Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9475/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika VS, kojeg brani odvjetnik Gašpar Lujak u Dubrovniku, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19), rješavajući o žalbi okrivljenika VS, podnijetoj protiv rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Zadar, Klasa:UP/I-34240/22-03/2, Ur.broj:530-04-7-5-22-13 od 27. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenika VS osnovanom preinačuje se pobijano rješenje u odluci o kazni te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci, na temelju članka 114. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, izriče novčana kazna u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura, koju je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u tom roku, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

II U ostalom dijelu žalba okrivljenika odbija kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjsko rješenje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim rješenjem okrivljenik VS proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 40.000,00 kuna, zbog prekršaja iz članka 114. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

1.1. Istim rješenjem okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 600,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih osnova.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da je točka I. izreka rješenja nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Ističe da je prekršajni postupak provelo nenadležno tijelo, postupajući po nezakonitom rješenju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. u vezi s člankom 101. stavkom 4. Prekršajnog zakona, koja je povreda utjecala i na pravo na obranu. U slučaju da se radi o jednom produljenom prekršaju, kažnjen je prestrogom kaznom, a kako nije kažnjavan i nema otegotnih okolnosti ostvareni su uvjeti za ublažavanje kazne i primjenu članka 37. Prekršajnog zakona.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 211. stavka 3. i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da pobijanim rješenjem nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, zatim da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog zakona na koje žalitelj ukazuje te da je okrivljenik na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno za terećeno djelo proglašen krivim i kažnjen.

4.1. Kako je nakon počinjenja prekršaja promijenjen propis te je u međuvremenu 29. srpnja 2023. na snagu stupio novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, broj: 83/23) ovaj sud je, postupajući u smislu članka 3. stavka 3. Prekršajnog zakona, ispitao postoji li pravni kontinuitet i podvodeći činjenično stanje pod biće odgovarajućeg prekršaja iz novog propisa utvrdio da pravni kontinuitet postoji, međutim da je člankom 197. stavkom 1. točkom 2. i stavkom 3. novog Zakona za obrtnika kao počinitelja inkriminiranog djela propisana novčana kazna u iznosu od 20.000,00 eura do 66.630,00 eura, dakle viša od one propisane u vrijeme počinjenja prekršaja, tako da je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama koji je tada bio na snazi, s novčanom kaznom propisanom u iznosu od 15.000,00 do 100.000,00 kuna, primijenjen kao propis koji je blaži za počinitelja.

5. Prekršajni postupak protiv okrivljenika provelo je vijeće za prekršaje Lučke kapetanije Zadar na zakonom propisani način, postupajući sukladno rješenju o prenošenju nadležnosti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, donijetom na temelju članka 101. stavku 4. Prekršajnog zakona, a kojim se nadležnost LK Dubrovnik prenosi na LK Zadar, zbog zahtjeva za otklon koji su podnijele predsjednica, zamjenica i članica Vijeća za prekršaje LK Dubrovnik.

5.1. Naime, člankom 101. Prekršajnog zakona propisano je da u prekršajnom postupku pred tijelom državne uprave koje vodi prekršajni postupak nadležno ministarstvo donosi rješenje kojim za vođenje postupka određuje drugo stvarno nadležno tijelo, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.

6. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka u izreci i obrazlaganju pobijanog rješenja iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, već je izreka rješenja, u kojoj je okrivljeniku primjenom članka 39. stavka 3. Prekršajnog zakona izrečena jedna novčana kazna za tri činjenično opisana postupanja protivna članku 114. stavku 1. točki 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, jer su opisana postupanja isti ili istovrsni prekršaji s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju jedinstvena cjelina, jasna i određena, u opisu djela u izreci jasno su, logično i određeno navedene sve činjenice i okolnosti iz kojih proizlaze obilježja djela iz primijenjenog propisa, a razlozi rješenja također su jasni, određeni i nisu proturječni niti međusobno, niti izreci, niti stanju spisa, pri čemu je za svaku odluku Vijeće za prekršaje dalo dostatne i relevantne razloge u cijelosti prihvatljive ovom sudu, tako da nije počinjena bitna povreda istaknuta u žalbi.

7. Razmatrajući odluku o kazni u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je novčana kazna izrečena žalitelju prestroga te da okrivljenika za počinjeni prekršaj treba kazniti blažom kaznom, međutim ne nalazi da bi okrivljeniku koji nije kažnjavan kaznu trebalo izreći primjenom članka 37. Prekršajnog zakona u iznosu nižem od minimalne propisane kazne.

7.1. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pri odmjeravanju kazne pogrešno je cijenilo otegotnom okolnošću obilježja prekršaja, dakle korištenje pomorskog dobra za obavljanje gospodarske djelatnosti bez koncesije, pa je ovaj sud u tom dijelu prihvatio žalbu okrivljenika i izrekao mu kaznu u visini koja je bliža najnižoj propisanoj kazni za počinitelja prekršaja, smatrajući je odgovarajućom i razmjernom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne te držeći da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

7.2. Ukoliko okrivljenik dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrat će se, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, da je kazna u cjelini plaćena.

8. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je za okrivljenike, temeljem članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s tim da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 23. srpnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Lučkoj kapetaniji Zadar u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.