Poslovni broj: Usž-2313/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja TI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković, Mate Burazin, u Karlovcu, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, OIB: 59951999361, Zagreb, Radnička cesta 80, radi prava na naknadu zbog blizine odlagališta, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1134/2023-10 od 11. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1134/2023-10 od 11. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-351-02/23-21/11, URBROJ: 517-14-1-23-2 od 26. travnja 2023. i prvostupanjskog rješenja Grada Karlovca, Upravnog odjela za gradnju i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-351-06/22-01/27, URBROJ: 2133-1-06/02-23-2 od 11. siječnja 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora (točke I. i II.).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 26. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 11. siječnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje prava na naknadu i visinu novčane naknade zbog blizine odlagališta komunalnog otpada [adresa] u [adresa], za stambenu građevinu izgrađenu na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je zbog restriktivnog tumačenja odredbi Zakona o gospodarenju otpadom i Odluke o komunalnoj naknadi Grada [adresa] došlo do povrede ne samo zakonom, već i Ustavom zajamčenih prava tužitelja. Nesporno je da je nekretnina tužitelja unutar radijusa od 500m od odlagališta Ilovec, a čime je ispunjen jedan od ključnih, uvjeta iz članka 103. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom, a koji je dovoljan uvjet za priznavanje prava na naknadu zbog umanjenja kvalitete života uslijed blizine otpada. Tvrdi da činjenica što je tužitelj nekretninu stekao 1998. godine, dakle nakon početka izgradnje predmetnog odlagališta, ne može biti osnovom za isključenje njegova prava na naknadu, osobito kada je riječ o štetnim posljedicama koje su se znatno intenzivirale nakon izgradnje i početka korištenja odlagališta. Pojašnjava da se intenzitet neugodnih mirisa i zagađenja zraka povećao u posljednjih nekoliko godina, kada je i sama količina otpada znatno porasla, a što je rezultiralo ozbiljnim posljedicama po zdravlje tužitelja. Tvrdi da, iako je nekretninu formalno kupio 1998. godine, njegovi su pravni prednici u istoj kući živjeli i prije 1979. godine, a iz čega proizlazi dugotrajna veza tužitelja s predmetnim objektom. Smatra da okolnost što je bio svjestan postojanja odlagališta pri kupnji nekretnine ne umanjuje činjenicu da se situacija u međuvremenu znatno pogoršala, kako količinom otpada, tako i intenzitetom štetnih emisija u okoliš. Osim što u trenutku kupnje nekretnine 1998. godine negativni učinci odlagališta nisu imali isti intenzitet kao danas, već je tek u posljednjih nekoliko godina došlo do značajnijeg širenja nesnosnog smrada te narušavanja kvalitete zraka, tvrdi da ni komunalno društvo Ilovec ne upravlja odlagalištem sukladno zakonu i propisima o zaštiti okoliša, jer da upravlja do takvog stupnja zagađenja i širenja neugodnih mirisa ne bi došlo. Zaključno iznosi da je obzirom na sve okolnosti slučaja i to blizinu odlagališta, pogoršanje životnih uvjeta, utvrđene zdravstvene posljedice tužitelja, kao i dugotrajnu prisutnost tužitelja u predmetnoj nekretnini, jasno da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za priznavanje prava na naknadu štetnog utjecaja odlagališta otpada Ilovec. Predlaže usvojiti žalbu te pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak na odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužitelja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilnim tumačenjem, ovdje mjerodavne odredbe članka 102. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 84/21.), potvrdio zakonitost odluka donesenih u upravnom postupku jer je osnovano zaključio da tužitelj ne ispunjava propisane uvjete za utvrđivanje prava na naknadu i visinu novčane naknade zbog blizine odlagališta komunalnog otpada [adresa] u [adresa].
7. Naime, odredbom članka 102. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom propisano je da vlasnik postojeće stambene odnosno stambeno-poslovne građevine u kojoj ima prijavljeno prebivalište i koja se nalazi na udaljenosti do 500 metara mjereno od vršne točke katastarske čestice na kojoj se nalazi odlagalište do vršne točke katastarske čestice na kojoj se nalazi stambena, odnosno stambeno-poslovna građevina, uz uvjet da je vlasništvo nad nekretninom stekao prije početka građenja te građevine za odlaganje otpada, ima pravo na novčanu naknadu zbog blizine odlagališta.
8. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 3. listopada 2022., na temelju odredbe članka 102. stavka 1. Zakona, podnio prvostupanjskom tijelu zahtjev za utvrđivanje prava na naknadu i visinu novčane naknade zbog blizine odlagališta komunalnog otpada [adresa] u [adresa] za 2022. godinu. Predmetni zahtjev se odnosi na stambenu građevinu na adresi [adresa], u [adresa], a za koju građevinu je, aktom Upravnog odjela za gradnju i zaštitu okoliša od 21. ožujka 2022., utvrđeno da se nalazi na udaljenosti do 500 metara od odlagališta otpada Ilovac.
8.1. Prilikom odlučivanja o predmetnom zahtjevu, prvostupanjsko je tijelo izvršilo uvid u dostavljeni ugovor o kupoprodaji nekretnina temeljem kojeg je tužitelj stekao vlasništvo nad predmetnom nekretninom, a koji je zaključen 12. ožujka 1998. između, u tom ugovoru navedenih prodavatelja i tužitelja kao kupca. Obzirom da je riječ je o pravnom poslu koji je uslijedio nakon početka građenja odlagališta otpada Ilovec, odnosno nakon 1. siječnja 1979. to je prvostupanjsko tijelo, odbilo zahtjev tužitelja, jer tužitelj ne ispunjava sve Zakonom propisane uvjete za utvrđivanje prava na naknadu zbog blizine odlagališta otpada.
9. S obzirom na to da je tužitelj nesporno vlasništvo nad predmetnom nekretninom stekao nakon izgradnje odlagališta, a koja okolnost, na temelju odredbe članka 102. stavka 1. Zakona, predstavlja zapreku za ostvarivanje prava na novčanu naknadu zbog blizine odlagališta, to i prema ocjeni ovog Suda u konkretnom predmetu, nije bilo mjesta udovoljavanju zahtjevu tužitelja.
10. Kraj činjenice da su izričitom zakonskom odredbom propisani kumulativni uvjeti za ostvarivanje predmetne naknade i koja odredba kao takva ne ostavlja prostora za drukčije tumačenje to žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost osporene presude, a radi čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
11. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. istog Zakona, jer tužitelj sa žalbom nije uspio.
U Zagrebu, 23. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
