Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5253/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika Javna ustanova za upravljanje sportskim objektima grada Vukovara „SPORTSKI OBJEKTI VUKOVAR“, Vukovar, kao pravne osobe i KK, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, koje brani odvjetnik Dean Režić u Rijeci, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/24 i 64/29) i dr., rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, od 9. travnja 2024., poslovni broj: Pp-216/2022-10, na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, osnovanom, ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona okrivljenici Javna ustanova za upravljanje sportskim objektima grada Vukovara „SPORTSKI OBJEKTI VUKOVAR“, Vukovar, kao pravna osoba i ŽK, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, oslobođeni su od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i članka 172. stavka 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanih u izreci, s obrazloženjem da sud nije našao dokazanim da bi okrivljenici doista angažirali SK za rad puna tri dana prije sklapanja ugovora o radu, te da o tome nema dokaza osim izjave samog SK koju nije potvrdila svjedokinja OK, a tužitelj svoje inkriminacije temelji isključivo na izjavi SK, ne navodeći druge konkretne dokaze, pa je u sumnji okrivljenike oslobodio od optužbe.

1.1. Na temelju iste presude troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da nije bilo uvjeta za donošenje pobijane presude iz razloga koji su u njoj navedeni, jer iz provedenog postupka proizlazi da su okrivljenici počinili terećeno djelo te da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da okrivljenike valja osloboditi od optužbe.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati, a pobijana presuda ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je činjenično stanje u provedenom postupku za sada pogrešno i nepotpuno utvrđeno, kako se to u žalbi i ističe.

5. Analizirajući provedeni postupak utvrđeno je da su okrivljenici u postupku iznijeli obranu u kojoj osporavaju krivnju za terećene prekršaje, ističući da je SK 27. sudenoga 2021. došao na razgovor s drugim kandidatima kako bi bio upoznat s bitnim pitanjima za obavljanje poslova na klizalištu koje je otvoreno 1. prosinca 2021., kada je prijavljen i uručen mu je ugovor o radu koji je on odbio sklopiti, već je tražio sklapanje ugovora o djelu, što nije bilo moguće pa je odmah i odjavljen s mirovinskog osiguranja. U dokaznom postupku ispitani su svjedoci te je napravljen uvid i pročitani su materijalni dokazi koji prileže spisu.

5.1. Svjedok SK izjavio je, između ostalog, da je radio tri do četiri dana na pripremi klizališta, u subotu, nedjelju i još dva do tri dana, za što je plaćen na ruke, da nije htio sklopiti ugovor o radu, već da je kao i dvije prethodne godine htio raditi na ugovor o djelu. Svjedokinja OK navela je da je radila na klizalištu kao student dvije sezone, da se klizalište otvaralo negdje početkom prosinca 2021. te da tada, za razliku od prethodne godine, nije viđala SK.

6. Iz izjave svjedoka SK, kako to tužitelj osnovano u žalbi ističe, proizlazi da je isti radio od 27. studenoga 2021. nekoliko dana na pripremi klizališta, što su poslovi iz redovne djelatnosti okrivljenika i koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, pri čemu je irelevantno da SK nije htio sklapanje ugovora o radu, već ugovora o djelu, jer sklapanjem ugovora o djelu okrivljenici ne bi bili oslobođeni od krivnje za terećena djela. Nadalje, svjedokinja OK navodila je da je radila na klizalištu od otvaranja, početkom prosinca, kada SK niti ne tvrdi da je radio, pa kako je ona započela raditi nakon otvaranja klizališta, saznanja o eventualnom radu SK prije otvaranja klizališta u prosincu 2021., a okrivljenike se tereti za prekršaje počinjene prije toga, počevši od 27. studenoga 2021., ona niti nema.

7. S obzirom na obranu okrivljenika koji poriču da bi počinili prekršaje koji im se stavlja na teret, kao i s obzirom na provedeni dokazni postupak u kojem prvostupanjski sud za sada nije pravilno cijenio izvedene dokaze, preuranjen je zaključak da u sumnji o krivnji okrivljenika i nedostatku drugih dokaza okrivljenike valja osloboditi od optužbe, budući da pravilo in dubio pro reo podrazumijeva da sud u postupku odlučuje na način koji je povoljniji za okrivljenika tek ako se i nakon savjesne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti sumnje o postojanju ili nepostojanju činjenica koje su bitne za prekršaj, što proizlazi i iz članka 88. Prekršajnog zakona prema kojoj je odredbi prvostupanjski sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, obrazložiti postojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati.

7.1. Iz navedenih razloga, mišljenje je ovog suda da je sud prvog stupnja, prije donošenja pobijane presude kojom okrivljenike oslobađa od optužbe, bio dužan izvedene dokaze pravilno cijeniti u pogledu procjene postojanja relevantnih činjenica, uzimajući u obzir činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, s dostatnim i relevantnim razlozima kojima se vodio prilikom donošenja odluke.

8. Žalbu tužitelja valjalo je stoga prihvatiti osnovanom, a pobijanu presudu ukinuti, kako bi prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih u postupku provedenih dokaza utvrditi sve relevantne činjenice i respektirajući razloge ovog rješenja, a vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

9. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. srpnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.