REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1271/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Željka Pajalića i mr. sc. Igora Periše članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Kaufland Hrvatska k.d., OIB 47432874968, Zagreb, Donje Svetice 14, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Optimum 1990 d.o.o., OIB 41085719385, Zagreb, Ivane Brlić Mažuranić 15, kojeg zastupa punomoćnik Pavo Novokmet, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-192/2024-2 od 27. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2213/2019 od 19. listopada 2023., na sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika koji se odnosi na povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-192/2024-2 od 27. studenog 2024. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2213/2019 od 19. listopada 2023., kojom se nalaže tuženiku Optimum 1990 d.o.o., Ivane Brlić Mažuranić 15, Zagreb, da tužitelju Kaufland Hrvatska k.d., Donje Svetice 14, Zagreb, preda u posjed, slobodan od osoba i stvari, dio k. č. br. [katastarska čestica], zgrada (trgovački centar) u Zagrebu, Branimirova 119, i gospodarsko dvorište, ukupne površine 19965 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dio parkirališta Trgovačkog centra Kaufland Zagreb Ravnice, Kneza Branimira 119, Zagreb, površine od cca 300 m2, na jugozapadnom dijelu navedene zemljišnoknjižne čestice, na kojem se nalazi 6 boksova za samoposlužnu autopraonicu, u roku od 15 dana te je naloženo tuženiku Optimum 1990 d.o.o., Ivane Brlić Mažuranić 15, Zagreb, naknaditi tužitelju Kaufland Hrvatska k.d., Donje Svetice 14, Zagreb, prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.497,57 EUR / 64.024,94 kn, u roku od 15 dana.
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, ističe da tuženikov prijedlog ne ispunjava zakonske pretpostavke, te smatra da je neosnovan i nedopušten i da ga treba odbiti u odnosu na postavljena pitanja, odnosno odbaciti u dijelu podnesenom na temelju čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a sukladno čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
3. Predmet spora je zahtjev za predaju u posjed, slobodan od osoba i stvari, dio k. č. br. [katastarska čestica], zgrada (trgovački centar) u Zagrebu, Branimirova 119. i gosp. dvorište, ukupne površine 19965 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dio parkirališta Trgovačkog centra Kaufland Zagreb Ravnice, Kneza Branimira 119, Zagreb, površine od cca 300 m2, na jugozapadnom dijelu navedene zemljišnoknjižne čestice, na kojem se nalazi 6 boksova za samoposlužnu autopraonicu.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a ovaj je sud ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U prijedlogu su naznačena tri pravna pitanja za koja predlagatelj navodi da su važna za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Naznačena pitanja glase:
„1. Mogu li se odlučne činjenice u postupku utvrđivati putem svjedoka koji nisu neposredni očevidci ili sudionici događaja, odnosno koji nemaju neposredno saznanja o detaljima koji su dio predmeta spora?
2. Postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1 ZPP-a u vezi s člankom 375 st. 1 ZPP-a ako drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja?
3. Ako bi se u slučaju isteka ugovora o zakupu, zakupodavac na temelju čl. 165 st. 1. Zakona o vlasništvo i drugim stvarnim pravima imao pravo na značajno manji iznos naknade koji ne bi bio jednak iznosu zakupnine iz ugovora o zakupu, može li se smatrati da je zakupodavac prešutno pristao na produljenje ugovora o zakupu ako je u takvim okolnostima, nakon isteka ugovora o zakupu, zakupniku nastavio ispostavljati račune u visini zakupnine sukladno ugovor o zakupu kao da isti nije ni prestao?“.
6.1. Tuženik prvim postavljenim pitanjem dovodi u sumnju mogućnost utvrđivanja odlučnih činjenica na temelju iskaza svjedoka koji o tim činjenicama nemaju neposrednih saznanja. Dostavlja sudsku praksu koja reafirmira ranije stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske da Zakon o parničnom postupku ne isključuje kao dokazna sredstva, svjedoke koji imaju posrednih saznanja o pravno odlučnim činjenicama.
6.2. Tako postavljeno pravno pitanje i praksa na koju ukazuje tuženik nije važno za odluku u konkretnom sporu.
6.3. Naime, u postupku nije bilo sporno pitanje mogućnosti utvrđivanja odlučnih činjenica na temelju iskaza svjedoka koji o tim činjenicama nemaju neposrednih saznanja, a svi predloženi svjedoci su saslušani u prvostupanjskom postupku. Naime, sudovi su o bitnim činjenicama zauzeli stajalište imajući u vidu cjelokupno provedeni dokazni postupak, pa proizlazi da tuženik osporava ocjenu suda o bitnim činjenicama za koje je sud utvrdio da se mogu ili ne mogu utvrditi iz saslušanja takvih svjedoka (PN i LN). Imajući u vidu da prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, valja reći da je pobijana presuda u skladu sa stajalištem izraženog u odluci Vrhovnog suda poslovni broj Rev-302/2021-2 od 17. siječnja 2024. (donesenoj na usvojen prijedlog za dopuštenje revizije odlukom poslovni broj Revd- 1715/2020-2 na koju se poziva tuženik) te da je potrebno razlikovati mogućnost utvrđivanja bitnih činjenica putem svjedoka koji nemaju neposredna saznanja od ocjene suda o rezultatima izvedenog dokaza saslušanjem u pojedinom slučaju.
7.1. Tuženik drugim postavljenim pitanjem ukazuje na ostvarenje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP u slučaju kada odluka drugostupanjskog suda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja.
7.2. I ovo postavljeno pravno pitanje i praksa na koju ukazuje tuženik nije važna za odluku u konkretnom sporu.
7.3. Polazeći od činjenice da izostanak ocjene bitnih žalbenih predstavlja navodnu bitnu povredu postupka, u ovom konkretnom sporu takva ocjena tuženikovih žalbenih navoda nije izostala, a tuženik prijedlogom za dopuštenje revizije osporava osnovanost donesene sudske ocjene. Naime, u pogledu žalbenog navoda, koji se u bitnome svodio na tvrdnju da je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio da predmetni ugovor o zakupu predstavlja tipski ugovor, drugostupanjska odluka sadrži jasnu i dostatno obrazloženu ocjenu (toč. 13., 14. i 15. obrazloženja drugostupanjske odluke), a okolnost da se tuženik s takvom ocjenom ne slaže ne čini valjani temelj da bi se drugo postavljeno pitanje smatralo važnim za odluku u ovom sporu. Stoga nije na konkretni slučaj primjenjiva praksa na koju se poziva tuženik (Revd-2630/2020-2, Rev-1135/2022-2, Rev-1489/14, Rev-156/2022-3).
8.1. Tuženik trećim postavljenim pitanjem traži zauzimanje shvaćanja o pitanju mogućnosti prešutnog produljenja ugovora o zakupu.
8.2. Navedeno pitanje nema značaj pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
8.3. Naime, to pitanje se odnosi na okolnosti ovog konkretnog spora, i o njemu ovisi odluka u ovom konkretnom sporu jer se tiče konkretnih prava i obveza, ali tom pitanju nedostaje onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovoga suda, a koja bi se povodom dopuštenog pitanja odnosila na pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
9. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao u izreci.
10. Nadalje, prema ocjeni ovog suda, predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo (na pravično suđenje) zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.
11. Odluka sadržana pod točkom III. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a. To stoga što su svi navodi iz odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije ponavljajući i općeniti i utoliko predvidljivi s tim da su bitni navodi izneseni tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, te stoga nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
