić, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz iz članka 103. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.), kažnjivog po članku 190. stavku 1. točka f. i stavku 2. istog Zakona, članku 103. stavku 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kažnjivog po članku 190. stavku 1. točka g. i stavku 2. istog Zakona i članku 23. stavku 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.), kažnjivog po članku 228. stavku 1. točka 2. i stavku 2. istog Zakona, odlučujući o žalbi I okrivljene. pravne osobe Javne ustanove za upravljanje Park – šumom Marjan i II okrivljenika odgovorne osobe ZL i tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu, od 21. ožujka 2025., broj: Pp-9774/2022-16, na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaćanjem žalbe I okrivljene pravne osobe Javne ustanove za upravljanje Park – šumom Marjan i II okrivljenika odgovorne osobe ZL, ukida se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu (točka I.) i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje u tom dijelu.

II. Uslijed odluke iz točke I. izreke ovog rješenja, žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, bespredmetna je u odnosu na osuđujući dio u točki I. pobijane presude.

p r e s u d i o  j e

III. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom djelu se žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa odbija kao neosnovana te u tom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba Javna ustanova za upravljanje Park – šumom Marjan i II okrivljenik odgovorna osoba ZL proglašeni su krivim i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.040,00 eura, II okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 100,00 eura, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 5. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.), dok su temeljem čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe za djela prekršaja iz članka 190. stavka 1. točka f. i točka g.i stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.) činjenično opisani u izreci pobijane presude pod točkama I. i II. s obrazloženjem da opisana djela nisu prekršaj.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura, svaki.

3. Protiv osuđujećeg dijela navedene presude okrivljenici su po braniteljici pravodobno podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnoj sankciji, i odluke o troškovima postupka u bitnom navodeći da sud nije utvrdio činjenično stanje s dužnom pažnjom, potpuno i jasno, kako to nalaže zakon. Ističu da je sud propustio primijeniti važeću odredbu članka 134. stavka 1. alineje 7. Zakona o zaštiti prirode, koja jasno određuje da upravno vijeće raspisuje natječaj, ali i donosi odluku o zapošljavanju čuvara prirode. Suprotno tome, presuda tereti ravnatelja ustanove, iako isti nije bio nadležan za zapošljavanje čuvara prirode, niti mu ta ovlast može biti povjerena budući je isto u isključivoj nadležnosti upravnog vijeća, na što su okrivljenici tijekom postupka ukazivali i dostavili dokaz, zapisnik sa 174. sjednice Upravnog vijeća koji potvrđuje ove navode. Sud je naveo da je upravno vijeće samo "dalo mišljenje", dok je u stvarnosti donijelo konačnu odluku. Sud netočno zaključuje da su okrivljenici priznali krivnju, iako su isti izričito naveli da se ne smatraju krivima, te su svoju obranu utemeljili na relevantnim zakonskim odredbama i dokazima. Žalitelji još navode da u konkretnom slučaju nije dokazano da bi baš okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete te da donesena osuđujuća presuda nije utemeljena na činjenicama koje su nedvojbeno utvrđene, već na proizvoljnoj ocjeni dokaza, pri čemu su zanemareni relevantni materijalni dokazi i obrane okrivljenika, predlažući da se žalba prihvati.

3.1. Protiv osuđujućeg i oslobađajućeg dijela te presude žalbu je podnio tužitelj navodeći da okrivljenicima nije pravilno odmjerena kazna te da je sud oslobodio okrivljenike iako je nepobitno utvrđen prekršaj i to iz očitovanja odgovorne osobe i materijalnih dokaza s prijedlogom da se žalba prihvati.

4. Žalba okrivljenika je osnovana u odnosu na osuđujući dio odluke.

5. Žalba tužitelja bespredmetna je u osuđujućem dijelu, a neosnovana u oslobađajućem dijelu.

6. Rješavajući o žalbi okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/17., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje okrivljenici navode u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, što se osnovano ističe u žalbi okrivljenika.

6.1. Osnovano okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da odlučne činjenice u vezi bitnih obilježja prekršaja iz čl. 228. st. 1. t. 5. i st. 2. Zakona o radu koji se okrivljenicima stavlja na teret nisu nesporno utvrđene.

6.2. Prije svega, u odnosu na djelo sklapanja ugovora o radu s radnikom koji ne udovoljava posebnim uvjetima za zasnivanje radnog odnosa propisanim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu za koji su okrivljenici kao poslodavci proglašeni krivim ističe se da su okrivljenici negirali da su sklopili ugovor o radu s predmetnim radnikom, a što je bitno obilježje prekršaja navodeći da je Upravno vijeće kao tijelo raspisalo natječaj i donijelo konačnu odluku.

6.3. Odredbom čl. 61. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je: „Odgovorna osoba u smislu ovog Zakona je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova iz područja djelovanja pravne osobe“. Dakle, da bi netko bio odgovorna osoba u konkretnom slučaju, potrebno je nedvojbeno utvrditi da je doista ta osoba bila odgovorna za određena činjenja ili propuste unutar društva. Isti stav zauzet je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kzz-20/2021.

6.4. Razmortrivši spis predmeta, iz provedenog dokaznog postupka je vidljivo da su okrivljenici decidirano poricali prekršaj koji im se stavlja na teret te da je sud proveo dokaz čitanjem dokumentacije spisa.

6.5. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radnika GL od 24. ožujka 2022. vidljivo je da ga je potpisao predsjednik Upravnog vijeća ZLT, dok je iz Zapisnika 174. elektroničke sjednice Upravnog vijeća Javne ustanove za upravljanje Park-šumom Marjan i ostalim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Grada Splita od 17. prosinca 2021. vidljivo da je Upravno vijeće raspisalo natječaj za Čuvara prirode II.

6.6. Uzimajući u obzir ovakvo stanje stvari u kojem okrivljenici negiraju odgovornost za učin prekrašaja, te ocjena suda da je sklapanjem ugovora o radu s radnikom GL koji ne udovoljava posebnim uvjetima za zasnivanje radnog odnosa propisanim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu Javne ustanove za upravljanje Park-šumom Marjan i ostalim zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Grada Splita (pravilnikom o radu) I okrivljena pravna osoba nesporno ostvarila biće djela, a II okrivljenik ZL koji je bio jedina i odgovorna osoba u pravnoj osobi u vrijeme učina prekršaja, i odgovarao za cjelokupno poslovanje i rad okrivljene pravne osobe, te se u tom smislu smatra odgovornom osobom za počinjeni prekršaj, kao i da u postupku nije ispitan svjedok ZLT koji je potpisao Ugovor o radu, ne može se za sada smatrati da je stanje stvari u dovoljnoj mjeri razjašnjeno i zrelo za donošenje meritorne odluke. Naime, da su okrivljenici sklopili ugovor o radu s predmetnim radnikom, mora biti utvrđeno s potpunom izvjesnošću, izvan svake razumne sumnje, što je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke koja se može temeljiti isključivo i samo na činjenicama koje su nedvojbeno dokazane. U smislu odredbe čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona dužnost je suda s jednakom pažnjom utvrditi činjenice koje okrivljeniku idu u korist, kao i one koje mu idu na štetu, a izostanak pažljive ocjene svih provedenih dokaza sukladno čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona, ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke.

6.7. Stoga je u postupku potrebno provesti dokaz ispitivanjem svjedoka GLT koji je potpisao ugovor o radu sa predmetnim radnikom, te po potrebi provesti druge dokaze, uvid u Statut Javne ustanove za upravljanje park-šumom Marjan iz siječnja 2022., te Pravilnik o radu Ustanove, a da bi se mogla utvrđivati prekršajna odgovornost okrivljenika u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj iz čl. 228. st. 1. t. 2. i st. 2. Zakona o radu.

6.8. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, kao i sve dokaze kojima je na pouzdan i izvjestan način moguće utvrditi odlučne činjenice, a na neke mu je ukazano ovom odlukom, te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

7. Odlučujući o žalbi tužitelja, te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, po službenoj dužnosti i u granicama navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da je pravilna i na zakonu osnovana odluka prvostupanjskog suda u odnosu na djela prekršaja iz članka 190. stavka 1. točka f. i točka g. i stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji opisana u izreci pobijane presude pod točkom II.

7.1. Naime, optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavlja na teret da u svojstvu pravne osobe i u njoj odgovorne osobe nisu prilikom raspisivanja javnog natječaja za zapošljavanje u Javnoj ustanovi za upravljanje Park-šumom Marjan, a koji natječaj je objavljen u "Narodnim novinama" br. 141/2021 dana 22. prosinca 2021., pozvali osobe iz članka 102. stavka 1. do 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji da dostave dokaze iz članka 103. stavka 1. navedenog Zakona, u svrhu ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju, a što su bili dužni sukladno članku 103. stavku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pa da bi time počinili prekršaj iz članka 190. stavka 1. točke f) i stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kao i da u svojstvu pravne osobe i u njoj odgovorne osobe prilikom raspisivanja javnog natječaja za zapošljavanje u Javnoj ustanovi za upravljanje Park-šumom Marjan, a koji natječaj je objavljen u "Narodnim novinama" br. 141/2021 dana 22. prosinca 2021. nisu objavili poveznicu na internetsku stranicu Ministarstva na kojoj su navedeni dokazi potrebni za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju, a što su bili dužni sukladno članku 103. stavku 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, pa da bi time počinili prekršaj iz članka 190. stavka 1. točke g) i stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata.

7.2. Odredbom članka 190. stavka 1. točke f) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisano je kao prekršaj ako javne službe i javne ustanove kojima je osnivač ili jedan od osnivača Republika Hrvatska, općina, grad, županija, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne ili područne (regionalne) te pravne osobe s javnim ovlastima, prilikom popunjavanja radnog mjesta temeljem internog oglasa ili u postupku zapošljavanja provedenom na drugi način ne pozovu osobe iz članka 102. stavaka 1. – 3. ovoga Zakona da sukladno članku 103. stavku 2. ovoga Zakona dostave dokaze iz članka 103. stavka 1. ovoga Zakona u svrhu ostvarivanja prava prednosti pri zapošljavanju.

7.3. Odredbom članka 190. stavka 1. točke g) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisano je kao prekršaj ako javne službe i javne ustanove kojima je osnivač ili jedan od osnivača Republika Hrvatska, općina, grad, županija, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne ili područne (regionalne) te pravne osobe s javnim ovlastima, prilikom raspisivanja javnog natječaja ili oglasa za zapošljavanje, objavljenog putem internetskih stranica, ne objave poveznicu na internetsku stranicu Ministarstva na kojoj su navedeni dokazi potrebni za ostvarivanje prava prednosti pri zapošljavanju.

7.4. Međutim, činjenični opis djela sadržan u optužnom aktu, ne sadrži svojstvo I okivljene pravne osobe, odnosno da se radi o javnoj ustanovi kojoj je osnivač ili jedan od osnivača Republika Hrvatska, općina, grad, županija, izvanproračunski ili proračunski fondovi, a kada bi se na I okrivljenu pravnu osobu te II okrivljenika odgovornu osobu odnosila primjena citiranih odredbi, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da u činjeničnom opisu ovih prekršaja nedostaje konstitutivni element prekršaja koji se okrivljenicima stavljaju na teret, te da opisana djela nisu prekršaj i na temelju odredbe članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, donio oslobađajuću presudu u odnosu na prekršaje iz čl. 190 st. 1. t. f. i t. g. i st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

8. Iz navedenih razloga, na temelju članak 206. stavak 1. i 3. (izreka rješenja) i članka 205. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.