Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-1290/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 10. studenog 2023., poslovni broj Pr-445/2023-7, 22. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 10. studenog 2023., poslovni broj Pr-445/2023-7.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju na ime razlike plaće 244,97 EUR[1] /1.845,75 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te naknaditi parnični trošak od 906,49 eur/6.829,95 kn također sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga određenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.
2.1. Odgovor na žalbu je podnio i tužitelj kojim osporava žalbene navode tuženika te predlaže istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, u kojem se presuda prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.
5. U donošenju pobijane presude nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.
6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja, djelatnika Područnog carinskog ureda na mjestu carinika, za isplatu prekovremenih sati u razdoblju od studenog 2013. do siječnja 2018.
7. U prvostupanjskom, a i sada žalbenom stadiju postupka, sporan je broj prekovremenih sati koje je u utuženom razdoblju ostvario tužitelj, uzevši u obzir da je prilikom utvrđivanja broja prekovremenih sati potrebno iste umanjiti s iskorištenim slobodnim danima.
8. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka od 8. prosinca 2022. (list 298-208) utvrdio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja u visini od 244,97 EUR /1.845,75 kn te je primjenom materijalnog prava, naložio tuženoj isplatiti utuženi iznos.
9. Tužena u žalbi prigovara da se na temelju redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunavaju prekovremeni sati službenika, a to su svi sati rada koji su duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (rad u turnusu/smjenama) kako je to regulirano u članku 44. stavku 10. odnosno članku 38. stavku 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Smatra da je sud trebao dosuditi razliku plaće prema varijanti nalaza vještaka koja je sačinjena prema evidenciji rada, a osporava sve druge verzije jer za njih ne postoji pravni osnov.
10. Prvenstveno valja reći da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka uzimajući u obzir iskorištene slobodne sate, a što je razvidno iz samog mišljenja vještaka (list 306 spisa), ali je prilikom izračuna uzeo podatke iz obračunskih listi za isplatu plaće.
11. Naime, financijski vještak je u ovoj pravnoj stvari izvršila usporedbu obračunskih isprava za isplatu plaće i to platnih lista i evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja temeljem kojih je utvrđeno da u pojedinim mjesecima tužena nije iskazala sve sate koji su iskazani u evidencijama o korištenju radnog vremena, a koje bi predstavljale sate iznad mjesečnog fonda radnih sati odnosno prekovremeni rad tužitelja.
12. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je da tuženica nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod tužitelja (koja radi u turnusu) na pravilan način, jer se prekovremeni sati kod takvih državnih službenika evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom mjesečnom fondu radnih sati, tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog mjeseca pa stoga nije bio evidentiran sav prekovremeni rad sukladno odredbi Kolektivnog ugovora, s time da u prilog tome ide i tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. iz kojeg slijedi da se prekovremeni sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati, a redovni mjesečni fond radnih sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži sa 8 sati.
12.1. Dakle, u taj fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom s time da je identično tumačenje Komisija dala i 29. travnja 2013. u odnosu na rad u smjenama, slijedom čega je sud prvog stupnja prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je utvrdila da je tužitelj ostvario pravo na isplatu razlike na ime neplaćenih prekovremenih sati u iznosu od 244,97 eur/1.845,75 kn.
13. Takav zaključak i utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime, odredbom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 93/08., 89/12. i 104/13, dalje KU/08) koji je identičan čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br.112/17 i 12/18, dalje: KU/18), je propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, između ostalog, za prekovremeni rad 50%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, da se prema stavku 2. citiranog članka dodaci na osnovnu plaću međusobno ne isključuju, da odredba čl. 44. st. 10. KU/08 propisuje da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (čl. 44. st. 11. citiranog KU). Isto tako, st. 12. istog čl. propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Također, čl. 38. st. 11. KU/18, propisano je da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, dok je st. 12. propisano da redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.
14. Stoga, polazeći od utvrđenja da se sukladno odredbi čl. 44. st. 12. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike RH ("Narodne novine" 104/2013, 104/2013, 150/2013, 153/2013, 71/2016, 123/2016, 112/2017, u daljnjem tekstu KU), mjesečni fond radnih sati dobije na način da se broj radnih dana pomnoži sa osam sati i da se sukladno odredbi čl. 44. st. 10. KU, svi ostvareni sati rada preko tog mjesečnog fonda smatraju prekovremenim radom, uz povećanje od 50% cijene sata, te da je financijskim vještačenjem i utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju pogrešno određivala mjesečni fond sati, a posljedično tome i plaću tužitelju, jer je u radne dane uračunavala i blagdane i neradne dane određene zakonom koji su padali od ponedjeljka do petka, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti tužitelju razliku plaće za prekovremeni rad.
15. Na daljnje žalbene navode valja reći da ovaj drugostupanjski sud prihvaća stav suda prvog stupnja da su za utvrđenje broja sati slobodnih dana relevantni oni podaci koji su iskazani u obračunskim listama, pogotovo u situaciji kada su podaci o iskorištenim slobodnim danima različito iskazani u dokumentaciji poslodavca (različito u obračunskim listama za obračun plaće i u evidencija rada tužene kao što je to u konkretnom slučaju), a koji stav je sukladan zauzetom stavu na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj 4. lipnja 2024.
16. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22). Neosnovano tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio naprijed navedene odredbe s obzirom na činjenicu da tužena u odgovoru na tužbu nije osporavala zahtjev tužitelja za 3 sata prekovremenog rada. To iz razloga što navedeni (neosporeni) iznos tužena tužitelju nije isplatila niti je u tom dijelu priznala njen zahtjev. Tužena je u konkretnom slučaju tijekom postupka osporavala osnov i visinu tužbenog zahtjeva uslijed čega se postupak i vodio pa u pogledu neosporenog dijela zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Dakle, suprotno navodima tuženika, ista je dala povoda za tužbu te se stoga ne može primijeniti odredba članka 157. ZPP.
16.1. U odnosu na navode da su se stekli uvjeti za donošenje presude na temelju priznanja (čl. 329. ZPP) valja reći da je to točno, ali navedeno nije utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To stoga što tuženoj nisu nastali posebni troškovi jer se, kao što je već rečeno, postupak nastavio voditi za sporni dio, a ujedno je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.
17. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 22. srpnja 2025.
Sudac:
Josip Grubišić
