REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2429/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice ČA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tužitelja GA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužitelja FA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Božidaru Husajini, odvjetniku u Zagrebu, protiv I-tužene Župa CO d.o.o., Solin, Put Arapovca 2, OIB 86467274548 i II-tuženika Visoko potkrovlje d.o.o., Split, Put Mostina 8, OIB 28887408223, zastupan po punomoćniku Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, radi predaje u posjed i naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-436/2024-3 od 19. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-836/2021-43 od 26. travnja 2024., u sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen zbog pravnih pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen radi povrede ustavnih i konvencijskih prava.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Dijelom se prihvaća žalba tužitelja te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-836/2021-48 od 26. travnja 2024. i sudi:
Nalaže se tuženom Visoko potkrovlje d.o.o. da u roku od petnaest dana na ime naknade za korištenje tuđe stvari plati tužiteljima iznos od 1.923,88 eura (tisuću devetsto dvadeset tri eura i osamdeset osam centi) i to kako slijedi:
- ČA iznos od 824,52 eura (osamsto dvadeset četiri eura i pedeset dva centa) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. ožujka 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a za period od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena;
- MA iznos od 549,68 eura (petsto četrdeset devet eura i šezdeset osam centi) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. ožujka 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a za period od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena;
- SA iznos od 549,68 eura (petsto četrdeset devet eura i šezdeset osam centi) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15. ožujka 2021. do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a za period od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.
II. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev do ukupnog iznosa od 15.529,00 eura (petnaest tisuća petsto dvadeset devet eura) se odbija kao neosnovan.“.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštanje revizije podnosi tužitelj u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točka II. izreke) zbog pitanja:
„1. Da bi tužitelj imao pravo naplatiti koristi koje je tuženik kao nepošteni posjednik imao od posjedovanja njegove nekretnine, je li dovoljno da tužitelj dokaže:
- da je tuženik nepošteni posjednik njegove nekretnine jer je istu stekao u posjed protivno odredbi čl. 18. st. 3. odnosno da je tuženik imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
2. Da li tuženik pošteni posjednik nekretnine postaje nepošten posjednik (u smislu odredbe čl. 165.st.1 u svezi s odredbom čl. 18. st. 3. zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada ga punomoćnik tužitelja telefonom i mailom kontaktira direktora tuženika i obavijesti ga o pravima svoje stranke na nekretnini koju on drži u posjedu, a istovremeno ga ne tražeći da preda posjed njegovoj stranci.
3. Da li tuženik pošteni posjednik nekretnine postaje nepošten posjednik (u smislu odredbe čl. 165.st.1 u svezi s odredbom čl. 18. st. 3. zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada tužitelji pokrenu postupak osiguranja dokaza u smislu utvrđenja činjenice da tuženik drži u posjedu dio njihove nekretnine.
4. Da li tuženik pošteni posjednik nekretnine postaje nepošten posjednik (u smislu odredbe čl. 165.st.1 u svezi s odredbom čl. 18. st. 3. zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada ga punomoćnik tužitelja putem njegovog punomoćnika podnudi da kupi nekretninu čiji dio drži u posjedu.
Direktora tuženika i obavijesti ga o pravima svoje stranke na nekretnini koju on drži u posjedu, a istovremeno ga ne tražeći da preda posjed njegovoj stranci.
A telefonom i mailom kontaktira direktora tuženika i obavijesti ga o pravima svoje stranke na nekretnini koju on drži u posjedu, a istovremeno ga ne tražeći da preda posjed njegovoj stranci.
Imao pravo naplatiti koristi koje je tuženik imao od posjedovanja njegove nekretnine nakon što je isti postao nepošteni posjednik, je li dovoljno da tužitelj dokaže a ukoodnosno ukoliko je tuženik pošten posjednik njegove stvari treba dokazati kada je tuženika upoznao sa svojim pravima i/ili od njega zatražio predaju posjeda i/ili isplatu koristi koje ima od posjedovanja njegove stvari i naknadu da imao pravo od takvog posjednika tražiti naknadu sukladno odredbama čl.“,
za koja tvrdi da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).
3. Istovremeno prijedlog podnosi i zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Prema ocjeni ovog revizijskog suda pitanjima koja postavlja u prijedlogu tužitelj zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
7. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
8. Stoga, postavljena revizijska pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu pitanja koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljena pitanja ovise o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
9. Dakle, odgovorima na ta pitanja se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci pod I. primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
10.1. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona.
10.2. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka.
10.3. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije niti učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pa je stoga riješeno kao pod točkom II. izreke primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a.
Zagreb, 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
