REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-183/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Željka Pajalića članova vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Kreditne unije Marjan, Split, Ruđera Boškovića 15, OIB 51436853760, kojega zastupa punomoćenik Emil Šeparović, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenice GU, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž Ovr- 569/2022-2 od 12. srpnja 2024., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1150/2022 od 15. srpnja 2022., na sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž Ovr-569/2022- 2 od 12. srpnja 2024. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1150/2022 od 15. srpnja 2022. naloženo je ovršenikovom dužniku Solsticij d.o.o., Dugi Rat, kao poslodavcu ovršenice GU, da u roku osam dana od dana dostave rješenja isplati na račun ovrhovoditelja Kreditne unije Marijan, sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti sa plaće ovršenice, sukladno ovršnoj ispravi - Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika, ovjerene 4. listopada 2017. po Javnom bilježniku Daliboru Pavloviću u Splitu, pod poslovnim brojem Ov-2998/17, vezano za Ugovor o kreditu broj 51-40-39841-4 od 4. listopada 2017., u iznosu od 24.271,64 kune sa zateznim kamatama, tekućim na način kako je to navedeno u izreci pod točkom I. rješenja te naloženo ovršenikovom dužniku da nadoknadi ovrhovoditelju troškove postupka u iznosu od 250,00 kuna (točka II. izreke prvostupanjskoga rješenja).
2. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž Ovr-569/2022-2 od 12. srpnja 2024. uvažena je žalba ovršenikovog dužnika i preinačeno prvostupanjsko rješenje te odbačen prijedlog ovrhovoditelja od 1. travnja 2022., kao nedopušten (točka I. izreke), naloženo je ovrhovoditelju nadoknaditi ovršenikovom dužniku trošak žalbenog postupka, u iznosu od 207,38 eura (točka II.) te je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova odgovora na žalbu (točka III. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4376/2024-2 od 12. studenoga 2024., ovrhovoditelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjskoga rješenja u odnosu na pitanje koje glasi:
„Može li ovrhovoditelj kod izvansudske ovrhe na stalnim novčanim primanjima ovršenika osnovano predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, ovrhovoditelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio podnošenje revizije, predlažući da se ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona, zbog kojega je dopuštena.
8. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je usvojio prijedlog ovrhovoditelja te je naložio ovršenikovom dužniku kao poslodavcu ovršenice, isplatiti sve iznose koje je propustio isplatiti sa plaće ovršenice sukladno ovršnoj ispravi - Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika ovjerene 4. listopada 2017. Javnom bilježniku Daliboru Pavloviću, u Splitu, pod poslovnim brojem Ov-2998/17, a vezano za Ugovor o kreditu broj 51-40- 39841-4 od 4. listopada 2017.
9. Drugostupanjski je sud povodom žalbe ovršenikovog dužnika, preinačio prvostupanjsko rješenje i odbacio prijedlog. Navedeno uz obrazloženje, kako se prijedlog ovrhovoditelja temelji na činjenici da je ovršenikov dužnik propustio na temelju Izjave o zapljeni ovršenice od 4. listopada 2017. koja je dostavljena ovršenikovom dužniku obustaviti i isplatiti ovrhovoditelju dužne mjesečne obroke u razdoblju od travnja 2018. do listopada 2019. u kojem periodu je ovršenica bila zaposlena kod ovršenikovog dužnika, a da se za postupak prisilne naplate protiv ovršenikovog poslodavca (ovršenikovog dužnika) onih iznosa koje je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi, pretpostavlja postojanje sudskog ovršnog postupka protiv ovršenika i nepostupanje njegovog poslodavca po rješenju o ovrsi, koji je donio sud. Naime, Izjava o zapljeni dužnika ne predstavlja rješenje o ovrsi koje je donio sud, pa je po shvaćanju drugostupanjskog suda prijedlog ovrhovoditelja valjalo odbaciti, jer za donošenje istoga nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 201. i 202. Ovršnoga zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ).
10. Sukladno odredbi čl. 201. OZ-a, ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi (st. 1.), prijedlog iz st. 1. ovrhovoditelj može podnijeti do završetka ovršnog postupka (st. 2.), te na temelju pravomoćnog rješenja iz st. 1. ovrhovoditelj može tražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku (st. 3.). Poslodavac koji nije postupio prema rješenju o ovrsi ili je propustio postupiti po čl. 200. st. 2. i 3. ovoga Zakona, odgovara za štetu koju je ovrhovoditelj zbog toga pretrpio (st. 4.).
11. Odredbom čl. 284. st. 2. OZ-a, propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na stalnim novčanim primanjima ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od poslodavca ili drugog isplatitelja stalnog novčanog primanja, da mu isplati iznos kojim će se namiriti njegova tražbina, radi čijeg je ostvarenja ovrha određena. Isplatitelj stalnog novčanog primanja dužan je prilikom postupanja po rješenju o ovrsi voditi računa o pravilima ograničenja ovrhe na takvim primanjima.
12. Dakle, poslodavac je odgovoran za provedbu rješenja o ovrsi na plaći ovršenika te takva odgovornost poslodavca znači da je isti dužan prilikom isplate plaće svom radniku, a koji je ujedno ovršenik, uskratiti novčani iznos određen rješenjem o ovrsi i isplatiti taj iznos ovrhovoditelju te u slučaju da poslodavac ne postupi na navedeni način, bit će odgovoran ovrhovoditelju za svaki iznos koji je propustio naplatiti od radnika kao ovršenika.
13. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda, nema zapreke da se u sudskom postupku povodom prijedloga ovrhovoditelja naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika ovjerene pred javnim bilježnikom (izvansudska ovrha). Takvo se shvaćanje temelji na tumačenju navedenih odredbi OZ-a.
14. Naime, odredbe toga Zakona (čl. 201. i čl. 284. OZ-a) ne razlikuju slučajeve u kojima je rješenje o ovrsi donio javni bilježnik, dakle, Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika ovjerene kod javnog bilježnika, od ovrhe koju je odredio sud i koja je provedena na temelju odluke suda. Kako za slučajeve izvansudske ovrhe, odredbama Ovršnog zakona nisu propisani izuzeci vezani za dopustivost sudskog postupka kojim će se naložiti ovršenikovom dužniku isplatiti iznose koje je propustio isplatiti prema rješenju o ovrsi - Izjavi o zapljeni po pristanku dužnika ovjerenoj kod javnog bilježnika, to je takav prijedlog dopušten (u tom smislu i ovaj sud u odluci poslovni broj Rev- 4395/2019-2 od 1. lipnja 2022. i Rev-773/2024-2 od 22. listopada 2024.). Ovime je odgovoreno na pitanje, radi kojega je dopušteno podnošenje revizije.
15. Nadalje, navodi se da OZ ne radi razliku između sudske i izvansudske ovrhe u pogledu korištenja pravnih sredstava, pa je tako odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz čl. 287. toga Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu, nakon proteka roka zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njim poduzimati druge radnje koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Nadalje, odredbom čl. 284. st. 4. OZ-a je propisano, da je isplatitelj stalnog novčanog primanja dužan u povodu rješenja o ovrsi iz st. 1. i 2. tog članka, postupati kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi koji im je dostavio sud.
16. Stoga, ovršenik u izvansudskoj ovrsi, pa tako i ovrhovoditelj, može poduzimati sve radnje koje bi bio ovlašten poduzimati tijekom sudske ovrhe, te je izričito određeno da je poslodavac dužan postupati kao u povodu pravomoćnog rješenja o ovrsi, koji mu je dostavio sud, pa je shvaćanje ovoga suda da okolnost što se provodila izvansudska, a ne sudska ovrha nije procesna zapreka za podnošenje prijedloga, da se ovršenikovom dužniku naloži isplata svih obroka što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi (naravno ukoliko su za to ispunjeni zakonski uvjeti).
17. Kako je u ovom postupku utvrđeno: da je Izjava o zapljeni od 4. listopada 2017. dostavljena ovršenikovom dužniku kako bi isti postupio po njoj u cijelosti; da je ovršenikov dužnik isplatio samo pet anuiteta, nakon čega je prestao obustavljati plaću ovršenice; da je ovršenikov dužnik 5. veljače 2021., 12. ožujka 2021. i 5. svibnja 2021. obustavio plaću ovršenice za iznos od 850,00 kn za svaki mjesec te 7. lipnja 2021. za iznos od 40,47 kn; da je ovršenikov dužnik telefonski obavijestio ovrhovoditelja da ovršenica nije u radnom odnosu od 3. svibnja 2021. - za zaključiti je da nema prepreke da ovrhovoditelj podnese zahtjev sudu radi isplate iznosa koje poslodavac nije zaplijenio u postupku izvansudske ovrhe.
18. Stoga je, pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskoga suda kada je usvojena žalba ovršenikovog dužnika i odbačen prijedlog. Kako zbog ovog pogrešnog pravnog pristupa nisu razmotreni ostali žalbeni navodi, to je valjalo temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 400. st. 2. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku odluku, i vratiti predmet drugostupanjskom sudu da ponovno odluči o podnesenoj žalbi, kao i o troškovima revizijskog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).
Zagreb, 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
