Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3083/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ZF ud. SF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja OF p. GF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Šime Mrdežia, odvjetnik u Šibeniku, Fra J. Milete 1, protiv 1. tuženog ŽF, iz [adresa], 2. tužene ČF iz [adresa], 3. tužene HF iz [adresa], 4. tužene DF iz [adresa], 5. tuženog SF iz [adresa], 6. tužene UF iz [adresa], 7. tužene AF iz [adresa], 8. tužene ZFL iz [adresa], 9. tuženog GF p. SF, iz [adresa], 10. tuženog BF, iz [adresa]. tužene KF ž. OF, iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi 2. tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2489/2017 od 31. ožujka 2021., 23. srpnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba 2. tužene ČF, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2489/2017 u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I. izreke, utvrđuje se povlačenje tužbe u ovoj pravnoj stvari, dok se pod točkom II. izreke, odbija zahtjev 2. tuženice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.500,00 kuna.

2. Protiv navedenog rješenja, u dijelu pod točkom 2. izreke, 2. tuženica podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114,22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba 2. tuženice nije osnovana.

4. Ispitujući rješenje u pobijanom dijelu i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja rješenje pod točkom II. izreke (odluku o troškovima parničnog postupka), donosi pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a, nakon što je u dijelu pod točkom I. izreke, temeljem čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a, utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, uz obrazlaženje da je 2. tuženica zahtijevala naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 1.150,00 kuna (za pristup na dva ročišta na ime troška putovanja [adresa] i 2 dnevnice u iznosu od 400,00 kuna te za sastav odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 750,00 kuna), međutim, da 2. tuženicu u postupku nije zastupao kvalificirani punomoćnik-odvjetnik, već da je sama, osobno, podnijela odgovor na tužbu, slijedom čega da joj ne pripada pravo na trošak za sastavljanje podneska u iznosu od 750,00 kuna, a da joj ne propada niti trošak pristupa na dva ročišta (u vidu troška putovanja na sud u [adresa] iz [adresa]), jer ima prebivalište u [adresa], na adresi [adresa], na koju adresu je i primala pozive, pri čemu uz zahtjev za naknadu troškova nije prezentirala autobusne karte kao dokaz, niti je argumentirala trošak dvije izgubljene dnevnice.

6. Žalbenim navodima 2. tuženica prigovara zaključku suda prvog stupnja da joj ne pripada pravo na naknadu zatraženih parničnih troškova, upirući na to da je odgovor na tužbu u njezino ime sastavljao kvalificirani punomoćnik, odvjetnik EF, slijedom čega tvrdi da joj je trebao biti priznat trošak za sastavljanje navedenog podneska, kao i putni troškovi iz [adresa], gdje je imala prijavljeno boravište i od kuda je putovala na ročišta koja su se održavala na Općinskom sudu u Šibeniku, te izgubljene dnevnice za dva dana kada je odlazila na sud.

7. Neosnovano 2. tuženica žalbenim navodima upire na to da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za usvajanje njezinog zahtjeva za naknadu troškova.

8. Naime, iz sadržaja spisa ne proizlazi da je 2. tuženicu u predmetnom postupku zastupao punomoćnik EF, odvjetnik, imajući u vidu da spisu ne prileži punomoć za njezino zastupanje po navedenom punomoćniku, koju punomoć 2. tuženica ne dostavlja niti uz zahtjev za naknadu troškova (list 38 spisa), ali isto tako niti uz žalbu, pri čemu iz odgovora na tužbu (list 16 spisa), jasno slijedi da je isti potpisala samo 2. tuženica, dok ni na koji način nije vidljivo da bi bio sastavljen po odvjetniku, s time da na postojanje punomoći odvjetniku EF 2. tuženica nije ukazivala niti na ročištima na koje je osobno pristupila tijekom postupka (list 14, 23 i 28 spisa).

9. U odnosu na putne troškove (smijer [adresa] – [adresa]) i troškove izgubljenih dnevnica (izmakle zarade), pravilno sud prvog stupnja zaključuje da 2. tuženici ne pripada pravo niti na njihovu naknadu (uslijed činjenice da 2. tuženica ima prebivalište u [adresa], na adresi [adresa], na koju adresu je primala pozive za ročišta, s time da navedene troškove nije niti argumentirala), dok niti iz sadržaja spisa ne proizlazi da je 2. tuženica sudu na bilo koji način dokumentirala nastanak navedenih troškova (niti to čini sada u žalbi), pri čemu činjenica prijavljenog boravišta u [adresa], sama za sebe ne predstavlja dokaz o nastanku putnih troškova, kao što niti tvrdnja tužiteljice o sezonskom poslu u odnosu na koji je izgubila dvije dnevice zbog odlaska na ročišta u [adresa], sama za sebe ne predstavlja dokaz o nastanku troškova izmakle zarade.

10. Naime, u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a i čl. 220. st. 1. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, s time da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

11. Kako 2. tuženica u zahtjevu za naknadu troškova nije predložila dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima bi dokazala postojanje činjenica koje su važne za donošenje odluke o naknadi zatraženih troškova (putnih troškova i troškova izmakle zarade), slijedi da tvdnju o njihovom nastanku nije dokazala, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

12. Stoga, u situaciji kao što je konkretna, suprotno žalbenim prigovorima 2. tuženice, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je odbio zahtjev 2. tuženice za naknadu zatraženih troškova postupka, pri čemu to što je pobijanom odlukom (pod točkom II. izreke), odbio zahtjev 2. tuženice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.500,00 kuna, dok iz obrazloženja pobijanog rješenja (treći odlomak), proizlazi da je odlučivao o naknadi troškova postupka (kako ih je 2. tuženica zatražila) u ukupnom iznosu od 1.150,00 kuna, ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, već ukazuje na postojanje očite pogreške u pisanju (čl. 342. st. 1. ZPP-a), koja pogreška se može ispraviti u svako doba, u kojem kontekstu navedena pogreška u pisanju ne utječe niti na mogućnost preispitivanja pobijane odluke u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 23. srpnja 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža