REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula –
Pola
Poslovni broj: Gž-598/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinu Buviniću, odvjetniku u Umagu, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj P-50/2022-33 od 14. veljače 2025., 23. srpnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se, kao osnovana žalba tuženika – i ukida u cijelosti presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj P-50/2022-33 od 14. veljače 2025., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ostavlja se da se o troškovima žalbe tuženika, odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom, u njenoj toč. I, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.113,50 kn/1.342,29 € sa zakonskom zateznom kamatom računatom na pojedinačne dijelove toga iznosa od njihova dospijeća pa do isplate (tako na prvi iznos od 2,10 kn/0,28 € od 3. studenog 2008., …), po propisanoj kamatnoj stopi, dok je u njenoj toč. II, naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.981,56 €, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, po propisanoj kamatnoj stopi.
2. Protiv te je presude žalbu podnio tuženik navodeći da je podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka.
2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijanu presudu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku, a traži i troškove žalbenog dijela postupka. Podredno, predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 70/19 – dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da mu izvrši isplatu preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, s naslova povećanja tečaja CHF u odnosu na kune tijekom trajanja razdoblja otplate kredita u novčanom iznosu od 1.342,29 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
7. Pritom, među strankama nije sporno da je dana 24. veljače 2005. tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o kreditu broj 356-26/2005, kojim ugovorom mu je tuženik odobrio kredit u iznosu od 30.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, te da je pri tome ugovorena kamatna stopa u iznosu od 5,90 % godišnje, promjenjiva, sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika.
8. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje, u bitnome, kako tužitelju na temelju odredbe čl. 210. i 214. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je primio na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, u visini određenoj na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke Elvisa Tomana od 14. kolovoza 2023 (stranica 367-372 spisa), te dopune nalaza i mišljenja od 15. ožujka 2024. (stranica 419-422 spisa) a sve pozivom na utvrđenja sadržana u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P – 1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž – 7129/13 od 13. lipnja 2014.
9. U podnesku od 18. siječnja 2024. tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka.
10. Sud prvog stupnja je, primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka ocijenio kao pravna pitanja o kojima treba odlučiti sud, a ne o kojima bi trebao iskazivati vještak, pa je stoga ocijenio da u dokaznom postupku nije potrebno saslušanje vještaka, a prigovor tuženika ocijenio je neosnovanim, iz kojeg razloga je usvojio tužbeni zahtjev, te je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 10.113,50 kn/1.342,29 sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pozivom na odredbu čl. 214. ZOO/91.
11. Takva odluka suda prvog stupnja nije valjana ni zakonita.
12. Pri ocjenjivanju izvedenih dokaza vještačenjem, koje je pravilno određeno u smislu čl. 250. ZPP radi utvrđenja visine dugovanja prema utuženom ugovoru o kreditu od 24. veljače 2005., jer je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, treba primijeniti i druge odredbe postupka kojima je uređen način izvođenja tog dokaza.
13. Naime, vještaka treba odrediti u smislu čl. 252. ZPP, te imati na umu odredbu čl. 260. ZPP, prema kojoj će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ga podnijeti i pismeno prije rasprave. To znači da je pravilo da vještaci svoj nalaz i mišljenje obavezno iznose usmeno na raspravi, omogućujući strankama da na ročištu o njemu raspravljaju, a da sud može, što je i svrsishodno radi pripreme stranaka za raspravljanje, odrediti da vještak podnese nalaz i mišljenje pisano prije rasprave, u kojem slučaju se taj nalaz i mišljenje dostavlja strankama prije ročišta na raspravljanje o tom dokazu.
14. Prema tome, vještak svoj nalaz i mišljenje daje usmeno na raspravi, a može ga dati i u pisanom obliku prije rasprave, dakle pisano i usmeno na raspravi, ali ne i samo pisano, a u konkretnoj situaciji propust suda da vještaka sasluša i neposredno na raspravi predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer utječe na zakonitost prvostupanjske presude.
15. Navedeno iz razloga što je sudski vještak izradio svoj pisani nalaz i mišljenje, na kojeg je tuženik imao prigovore pa je u takvoj procesnopravnoj situaciji prvostupanjski sud bio dužan pozvati vještaka na raspravu radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, odnosno izjašnjenja o prigovorima tuženika na nalaz i mišljenje, na koji način bi se tuženiku omogućilo sudjelovanje u toj raspravi.
16. Po ocjeni ovoga suda, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 260. st. 1. i 2. ZPP bio dužan usmeno saslušati vještaka na raspravi, jer je zadatak vještaka da prije svega svoj nalaz i mišljenje daju usmeno na raspravi, dok je podnošenje pisanog nalaza i mišljenja mogućnost a ne i pravilo.
17. Slijedom iznijetog, iz navedenih je razloga valjalo prihvatiti žalbu tuženika i ukinuti pobijanu presudu (po čl. 369. st. 1. ZPP).
18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će usmeno saslušati sudskog vještaka na raspravi povodom prigovora na njegov pisani nalaz i mišljenje, te potom donijeti novu, valjano obrazloženu odluku.
19. O troškovima žalbe ostavljeno je da se odluči u konačnoj odluci (po čl.166.st.3. ZPP).
U Puli – Pola 23. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marija Sošić
