Republika Hrvatska

Gž-467/2025-2

Županijski sud u Šibeniku

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Jasmini Crnić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, protiv tuženika CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, broj Pl-235/2024-4 od 15. travnja 2025., dana 23. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, broj Pl-235/2024-4 od 15. travnja 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja A1 Hrvatska d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Makarskoj rješenjem se proglasio nenadležnim za postupanje, te je odbacio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja prvostupanjskog suda i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, u svezi čl. 381. ZPP.

5. Tužitelj je kao ovrhovoditelj nadležnom javnom bilježniku kao povjereniku suda podnio protiv tuženika kao ovršenika ovršni prijedlog, a javni bilježnik je predmet vratio prvostupanjskom sudu te se sukladno odredbi čl. 281 st. 6. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ) taj prijedlog smatra zahtjevom za izdavanje platnog naloga, sve u smislu odredaba iz čl. 446. st. 1. i 3. te čl. 448. ZPP. Tužitelj navodi da se tražbina odnosi na dospjelo potraživanje u novcu koje se dokazuje vjerodostojnom ispravom, a da pravni interes za izdavanje platnog naloga postoji iz razloga jer je tuženik u inozemstvu.

6. U obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 18. st. 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba). Odredbom iz čl. 18. st. 1. Uredbe propisano je da potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil. Odredbom iz čl. 18. st. 2. Uredbe propisano je da druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil. Odjeljkom IV. Uredbe u koji ulaze prethodno citirane odredbe definirana je nadležnost za potrošačke ugovore.

7. Valja istaknuti da se radi o posebnoj odredbi o nadležnosti koja se odnosi na sporove u kojima je jedna strana potrošač. Također valja istaknuti i da je odredbom čl. 46. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“, broj 101/17, dalje u tekstu: ZMPP), propisano da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.), kao i da se u skladu sa stavkom 2. istog članka nadležnost Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljka 2. i 3. poglavlja II Uredbe iz stavka 1. i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

8. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da u ovom sporu tuženik ima status potrošača jer se radi o ugovoru o pružanju telekomunikacijskih usluga, a s obzirom da tuženik ima domicil u Bosni i Hercegovini, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu iz čl. 18. st. 2. Uredbe.

9. Žalbeni razlog tužitelja kako drugačije propisuje čl. 446. ZPP nije osnovan jer se ta odredba općenito odnosi na izdavanje platnog naloga i nije u suprotnosti s navedenom odredbom Uredbe.

10. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 16. st. 1. i 3. ZPP, u svezi čl. 18. st. 2. Uredbe, odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

11. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove odluke.

12. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Šibeniku 23. srpnja 2025.

SUDAC

Jasmina Crnić