REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2377/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika SL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, u povodu prijedloga za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-131/2024-3 od 5. veljače 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 821/2019-74 od 8. prosinca 2023., u sjednici održanoj 23. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se tužitelj s prijedlogom za dopuštenje revizije u dijelu postavljenih pitanja.
II. Odbacuje s tužitelj s prijedlogom za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je podnesen radi povrede ustavnih i konvencijskih prava.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, isplatiti tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 7.836,62 eur1 / 59.045,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. listopada 2019. godine do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja na ime neimovinske štete i tuđe pomoći i njege za iznos od 45.414,43 eur / 342.175,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. ožujka 2019. godine do isplate, te za tijek kamata na dosuđeni iznos od 7.836,62 eur / 59.045,00 kn za razdoblje od 27. ožujka 2019. godine do 24. listopada 2019. godine.“.
1.2. Također tužitelj je odbijen sa zahtjevom na isplatu rente od 663,62 Eur-a mjesečno s pripadajućom kamatom od 15. lipnja 2017. do 15. ožujka 2020. (kao pod točkom III. izreke), te je tužitelju dosuđen trošak postupka.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužitelja djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-821/2019-74 od 8. prosinca 2023.:
- potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke za dosuđeni iznos naknade štete 3.444,16 eura / 25.950,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2019. do isplate, u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi naknade štete za iznos od 2.654,46 eura / 20.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2019. do isplate, te u točkama III. i V. izreke,
- preinačuje u preostalom dijelu točke II. izreke, te u odluci o parničnim troškovima sadržanoj u točkama IV. i VI. izreke, pa se sudi:
„1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege 7.836,62 eur / 59.045,00 kn još i zakonsku zateznu kamatu tekuću od 27. ožujka 2019. godine do uključivo 24. listopada 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.540,40 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope Europske središnje banke za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
II. Točka I. izreke presude za dosuđeni iznos naknade štete 4.392,46 eura / 33.095,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. listopada 2019. kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška podnošenja žalbe.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja žalbe.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:
„1. Jesu li sudovi prilikom odlučivanja o izgubljenoj zaradi povrijedili čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima kada nisu uzeli u obzir obračun zarade koju bi tužitelj ostvarivao „u fušu“, a da je pri tom izvjesno da je isti obavljao rad „u fušu“ nakon stalnog zaposlenja, čime je tužitelju povrijeđeno njegovo pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava RH i čl. 1. protokola I. uz Konvenciju te pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?
2. Povrjeđuje li drugostupanjski sud tužiteljevo pravo na obrazloženu presudu kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. Ustava Republike Hrvatske te članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kada ne obrazlaže tužiteljeve žalbene razloge vezane uz povrede ljudskih prava?“,
za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).
4. Istovremeno podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i zbog povrede prava na pravično suđenje, povrede prava na mirno uživanje vlasništva i povrede prava na pravično suđenje.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6.1. Prema ocjeni ovog revizijskog suda prvim pitanjem koje postavlja u prijedlogu tužitelj zapravo problematizira utvrđeno činjenično stanje te ocjenu žalbenih navoda od strane drugostupanjskog suda izražavajući time svoje nezadovoljstvo tako danom ocjenom. Takva pitanja nisu pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnose na činjenice i pravnu ocjenu suda povodom žalbenih navoda.
6.2. Stoga nije moguće unaprijed pravnim shvaćanjem odrediti takvu formulu sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude koja će biti opće primjenjiva na sve buduće slučajeve, a čijom primjenom bi Vrhovni sud Republike Hrvatske ostvario svoju Ustavom propisanu ulogu ujednačavanja sudske prakse.
6.3. Postavljeno revizijsko pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije, nije pitanje koja ima u vidu odredba čl. 385.a ZPP, jer odgovor na ovako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka i provedenim dokazima.
6.4. Dakle, odgovorom na to pitanje se ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije pa je slijedom toga odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, to tim prije što su sudovi odbili tužitelja sa zahtjevom za isplatu rente zbog izgubljene zarade (pružanje neprijavljene usluge prijevoza) zbog toga što su ocijenili da tužitelj nije dokazao da je ostvarivao i zaradu po toj osnovi, pa je time i pitanje pod 1. posve promašeno jer se sudovi nisu niti bavili pitanjem prava na takvu naknadu štete.
7. Glede drugog pitanja, sud je dužan odgovoriti na sve odlučne navode žalbe pa i odgovor na drugo pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog postupka čime se u pogledu tog pitanja također ne može uspostaviti pravni standard koji će ujednačiti sudsku praksu u odnosu na konkretne situacije.
8.1. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
8.2. Glede pozivanja na povredu mirnog uživanja vlasništva, to što su sudovi odbili tužitelja s dijelom zahtjeva na isplatu time nisu povrijedili njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva jer se zahtjev za naknadu štete ne može smatrati pravom koje je u takvoj mjeri izvjesno da bi bilo izjednačeno s pravom vlasništva, jer se radi o budućem i neizvijenom prigodu. Pa tužitelj nije učinio vjerojatnom da mu je povrijeđeno i to Ustavom zajamčeno pravo.
8.3. Glede povrede prava na suđenje u razumnom roku povreda tog ustavnog i konvencijskog prava pruža se u postupku u smislu čl. 63. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24) pa stoga ni glede ovog prava tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno ustavno pravo.
9. Zbog toga je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a (pod točkom I. izreke) i odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a (pod točkom II. izreke).
Zagreb, 23. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
