Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1434/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik iz Zagreba, Boškovićeva ulica 13 A, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2384/21-20 od 16. studenog 2023., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
I. Tuženikova žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2384/21-20 od 16. studenog 2023.:
- preinačava u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici na dosuđeni iznos naknade štete od 626,11 EUR plati zatezne kamate u razdoblju od 14. srpnja 2021. do 13. veljače 2023. na način da se taj dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva odbija.
- potvrđuje u cijelom preostalom dijelu.
II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 145,29 EUR (slovima: sto četrdeset pet eura i dvadeset devet centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u iznosu 2.019,70 eur / 15.217,43 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2021. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu 1.771,85 eur / 13.350,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenoga 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“
2. Protiv presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači. Tuženik je u žalbi naveo da djelomično pobija prvostupanjsku presudu ali nije precizirao koji dio prvostupanjske presude pobija tako da je ovaj sud na temelju članka 365. stavak 1. ZPP-a uzeo da tuženik prvostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno da pobija cijelu prvostupanjsku presudu.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na tuženikovu žalbu kojim je predložila da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Kako odgovor na žalbu nije bio potreban radi vođenja parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, odbijen je tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnog troška odgovora na žalbu u iznosu od 145,29 eura.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio da je tužiteljica 4. ožujka 2021. stradala u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika te da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost.
5.1. Prvostupanjski sud je nadalje utvrdio da je tužiteljica zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći pretrpjela neimovinsku štetu obzirom da joj je povrijeđeno pravo osobnosti iz članka 19. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO) i to pravo na osobno i tjelesno zdravlje te je primjenom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, imajući u vidu da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici naknadio neimovinsku štetu u iznosu od 862,70 eura, tužiteljici dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 1.787,30 eura.
5.2. Prvostupanjski sud je također utvrdio da je tužiteljici zbog zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 70 sati te joj je na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosuđena naknada imovinske štete u iznosu od 232,40 eura.
6. Tuženik se žali zbog toga što je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe koju je tužiteljica izvršila podneskom od 14. veljače 2023. Tužiteljica je podneskom od 14. veljače 2023., nakon što je provedeno liječničko vještačenje, povisila svoj tužbeni zahtjev sa ranije zatraženih 10.500,00 kuna na 15.217,43 kune odnosno na 2.019,70 eura čime je svoj tužbeni zahtjev povisila za 626,11 eura (fiksni tečaj konverzije: 7,53450). Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) je u presudi poslovni broj Rev-555/2024-2 od 12. lipnja 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem nalaz vještaka koji se temelji na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji tužba predstavlja opravdan razlog za preinaku tužbe ukoliko se preinačenim zahtjevom ostvaruje pravo tužitelja na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje. Ovaj sud prihvaća to pravno mišljenje i nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je primjenom članka 190. stavak 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe budući da se tom preinakom ostvaruje pravo tužiteljice na pristup sudu u smislu ostvarivanja legitimnih očekivanja prava na potpuno obeštećenje. Stoga taj žalbeni razlog nije osnovan i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a je potvrđen dio točke I. izreke pobijane presude kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici na ime naknade štete plati iznos od 626,11 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2023.
6.1. Tuženik se nadalje žali navodeći u žalbi da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda o tijeku zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio zahtjeva. Prvostupanjski sud je tužiteljici na dosuđene iznose naknade štete dosudio zatezne kamate od 14. srpnja 2021. kao dana kada je tužiteljica tuženiku podnijela pisani zahtjev za naknadu štete. O pravnom pitanju plaćanja zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva vezano za primjenu članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09. i 76/13.) se je VSRH već izjasnio u odlukama broj Rev-550/2014 od 18. studenoga 2015., Rev-1133/2014 od 14. prosinca 2021. i Rev-247/2023 od 4. travnja 2023. u kojima je izneseno shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kad je isti postavljen, jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Takvo pravno mišljenje prihvaća i ovaj sud te proizlazi da bi tužiteljici na povećani dio tužbenog zahtjeva pripadale zatezne kamate ne od 14. srpnja 2021. kao dana kada je tužiteljica tuženiku podnijela pisani zahtjev za naknadu štete već od 14. veljače 2023. kao dana od kada je tužiteljica preinačila tužbu.
6.2. Tužiteljica je tužbom zatražila naknadu štete u iznosu od 10.500,00 kuna ili 1.393,59 eura i na taj iznos joj zatezne kamate pripadaju od 14. srpnja 2021. kao dana kada je tužiteljica tuženiku podnijela pisani zahtjev za naknadu štete. Tužiteljica je povišenim tužbenim zahtjevom zatražila naknadu štete u iznosu od 2.019,70 eura pa joj na povišeni dio od 626,11 eura pripadaju zatezne kamate od 14. veljače 2023. kao dana od kada je tužiteljica preinačila tužbu. Zbog tih razloga je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici na dosuđeni iznos naknade štete od 626,11 eura plati zatezne kamate u razdoblju od 14. srpnja 2021. do 13. veljače 2023. na način da je taj dio tužiteljičinog tužbenog zahtjeva odbijen.
6.3. Tuženik se nadalje žali zbog toga što je prvostupanjski sud prilikom dosuđenja naknade troška parničnog postupka sve tužiteljeve radnje obračunao po vrijednosti boda od 15,00 kuna, dakle i za one radnje koje su poduzete u vrijeme kada je vrijednost boda bila niža. Međutim, obzirom da je u Tbr. 48.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 37/22. i 126/22.; dalje: Tarifa) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka te obzirom da je prvostupanjski sud odluku o trošku postupka donio 16. studenog 2023., dakle u vrijeme kada je u Tbr. 50. Tarife bilo propisano da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je sve tužiteljičine radnje obračunao po vrijednosti boda od 15,00 kuna. Nadalje, obzirom da tužiteljica u postupku nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (dio zateznih kamata na iznos od 626,11 eura), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a joj pripada naknada parničnog troška u cijelosti. Zbog tih razloga je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.771,85 eura.
6.4. Tuženik u obrazloženju žalbe nije iznio druge žalbene razloge zbog kojih pobija prvostupanjsku presudu. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trenutku ozljede, srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna te slabijeg intenziteta u trajanju od četiri tjedna. Također je pretrpjela primarni strah u trenutku samog štetnog događaja te neposredno po štetnom događaju u trajanju od pet minuta, sekundarni strah jačeg intenziteta na dan ozljede, srednjeg intenziteta dva tjedna te slabijeg intenziteta u trajanju daljnja tri tjedna. Zbog posljedica zadobivenih ozljeda njezina životna aktivnost će biti smanjena u omjeru od 3 %. Ovaj sud, imajući na umu duljinu trajanja i intenzitet fizičkih bolova i straha, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.787,30 eura, a također je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužiteljici za troškove potrebne tuđe pomoći i njege dosuđena naknada štete u iznosu od 232,40 eura.
6.5. Zbog tih razloga je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen i cijeli preostali dio prvostupanjske presude, izuzimajući dio koji je preinačen kako je to navedeno pod točkom 6.2. ove presude.
Koprivnica, 23. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kučić
