Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-31/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ČĆ zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Kzd-59/2022.-11 od 28. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, broj: Kzd-59/2022.-11 od 28. listopada 2024. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi ČĆ oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude.
2. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da nadležni županijski sud po razmatranju predmetne žalbe prihvati žaliteljeve razloge i pobijanu presudu ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud iz rezultata provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak da nije dokazano da bi optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo. Prvostupanjski je sud u cijelosti odluku temeljio na nalazu i mišljenju provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja maloljetne žrtve iz kojeg proizlazi kako se iskaz maloljetne ČĆI ne može s visokom razinom sigurnosti cijeniti vjerodostojnim, kao i da su kod maloljetne žrtve izostali elementi psihičke traume, propustivši uzeti u obzir druge okolnosti i dokaze te sam dati ocjenu vjerodostojnosti iskaza. Prvostupanjski sud konstatira da se kod maloljetne ČĆI ne nalaze elementi psihičke traume pri čemu ne uzima u obzir navod vještaka da izostanak simptoma traumatskog poremećaja ne isključuje eventualno proživljenost situacije. Osim toga, od događaja je prošlo osam godina, zbog čega je moguć nedostatak elemenata traumatskog poremećaja, ali je usprkos tome maloljetna TĆI navedeni događaj prezentirala djelatnici Centra za socijalnu skrb Rijeka kada je to bila u mogućnosti, potom je navedeni događaj na jednak način prezentirala na dokaznom ročištu na sudu pri čemu je jasno i okolnosno opisala način počinjenja, svoje emocije i ličnost optuženika, a zatim iznova prilikom provođenja psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja. Prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza maloljetne ČĆI prvostupanjski se sud ne pita koji bi bio možebitni razlog njezinom nevjerodostojno iskazu, odnosno zašto bi djevojčica kroz više godina i u više navrata na jednak način lažno teretila optuženika, dok se vještakinje upuštaju u ocjenu vjerodostojnosti samo sa strane medicinske struke iskazujući kako izolirani fenomeni u segmentu mišljenja mogu utjecati na vjerodostojnost, pri čemu se ne upušta u ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza. Kako se radi o kaznenom djelu koje se učestalo čini bez nazočnosti svjedoka, nije nevjerojatno da baka maloljetne žrtve nije vidjela navedenu radnju, što sam iskaz žrtve ne čini nevjerodostojnim.
8. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud nakon detaljne i sveobuhvatne analize svih provedenih dokaza, svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženika zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Pri tome je uzevši u obzir iskaz maloljetne oštećene ČĆI koja opisuje kako je optuženik ispružio ruku, ne zna koliko je to trajalo, bilo je „cik-cak“, pritom nije ništa govorio, a nakon toga je ostao isti, dalje dolazio u stan, da je razmišljala je li to umislila ili ne, da je događaj prepričala baki koja u svojem iskazu to ne spominje, niti se iz njezinog kasnijeg ponašanja vidi da bi kao skrbnica maloljetne žrtve poduzimala ikakve radnje kojima bi zaštitila maloljetnu oštećenicu od kontakata s optuženikom te nalaz i mišljenje psihologijsko-psihijatrijskih vještakinja dr. Klementine Ružić i prof. TĆ koje su navele da prilikom opisa predmetnog događaja nisu uočile očekivane reakcije i ponašanje traumatizirane osobe, ispravno zauzeo stajalište da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se u ovom postupku teret.
9. S obzirom da jedino maloljetna žrtva tereti optuženika za počinjenje kaznenog djela njezin je iskaz prvostupanjski sud temeljito analizirao, prema mišljenju vještakinja, bez obzira na protek godina od samog događaja, kod žrtve ovakvog kaznenog djela trebali bi biti uočene očekivane reakcije i ponašanje traumatizirane osobe, a što kod oštećenice nije uočeno. Neživotno je da baka žrtve koja je ujedno i njezina skrbnica ne bi svjedočila o događaju da joj ga je žrtva ispričala, kao i da ne bi ništa poduzela da dijete zaštiti i onemogući pristup optuženika žrtvi. I sama žrtva nije sigurna je li se inkriminirani događaj zbio ili ne, time da je osim s optuženikom, prema bilješki CZSS od 7. kolovoza 2020. sličan događaj doživjela i s još jednim bakinim prijateljem, koji nije procesuiran pa je upitno što je točno oštećenica doživjela, a njezina verzija događaja ne proizlazi niti djelomično niti iz jednog, drugog provedenog dokaza, tako da je osnovano prvostupanjski su zaključio da nema uporišta za donošenje osuđujuće presude.
10. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 22. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
