Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-779/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-901/2022-32 od 7. ožujka 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Tužiteljeva žalba se uvažava, a tuženikova žalba se odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-901/2022-32 od 7. ožujka 2025.;

- potvrđuje u cijeloj točki I. izreke i u cijeloj točki IV. izreke

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.542,54 EUR sa zateznim kamatama i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 367,54 EUR

- preinačuje u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 174,92 EUR na način da se tuženiku nalaže da tužitelju, pored već dosuđenog iznosa parničnog troška u toj točki prvostupanjske presude u iznosu od 2.542,54 EUR, plati daljnji parnični trošak u iznosu od 174,92 EUR (stotinu sedamdeset četiri eura i devedeset dva centa) sa zateznim kamatama od 23. srpnja 2025. do plaćanja po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana

- preinačuje u cijeloj točki III. izreke na način da se tuženiku nalaže da tužitelju plati iznos od 1.185,00 EUR (jednu tisuću stotinu osamdeset pet eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2021. do potpune isplate po stopi u razdoblju od 9. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. isplatiti tužitelju UŠ iznos od 6.429,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.542,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.185,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan."

2. Protiv presude žale se obje stranke.

2.1. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom III. izreke i protiv odluke o naknadi parničnog troška pod točkom II. izreke i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijani dijelovi presude preinače.

2.2. Tuženik se žali protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude i protiv dijela pod točkom IV. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška. Tuženik žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a i predlaže da se pobijani dijelovi prvostupanjske presude preinače, a podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da se je 8. lipnja 2020. u Zagrebu na raskrižju Rudeške ceste i Zagrebačke avenije dogodila prometna nesreća kada je osiguranik tuženika ĆŠ, upravljajući svojim osobnim vozilom, naletio na tužitelja koji se vozio na biciklu pri čemu je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

6.1. U tijeku postupka je izveden dokaz prometnim vještačenjem te je na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka prvostupanjski sud utvrdio da je promet na navedenom raskrižju Rudeške ceste i Zagrebačke avenije u vrijeme predmetne prometne nesreće bio reguliran semaforima. Osiguranik tuženika se svojim vozilom kretao Rudeškom cestom te je pri ulazu u raskrižje skrenuo u lijevo u namjeri nastavka kretanja Zagrebačkom avenijom. Tužitelj je pak prelazio Zagrebačku aveniju vozeći bicikl po označenom biciklističkom prijelazu, a osiguranik tuženika, skrenuvši u lijevo, nije na vrijeme zaustavio svoje vozilo iako je mogao vidjeti tužitelja kako prelazi Zagrebačku aveniju pa je došlo do sudara.

6.2. Prvostupanjski sud je zaključio da isključivu odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja snosi osiguranik tuženika te da nema tužiteljevog doprinosa nastanku štetnog događaja.

6.3. Tuženik se žali protiv takvog utvrđenja prvostupanjskog suda navodeći da iz tužiteljevog iskaza danog na ročištu glavne rasprave od 13. rujna 2023. proizlazi da je tužitelj vidio da sa njegove lijeve strane dolazi automobil koji se nije kretao brzo te je tužitelj naveo da je taj auto jasno vidio i bio je uvjeren da i vozač njega vidi i da će stati. Zbog toga tuženik smatra da je tužitelj lakomisleno postupio i da je bez pažnje prelazio kolnik budući da je uočio vozilo osiguranika tuženika jer je bio dužan pri prelasku kolnika obratiti pažnju na udaljenost i brzinu vozila koja mu se približavaju, a to je očito krivo procijenio.

6.4. Člankom 57. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.; dalje: ZSPC) je propisano da je na raskrižju cesta iste važnosti ili u susretu s drugim vozilom vozač dužan propustiti vozilo koje nailazi s njegove desne strane, a stavkom 2. je propisano da je vozač vozila koje skreće ulijevo dužan propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja. Stoga je osiguranik tuženika, skrećući vozilom u lijevo, bio dužan propustiti tužitelja koji je opravdano očekivao da će osiguranik tuženika zaustaviti svoje vozilo. Tužitelj nije bio dužan čekati da osiguranik tuženika zaustavi svoje vozilo i tek tada započne prelaziti kolnik Zagrebačke avenije te je stoga prvostupanjski sud pravilno zaključio da ne postoji doprinos tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja pa stoga navedeni žalbeni navod tuženika nije osnovan.

6.5. Tijekom postupka izveden je dokaz liječničkim vještačenjem te je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vještaka utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom dijafize kostiju lijeve potkoljenice. Zbog zadobivenih ozljeda je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te slabog intenziteta u trajanju od 70 dana. Nadalje, tužitelj je pretrpio primarni kratkotrajni strah, a nakon toga sekundarni strah jakog stupnja u trajanju od dva dana, srednjeg stupnja u trajanju od 10 dana, te slabog stupnja u trajanju od 40 dana. Zbog posljedica ozljeđivanja je trajno smanjena tužiteljeva životna aktivnost u omjeru od 5%, a također je zaostalo naruženje lakog stupnja u prokimalnom dijelu lijeve potkoljenice s prednje strane u projekciji tuberozitasa tubie i to postincizijski ožiljak dužine 5 cm te još dva ožiljka 1,5 do 2 cm dužine u području distalne lijeve potkoljenice, sprijeda i postranično. Tužitelju je također bila potrebna tuđa pomoć nemedicinske osobe u vremenu od ukupno 180 sati.

7. Na temelju tih činjenica je prvostupanjski sud primjenom članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 5.515,00 eura, a odbijen je dio tužbenog zahtjeva za dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.185,00 eura.

7.1. Tužitelju je također primjenom članka 1095. stavak 1. ZOO-a dosuđena naknada pretrpljene imovinske štete i to iznos od 720,00 eura za tuđu pomoć koja je tužitelju bila potrebna ukupno 180 sati i iznos od 194,50 eura za troškove liječenja.

7.2. Tužitelj se žali zbog toga što je odbijen dio njegovog tužbenog zahtjeva za dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.185,00 eura. Imajući u vidu gore utvrđene činjenice u vezi duljine trajanja i intenziteta fizičkih bolova i straha koje je tužitelj trpio te da će njegova životna aktivnost biti trajno smanjena u omjeru od 5%, kao i da trpi duševne bolove zbog gore opisanog naruženja lakog stupnja (koje je drugima vidljivo samo ponekad, kada tužitelj ne nosi duge hlače), ovaj sud nalazi da bi tužitelju pravilnom primjenom materijalnog prava pripadala pravična novčana naknada u cjelokupnom zatraženom iznosu od 6.700,00 eura pri čemu ovaj sud uzima u obzir inflatorna kretanja nakon druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj su utvrđeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete. Zbog tih razloga je dio prvostupanjske presude pod točkom III. izreke preinačen na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a na način da je tuženiku naloženo da tužitelju na ime pravične novčane naknade isplati iznos od 1.185,00 eura sa zateznim kamatama od 9. rujna 2021. kao slijedećeg dana nakon 8. rujna 2021. kada je tužitelj tuženiku podnio pisani zahtjev za naknadu štete i to na temelju članka 1103. ZOO-a.

7.3. Zbog navedenih razloga nije osnovana tuženikova žalba u dijelu u kojem navodi da je tužitelju dosuđena previsoka pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu pa je zbog tih razloga, a i zbog toga što je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu imovinske štete koju tužitelj trpi, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrđen dio prvostupanjske presude pod točkom I. izreke, kao i točka IV. izreke kojom je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška.

7.4. Budući da je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, na temelju članka 166. stavak 2. ZPP-a je potrebno odlučiti o troškovima ovog postupka. Tužitelj je u konačnici u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom pa mu primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a pripada naknada parničnog troška u cijelosti. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iznosi 2.062,50 eura, trošak sudskih pristojbi iznosi ukupno 124,06 eura, a troškovi vještačenja iznose ukupno 530,90 eura pa stoga tužiteljev parnični trošak iznosi ukupno 2.717,46 eura. Prvostupanjski sud je tužitelju u točki II. izreke prvostupanjske presude dosudio parnični trošak u iznosu od 2.542,54 eura pa stoga tužitelju pripada i razlika u iznosu od 174,92 eura. Zbog tih razloga je dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke kojim je prvostupanjski sud odbio dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 542,46 eura preinačen u odnosu na 174,92 eura i tuženiku je naloženo da tužitelju plati taj trošak, a u odnosu na preostalih 367,54 eura je taj dio prvostupanjske presude potvrđen.

7.5. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom, analognom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a mu pripada naknada parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura (uključujući i PDV) primjenom Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.) pa je tuženiku naloženo da tužitelju taj parnični trošak naknadi.

Koprivnica, 23. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić