Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-437/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe SeneCura Dom za starije i nemoćne Trešnjevka i odgovorne osobe LĆŽ, zbog prekršaja iz članka 150. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), rješavajući o žalbi okrivljenika pravne osobe SeneCura Dom za starije i nemoćne Trešnjevka i odgovorne osobe LĆŽ koje brani Andreja Kljaić, odvjetnica iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 19. studenog 2024., broj: 21. Pp-1301/2024, u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbe okrivljenika pravne osobe SeneCura Dom za starije i nemoćne Trešnjevka i odgovorne osobe LĆŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci, tako da se djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijane presude pravno označava kao prekršaj iz članka 150. stavka 1. alineje 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
II Odbija se neosnovanom žalba okrivljenika pravne osobe SeneCura Dom za starije i nemoćne Trešnjevka i odgovorne osobe LĆŽ te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici pravna osoba SeneCura Dom za starije i nemoćne Trešnjevka i odgovorna osoba LĆŽ obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura - svaki okrivljenik, koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 19. studenog 2024., broj: 21. Pp-1301/2024, proglašeni su krivima okrivljenici pravna osoba SeneCura Dom za starije i nemoćne Trešnjevka i odgovorna osoba LĆŽ zbog prekršaja iz članka 150. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), kažnjeni novčanim kaznama i to pravna osoba u iznosu od 1.000,00 eura, a odgovorna osoba u iznosu od 200,00 eura.
2. Okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka svaki u iznosu od 50,00 eura.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga navodeći kako poštuju propise Republike Hrvatske i unutar zakonskih rokova obavljaju prijave i odjave svojih zaposlenika, no ovdje je zbog velike fluktuacije radnika u pravnoj osobi došlo do propusta samo u odnosu na jednu zaposlenicu i to LĆ. Čim je uočeno kašnjenje u podnošenju odjave, to je ispravljeno i daleko prije nego je podnositelj optužnog prijedloga reagirao na propust. Tim kašnjenjem nije nastala nikakva šteta za bilo koga, te u njihovoj radnji nije bilo namjere za neispunjenjem svoje zakonske obveze niti bilo kakvog interesa. Žalitelji nadalje ističu kako su predlagali ispitivanje svjedoka, no prvostupanjski sud nije to niti razmotrio niti u jednom dijelu uopće komentirao. Zbog navedenog, žalitelji ističu kako je bilo osnove za primjenu članka 24.a Prekršajnog zakona i oslobođenje od optužbe, podredno, za primjenu mjere upozorenja-opomene. Žalitelji stoga predlažu ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i osloboditi ih optužbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, utvrđeno je da je prvostupanjski sud u pisanju pravne oznake prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijane presude omaškom naveo da su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 150. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Stoga je ovaj Sud ispravio uočenu pogrešku i pravilno pravno označio prekršaj kojeg su okrivljenici počinili kao povredu odredbe 150. stavka 1. alineje 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
6. Nadalje ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.
7. Razmatrajući žalbu okrivljenika ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, a na temelju pisane obrane okrivljenika i provedenog dokaza uvida u tiskanicu-1 odjavu za LĆ, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljenici pravna osoba kao poslodavac i odgovorna osoba u pravnoj osobi za radnicu LĆ kojoj je prestao radni odnos u okrivljenoj pravnoj osobi 1. rujna 2023., nisu podnijeli odjavu osiguranja u zakonom propisanom roku od osam dana od dana kada joj je prestao status osigurane osobe. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 150. stavka 1. alineje 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
8. Svi navodi žalitelja koji se odnose na propust odjave radnice s obveznog zdravstvenog osiguranja u zakonom propisanom roku, a kojima u cijelosti ponavljaju obranu danu u postupku, nisu prihvaćeni osnovanima. Nesporno je u postupku utvrđeno kako su za radnicu LĆ podnijeli odjavu osiguranja nadležnom tijelu protekom roka od osam dana od dana prestanka statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju koje je bilo 1. rujna 2023., koja odjava je zaprimljena kod nadležnog tijela 10. listopada 2023. Navod žalitelja da se prekršaj dogodio omaškom bez ikakve namjere za počinjenjem, nije od značaja i žalitelje ne ispričava prekršajne odgovornosti. Stupanj krivnje dostatan za počinjenje ovog prekršajnog djela je nehaj, a ne namjera, a kako to pogrešno smatraju žalitelji.
9. Prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze te je u potpunosti utvrdio činjenično stanje, tako da nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem dokaza - ispitivanja predloženih svjedokinja, te uvida u prijave i odjave radnike za kolovoz i rujan 2023. Iako prvostupanjski sud nije obrazložio zašto navedene dokaze nije prihvatio, čime je počinio relativno bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 185. stavka 7. Prekršajnog zakona, navedena povreda prema ocjeni ovog Suda nije utjecala na pravilnost pobijane presude, jer provođenjem predloženih dokaza od strane okrivljenika ne bi došlo do drugačije odluke o njihovoj prekršajnoj odgovornosti. Kako u konkretnom slučaju do navedenog datuma okrivljenici nisu ispunili svoju obvezu, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenike osnovano proglasio krivima zbog prekršaja koji im je stavljen na teret za što je dao dostatne razloge, te da okrivljenici žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava.
10. U svezi prigovora žalitelja da se u ovom predmetu radi o beznačajnom djelu, ovaj Sud ukazuje kako iz odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa, i to da beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, kao i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, te da ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen.
11. Djelo za koje su okrivljenici proglašeni krivima i kažnjeni nedvojbeno predstavlja prekršaj koji je na snazi i koji je bio propisan prekršajem u inkriminirano vrijeme, a iz sadržaja norme razvidno je da se istom omogućava učinkovita zaštita radnika, čijim bi kršenjem moglo povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva i ugroziti vladavinu prava, a predstavlja težu povredu poslodavca, pa tako taj prekršaj u konkretnom slučaju ovaj Sud ne drži beznačajnim djelom.
12. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da izrečene novčane kazne okrivljenicima nisu prestroge. Naime, za prekršaj iz članka 150. stavka 1. alineje 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisana je novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 9.290,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu od 1.060,00 do 1.990,00 eura, a prvostupanjski sud je primijenio institut ublažavanja kazne, te je na temelju članka 37. Prekršajnog zakona žaliteljima ublažio novčane kazne znatno ispod propisanih posebnih minimuma novčane kazne. Izrečene novčane kazne žaliteljima primjerene su težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i nema opravdanog razloga za daljnje ublažavanje novčane kazne odgovornoj osobi, jer ista nije priložila dokaze iz kojih bi bilo razvidno njeno materijalno stanje, kao i obiteljske prilike, a na temelju kojih bi ovaj Sud imao uvjeta za eventualno preinačenje pobijane odluke.
13. Napominje se da je prilikom izricanja novčane kazne pravnoj osobi došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava u njenu korist, jer se u skladu sa člankom 37. stavkom 3. točkom 2. Prekršajnog zakona okrivljenoj pravnoj osobi zbog visine zapriječene novčane kazne mogla novčana kazna ublažiti do 1.040,00 eura, odnosno do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog cit. Zakonom za odgovarajuću vrstu okrivljenika (članak 33. stavak 1. cit. Zakona - 260,00 eura za pravnu osobu). Međutim, kako su žalbu podnijeli samo okrivljenici, u smislu odredbe članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona, ovaj Sud kao žalbeni sud nije mogao preinačenjem pobijane presude otkloniti tu povredu zakona u korist okrivljene pravne osobe zbog zabrane preinačenja presude na štetu okrivljenika.
14. Također se napominje kako zbog visine zapriječenih novčanih kazni za ovaj prekršaj okrivljenicima, nije moguće primijeniti mjeru upozorenja opomenu, budući je člankom 43. stavkom 1. Prekršajnog zakona propisano da se opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,21 eura, a u konkretnom slučaju propisane novčane kazne prelaze taj iznos.
15 Prema uvjerenju ovog Suda izrečenim novčanim kaznama ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.
16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezni okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
17. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 23. srpnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ksenija Šupe Vukadinović v.r.
Jasna Momirović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.
