Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-368/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Boris Grgurić i Hrvoje Bićanić iz Ogulina protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732,zastupan po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: P-2166/2019 od 28. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, broj: P-2166/2019 od 28. ožujka 2024.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnima odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu od 30. siječnja 2007. sklopljenog između parničnih stranaka.

Temeljem navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati tužitelju iznos od 5.444,45 eura sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude, te iznos od 7.785,01 eur na ime povišenog deviznog tečaja švicarskog franka.

Naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.911,31 eura s pripadajućim kamatama.

Odbijen je tužitelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP). Ističe da je konverzijom tužitelj namiren u cijelosti.

Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tužene odbija navode žalbe kao neosnovane i predlaže odbijanje iste.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

8. Tijekom postupka utvrđeno je kao je nesporno da su stranke sklopile Ugovore o kreditu 3. siječnja 2007. u valuti CHF sa ugovorenom promjenjivom kamatom.

9. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita u CHF u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu tužitelj platio 5.444,45 eura više sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate kako je navedeno pod točkom I. prvostupanjske presude, a zbog promjene tečaja CHF iznos od 7.785,01 eur sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos kako je navedeno pod točkom II. izreke.

10. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03. – dalje: ZZP).

11. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano i zakonito poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

12. Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P-1401/2012 je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a kako je tužba podnijeta 13. lipnja 2019. to je jasno da nije nastupila zastara.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je dokazao da je sadržaj Ugovora o kreditu iz 2007. godine istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 27. veljače 2007., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.

15. Tužitelj saslušan kao stranka izjavljuje da je sporni kredit podigao kao potrošač i da je samo općenito informiran o proizvodima tuženika, ali ne i o uvjetima i parametrima zbog kojih dolazi do promjene kamatne stope ili promjene tečaja u vezi valutne klauzule.

16. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te početnu ugovorenu kamatnu stopu.

17. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

18. Dakle, kada je određeni ugovor utvrđen nepoštenim tada niti tuženik ne može biti savjesni stjecatelj.

19. Budući su navedene odredbe Ugovora utvrđene ništetnim to žalitelj neosnovano prigovara nalazu vještaka da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatom, a što tvrdi da nije točno.

20. Činjenica da su osporene odredbe djelomično ništetne u ovom konkretnom slučaju ne znači da se radi o zabrani manjeg značaja, jer je riječ o promjenjivosti kamatne stope kao i valutnoj klauzuli uslijed kojih je tužitelju neosnovano znatno povećan iznos otplate kredita.

21. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je opravdano dopustio preinaku tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja.

22. Usklađivanje tužbenog zahtjeva sa provedenim financijskim vještačenjem u ovoj vrsti sporova ne smatra se preinačenjem tužbenog zahtjeva.

23. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

24. Žalitelj posebno ističe i osporava tužbeni zahtjev činjenicom da je u ovom konkretnim slučaju provedena konverzija kredita u vezi valutne klauzule pa da je pogrešan zaključak suda kako provedenom konverzijom nije postignuta ravnoteža u smislu povrata iznosa s osnove navodne djelomične ništetnosti odredbi ugovora.

25. Prvostupanjski sud je pravilno, a protivno žalbenim navodima, primijenio materijalno pravo i u dijelu u kojem zaključuje da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu i pored činjenice što je isti s tuženikom sklopio Dodatak Ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom CHF u valutu Eur.

26. Korisnik kredita kao potrošač ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu o pravilima Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Ništetnost nastupa po samom zakonu i od trenutka sklapanja ugovora pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu promjenjivom kamatnom stopom. Takvo pravno shvaćanje je u skladu sa pravnim shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.

27. Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji iz članka 19.c stavak 1. točka 6. navedenog zakona o izmjeni i dopunama nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti takvih odredbi do dana izvršen konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita i to po pravilima o stjecanju bez osnove.

28. Ocjena je i ovoga suda da sklapanje navedenog sporazuma mora za posljedicu imati potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora u potpunosti bit uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana.

29. Navedenim dodatkom ugovoru o kreditu uređeno je pitanje kamatnih stopa nakon njegovog sklapanja ali ne i onih uzrokovanih nepoštenim postupanjem banaka. Niti iz sadržaja Dodatka ne proizlazi da se tužitelj prilikom njegovog sklapanja odrekao svojih prava koja u ovom postupku zahtjeva, a takvo odricanje nije niti propisano odredbama ZID ZPP već je člankom 41. Zakona o zaštiti potrošača propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti.

Zaključno sklapanjem dodatka ugovora o kreditu stranke su trajno i konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja a ne i za razdoblje koje je tome prethodilo kako to pogrešno zaključuje tuženik.

30. Prvostupanjski sud je osnovano odbio tuženikov prigovor radi prebijanja iz razloga jer se tužiteljevo potraživanje odnosi na razdoblje do konverzije kredita.

31. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima pravilno primijenio odredbe članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) a imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka čiji nalaz i mišljenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao stručan i objektivan.

32. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a protivno navodima žalbe odluka o parničnom trošku je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana.

33. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar 22. srpnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak