Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-23/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog BE, zbog kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog BE, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: Kzd-4/2024 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog BE, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na odluku o kazni na način da se optuženi VE zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te mu se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti, ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
II. U ostalom dijelu žalba optuženog BE odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Kzd- 4/2024-14 od 14. lipnja 2024., optuženi BE proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude. Na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 optuženi BE je za kazneno djelo iz članka 172. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom BE izrečena je uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti prvostupanjske presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj:
152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) optuženi BE se obvezuje snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 8. ZKP u iznosu od 200,00 eura koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:
[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-424 (opis plaćanja troškovi u predmetu Kzd-4/2024) te dostaviti sudu primjerak uplatnice, a dužan je naknaditi i troškove punomoćnika oštećenika Zvonka Kristovića, odvjetnika iz Dubrovnika, a o čemu će biti doneseno posebno rješenje.
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi KE putem braniteljice Vesne Rogulj, odvjetnice iz Zagreba, navodeći da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka. U žalbi je predložio da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i da ga oslobodi od optužbe, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.
4. Žalba optuženog BE je djelomično osnovana.
5. Iako žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da nije utvrđeno subjektivno obilježje kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja za koje se tereti optuženik, suprotno stavu žalitelja nije počinjena opisana bitna povreda jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da optuženik u inkriminirano vrijeme nije plaćao dužno uzdržavanje kako mu je to određeno presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj P-1081/10 od 28. srpnja 2011.
6. Nije u pravu žalitelj kada ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno jer da nije plaćao uzdržavanje iz opravdanih razloga, a koje razloge prvostupanjski sud nije pravilno cijenio.
7. Optuženik u žalbi navodi da je opće poznata činjenica kako turistička sezona u gradu Dubrovniku traje gotovo 8 mjeseci, slijedom čega on u normalnim okolnostima ne mora raditi drugi posao jer privređuje dovoljno sredstava za podmirivanje dužnog iznosa uzdržavanja. Međutim, optuženik ističe da je prvostupanjski sud izgubio iz vida činjenicu kako je on "zapao" u ozbiljne financijske poteškoće za vrijeme korona virusne bolesti te kako je on s obzirom na tadašnje stanje tržišta rada bio objektivno onemogućen pronaći drugi posao jer je notorno kako su za vrijeme pandemije poslodavci otpuštali radnike, a nisu zapošljavali nove radnike te da je osim svjetske krize i grad Dubrovnik kao turističko područje zapao u krizu što se posljedično odrazilo i na stanje tržišta rada u gradu Dubrovniku i na mogućnost zapošljavanja. Navedene okolnosti ne opravdavaju optuženika, a niti nužno ne determiniraju primjenu članka 172. stavka 3. KZ/11.
8. Naime, optuženik je u kritično vrijeme bio radno sposoban, u mogućnosti pronaći izvore prihoda i uložiti pojačane napore da izvršava svoju obvezu dužnog uzdržavanja, tim više što tu obvezu nije izvršavao gotovo šest godina.
9. Stoga, okolnosti koje navodi optuženik – pandemija covid-19, kao ni kriza na tržištu rada, ne opravdavaju optuženikovo postupanje, a loše materijalne prilike na koje se poziva ne opravdavaju ni činjenicu da se uzdržavanje svaljuje samo na jednog roditelja, u konkretnom slučaju na majku. Slijedom iznijetog, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, optuženik je svojim ponašanjem ostvario sva kako subjektivna tako i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 172. stavka 2. KZ/11, te je činjenično stanje pravilno utvrđeno, a prvostupanjski sud je za svoja utvrđenja nakon analize dokazne građe iznio argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
10. Osnovana je međutim žalba optuženika zbog odluke o kazni. Dok je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio činjenicu da je optuženik podmirio cjelokupno dugovanje prema oštećeniku, pogrešno je cijenjena otegotna okolnost da je do sada kazneno osuđivan za istovrsno kazneno djelo. Naime, uvidom u izvod iz kaznene evidencije (list 73 spisa) proizlazi da je optuženik neosuđivan. Stoga je valjalo i ovu okolnost cijeniti olakotnom, a što su sve okolnosti koje utječu na prihvaćanje žalbe optuženika u odnosu na kaznu te je u tom dijelu prvostupanjska presuda preinačena i optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda takvom će se kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 – utjecati će se na optuženika da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će se u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine utjecati na optuženika da se kloni daljnjeg kažnjivog ponašanja.
11. Optuženik se žali i na odluku o troškovima postupka, međutim sukladno članku 148. stavku 6. ZKP, na zahtjev optuženika zbog lošeg imovnog stanja, ukoliko bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje optuženikovo uzdržavanje ili osoba koje je dužan uzdržavati, predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženika dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, a shodno članku 148. stavku 4. ZKP, ako nedostaju podaci o visini troškova, posebno rješenje o visini troškova donijeti će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća kada se ti podaci pribave, a shodno članku 148. stavku 5. ZKP o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće iz članka 19.b stavka 5., odnosno članka 19.d stavka 3. ZKP.
12. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka i povreda Kaznenog zakona na štetu optuženika te je na temelju članka 486. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 22. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
