REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2336/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju HS, mag. iur., radi naknade štete, u povodu prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja protiv rješenja - odluke o troškovima postupka Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-400/2024-2 od 18. veljače 2025., kojim je preinačeno rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1794/2021-23 od 21. veljače 2024., u sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu u kojem se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu ustavnih i konvencijskih prava.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
„II Uvažava se djelomično žalba tuženika i preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u istoj prvostupanjskoj presudi u toč. III. izreke u dijelu u kojem se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.060,04 eura pa do iznosa od 1.448,24 eura odnosno za iznos od 388,20 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i rješava tako da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbija kao neosnovan.“.
2. Protiv rješenja kojim je odlučeno o troškovima postupka prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja:
„1.) Je li sud pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši da je tuženik u sudskom postupku prigovorom namirenja cjelokupne štete isplatom nespornog iznosa u mirnom (izvansudskom) postupku osporio samo visinu tužbenog zahtjeva, a ne i njegov osnov?
2.) Dokazuje li se izvođenjem medicinskog vještačenja u sudskom postupku, u slučajevima kada tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa u mirnom postupku, ne samo visina, nego i osnovanost tužiteljevog potraživanja?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
3. Istovremeno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i iz razloga kao u čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6.1. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tužitelj zapravo problematizira primjenu čl. 155. ZPP-a izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom suda o omjeru uspjeha u sporu. Pitanja kako ih je tužitelj formulirao upravo pokazuju da odgovor na njih ovisi o okolnostima konkretnog slučaja i konkretnim procesnim dispozicijama stranaka tijekom postupka.
6.2. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na konkretne i specifične okolnosti spora činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
6.3. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
6.4. Postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije stoga nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima što uostalom propisuje i sama odredba čl. 155. ZPP-a prema kojoj sud dodjeljuje one troškove koji su stranci bili potrebni uzimajući u obzir sve okolnosti dakle okolnosti konkretnog spora.
6.5. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao pod točkom I. izreke primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
7.1. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije niti učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7.2. Stoga je glede ovog dijela prijedloga valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
