Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-3994/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog AN, zbog prekršaja iz članka 162. stavka 3. u vezi stavka 1. točka 3. Zakona o gradnji (''Narodne novine“ broj: 153/2013, 20/2017, 39/2019, 125/2019), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 7. studenog 2024., broj: Pp-727/2024-5, na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba građevinske inspekcije, Odjel građevinske inspekcije Split, ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni AN temeljem članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođen je od optužbe zbog prekršaja iz članka 162. stavka 3. u vezi stavka 1. točka 3. Zakona o gradnji, činjenično opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljeni je temeljem odredbe članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona oslobođen troškova prekršajnog postupka.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog oslobađajuće odluke navodeći da je u inspekcijskom postupku dokazano da se radi o bespravnoj rekonstrukciji postojećog objekta na lokaciji u Splitu, anagrafske oznake Preradovićevo šetalište 11, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kako proizlazi i iz zahtjeva AN za građevinsku dozvolu za rekonstrukciju 2. kata predmetne nekretnine.
4. Žalba je osnovana.
5. Odlučujući o žalbi, te ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu žalbenih navoda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da u prvostupanjskom postupku činjenično stanje u postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno da bi se mogla donijeti zakonita odluka, kako osnovano prigovara i žalitelj.
6. Naime, tužitelj u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik radio konstrukciju, prihvaćajući njegovu obranu istinitom, a da nije dovoljno cijenio iskaz svjedokinje građevinske inspektorice Ane Vuletić i dokumentaciju spisa.
7. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud oslobodio okrivljenika optužbe jer je negirao prekršaj tvrdeći da je samo mijenjao zatvore tj. prozore i kliznu stijenku, o čemu je priložio fotografije koje to i potkrepljuju, da nije dirao gabarite, da je cijela konstrukcija postojala od prije te da ne bi 17. studenog 2023. bila izdana uporabna dozvola da se radilo o bilo kakvim promjenama građevine, dok svjedokinja ispitana pred sudom nije pružila dokaze kada je napravljena konstrukcija tj. da li je postojala od prije. Prvostupanjski sud je odustao od provođenja daljnjih dokaza s obzirom da je ocijenio da je okrivljenik samo mijenjao zatvore jer je logično da ne bi dobio uporabnu dozvolu.
8. Međutim imajući u vidu da je ispitana svjedokinja dosljedno iskazala da je prilikom inspekcijskog nadzora utvrdila zatvaranje ranije otvorene terase aluminijskom stolarijom te izgradnju krovne sendvič konstrukcije, formiranjem novog unutarnjeg prostora, dnevnog boravka, što predstavlja bespravnu rekonstrukciju građevine, da u tehničkoj dokumentaciji nije postojala evidencija zatvorenog prostora na toj lokaciji, te da se prema dopisu Grada Splita (sastavni dio tehničkog pregleda), taj dio građevine vodio kao otvorena terasa, a ne kao zatvoreni prostor, naglasivši da je okrivljenik naknadno podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, ne može se prihvatiti ispravan zaključak suda da nije dokazano da je okrivljenik samo mijenjao zatvore jer je logično da ne bi dobio uporabnu dozvolu. Naime, u situaciji kada okrivljenik dosljedno poriče prekršaj te da isto tako svjedokinja dosljedno iskazuje pred sudom i na zapisniku o obavljenom inspekcijskom pregledu od 23. listopada 2023. po ocjeni ovog suda postoji visoki stupanj vjerovatnosti da se ne radi o jednostavnom održavanju, već o zahvatu rekonstrukcije u smislu članka 3. točke 28. Zakona o gradnji. U takvoj je situaciji prvostupanjski sud trebao pažljivije cijeniti iskaz okrivljenika koji se može braniti kako želi (dakle, i neistinom) i svjedokinje koja je, između ostalog dužna govoriti istinu te upozorena na kaznenu odgovornost davanja lažnog iskaza.
9. Iz tog razloga, a budući da u spisu nema drugih dokaza (originalni nacrt zgrade), izostanak brižne ocjene provedenih dokaza suklado čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona, ne može dovesti do pravilne i zakonite odluke, jer je prvenstveno zadaće prvostupanjskog suda analitički i jednakovrijedno cijeniti svaki provedeni dokaz, kako one dokaze koji idu u korist okrivljeniku, tako i one na njihovu štetu.
10. Navodom da je okrivljenik samo mijenjao zatvore jer je logično da ne bi dobio uporabnu dozvolu prvostupanjski sud je pogrešno zaključio izjednačivši uporabnu dozvolu za cijelu građevinu iz 2023. s legalitetom konkretnih radova, iako je riječ o dozvoli koja je izdana temeljem posebnih propisa, isključivo za objekte izgrađene prije 15. veljače 1968. godine, ne ulazeći u pitanje je li u međuvremenu došlo do rekonstrukcije građevine. Takvo tumačenje uporabne dozvole je pravno pogrešno, jer uporabna dozvola izdana u tom postupku ne znači automatizmom da je svaki dio građevine izveden zakonito. Dodatno sud je nekritički prihvatio tvrdnje okrivljenika o “običnoj zamjeni limarije i zatvora”, zanemarujući da je okrivljenik naknadno podnio zahtjev za legalizaciju tih istih radova izdavanjem građevinske dozvole. Zato je prvostupanjski sud trebao na valjani način otkloniti ove kontradiktornosti koje proizlaze iz iskaza okrivljenika i svjedoka, a radi pravilnog i popunog utvrđenja činjeničnog stanja, umjesto olakog pristupa ocijeni iskaza svjedokinje kao nedokumentiranog i prihvaćanja obrane okrivljenika kao istinite.
11. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ponovno ispitati okrivljenika, svjedokinju, otkloniti možebitne proturječnosti među iskazima, potom provesti i druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a pri tom će voditi računa kada je okrivljenik pristupio građenju, nakon čega će pravilnom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
8. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 23. srpnja 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
