Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Gž-26/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Jeleni Bušić, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Maloča, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženice ČŠ iz [adresa], (adresa u [adresa]: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-50/2022-24 od 24. studenog 2023., 22. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e
Žalba tužiteljice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-50/2022-24 od 24. studenog 2023.:
a) potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojom je odbačena tužba tužiteljice radi proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa kod FINE Zagreb, temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu 1. tuženice ČŠ iz [adresa] (adresa u [adresa]: [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj] podnesenog FINI Zagreb dana 13. prosinca 2021., osnovom presude Županijskog suda u Zadru Gž-123/2021 od 25. 05. 2021. i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-5312/2017 od 21. 04. 2021.;
b) ukida u dijelu točke I. izreke kojom je odbačena tužba tužiteljice radi utvrđenja da je Ugovor o ustupu potraživanja sklopljen dana 26. 10. 2021. između 1. tuženice ČŠ iz [adresa] (adresa u [adresa]: [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženog VŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] ništetan u cijelosti i ne proizvodi bilo kakve pravne učinke;
c) ukida u točkama II. i III. izreke u cijelosti,
i u tom dijelu se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"1. Odbacuje se tužba s tužbenim zahtjevom tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o ustupu potraživanja sklopljen dana 26.10.2021. između 1.-tužene ČŠ iz [adresa], (adresa u [adresa]: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.-tuženog ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ništetan u cijelosti i ne proizvodi bilo kakve pravne učinke. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos kod FINE Zagreb, temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu 1.-tuženika ČŠ iz [adresa], (adresa u [adresa]: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] podnesenog FINI Zagreb dana 13.12.2021., osnovom presude Županijskog suda u Zadru Gž-123/2021 od 25.05.2021. i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, P-5312/2017 od 21.04.2021."
2.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka.
3.Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženicima troškove ovog postupka u iznosu od 870,97eur, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu izjavila je tužiteljica pobijajući ga u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). U žalbi sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 187. i 288. st. 2. ZPP-a. Predlaže da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji mu je prethodio i žalbene navode tužiteljice utvrđeno je da sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos kod FINA-e Zagreb na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu I. tuženice ČŠ podnesenog FINA-i Zagreb 13. prosinca 2021. na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5312/2017 od 21. travnja 2021. a na pokretanje koje parnice je upućena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1537/2021 od 27. prosinca 2021., te osim toga i zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je ništetan Ugovor o ustupu potraživanja sklopljen 26. listopada 2021. između I. tuženice ČŠ i II. tuženog VŠ.
7. Sud prvog stupnja pobijanim rješenje, nakon što je prethodno utvrdio da je rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-1537/2021 od 27. prosinca 2021. kojim je, u tom postupku ovršenice, a ovdje tužiteljica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukinuto rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-146/2022 od 20. srpnja 2022. a da nova odluka nije donesena, smatra da nisu ispunjene potrebne procesne pretpostavke za vođenjem parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te iz tog razloga odbacuje taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice.
7.1. Također, zbog nedostatka pravnog interesa odbacuje i tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o ustupu potraživanja sklopljenog 26. listopada 2021. između I. tuženice ČŠ i II. tuženog VŠ jer da se tužiteljice ne može nadati nikakvoj pravnoj koristi od presude kojom bi se njezin tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti istog ugovora eventualno usvojio, s obzirom da se istim ugovorom samo mijenja osoba vjerovnika i to je bez ikakvog utjecaja na opseg i karakter njezine novčane obveze. Također smatra da tužiteljica nije dokazala da je dala izjavu o prijeboju u smislu čl. 196. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO) u odnosu na tražbinu koju ona ima prema II. tuženiku VŠ na temelju pravomoćnog rješenja poslovni broj P- 1092/17 od 1. prosinca 2022.
8. Sud prvog stupnja pravilno je odbacio dio tužbenog zahtjev tužiteljice kojim ona zahtjeva proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa kod FINA-e Zagreb na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu I. tuženice ČŠ podnesenog FINA-i Zagreb 13. prosinca 2021. na temelju pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5312/2017 od 21. travnja 2021.
9. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je osnovna procesna pretpostavka za podnošenje takve vrste tužbe da je tužiteljica kao ovršenica u ovršnom postupku sukladno odredbama čl. 50. do 53. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 155/23. i 06/24. – u daljnjem tekstu: OZ) upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to zbog točno određenih žalbenih razloga zbog kojih i može podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
10. Dakle, radi se o konstitutivnoj vrsti tužbe na čije podnošenje su ovlaštene samo osobe kojima to pravo zakon izričito dopušta, odnosno poseban propis ovlašćuje ovršni sud da određenu osobu uputi na pokretanje parnice, te je tužiteljica oslobođena dužnosti da dokazuje svoj konkretni pravni interes jer se on pretpostavlja, ali je pri tome bitno da postoji odluka nadležnog tijela kojom se upućuje na pokretanje parnice, a koja odluka je u ovom konkretnom slučaju naknadno prestala egzistirati, pa je time i prestala presumpcija postojanja pravnog interesa tužiteljice za ovakvom vrstom pravne zaštite.
10.1. Kako je čl. 53. st. 3. OZ-a na koji upućuje čl. 210. st. 2. OZ-a određeno da se u zaključku kojim se ovršenik upućuje na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom navode točno određeni žalbeni razlozi zbog kojih se upućuje na parnicu i zbog kojih ovršenik kao tužitelj jedino i može zahtijevati proglašenje ovrhe nedopuštenom, u situaciji kada takvo rješenje ovršnog suda prestane postojati, kao u ovom slučaju zbog ukidanje od strane suda drugog stupnja, više ne postoje točno određeni razlozi o kojima bi se u parnici trebalo raspravljati.
10.2. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, na ovaj način joj neće biti uskraćena pravna zaštita, jer će s obzirom na navode koje je isticala u ovršnom postupku, ovršni sud morati ponovno odlučivati o istome, te će tužiteljica imati mogućnost podnošenja nove tužbe radi proglašenja iste ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojih je i upućena na pokretanje parnice.
11. Međutim, nepravilna je odluka suda prvog stupnja kojom se odbacuje tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim Ugovora o prijenosu potraživanja između I. tuženice ČŠ i II. tuženika VŠ, a iz razloga koje navodi sud prvog stupnja.
12. Prema odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a, tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, te se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
13. Dakle, razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženjem deklaratorne zaštite, zakon određuje da pravo na ovu zaštitu postoji:
- kad je to posebnim propisima predviđeno – bilo da zakon daje neposredno ovlaštenje određenoj osobi da pokrene parnicu, bilo da ovlašćuje sud da određenu osobu uputi na pokretanje parnice (npr. u ovršnom ili stečajnom postupku, u ostavinskom ili u nekim drugim izvanparničnim postupcima) – pa u tom slučaju zakonsko ovlaštenje oslobađa tužitelja od dužnosti da dokazuje svoj konkretni pravni interes,
- kad tužitelj ima pravni interes da se utvrdi postojanje ili nepostojanje kakvog pravnog odnosa još prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa,
- kad tužitelj ima "neki drugi" – dakle bilo koji određeni pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje, kada je tužitelj dužan da, u nedostatku presumpcije o postojanju, učini vjerojatnim postojanje svog konkretnog pravnog interesa.
13.1. Uvidom u tužbu tužiteljice i njene navode tijekom postupak pred sudom prvog stupnja vidljivo je da tužiteljica svoj pravni interes za podnošenjem ove deklaratorne tužbe temelji na tome što su ovdje tuženici zaključivanjem takvog Ugovora svjesno željeli oštetiti sve vjerovnike tuženika ĆŠ koji su zavedeni u redoslijedu naplate kod FINA-e, a između njih i ovdje tužiteljicu koja ima položaj vjerovnika prema istome na temelju pravomoćnog rješenja poslovni broj P-1092/17.
13.2. Osnovano stoga u žalbi tužiteljica navodi da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da ista nema nikakav konkretni pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnim takvog Ugovora o prijenosu potraživanja, jer upravo suprotno, tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka učinila vjerojatnim postojanje svog pravnog interesa upravo iz razloga jer je također vjerovnik tuženika ĆŠ pa stoga ima i interes da se sva naplaćena sredstva tuženika koje on ima prema svojim dužnicima uplaćuju na njegov račun i podmiruju njegovi vjerovnici, pa stoga i ona koja također prema njemu ima položaj vjerovnika. Osim toga nejasno je iz kojih razloga se u konkretnom slučaju sud prvog stupnja poziva na odredbu čl. 196. st. 1. ZOO-a koji regulira slučaj prestanka tražbine prijebojem kada tijekom postupka tužiteljica nikada nije niti tvrdila da je dala izjavu o prijeboju.
14. Iz svega naprijed navedenog proizlazi da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio kako tužiteljica nema nikakvog konkretnog pravnog interesa za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o prijenosu zbog čega je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 187. i 288. st 2. ZPP-a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost pobijane odluke u tom dijelu.
15. U ponovljenom postupku, sud će ocjenom svih provedenih dokaza utvrditi da li su ispunjene pretpostavke za utvrđenjem ništetnim Ugovora o prijenosu potraživanja zaključenom 26. listopada 2021. između I. tuženice ČŠ i II. tuženika ĆŠ iz čl. 322. ZOO-a i za to dati jasne razloge .
16. S obzirom da je ukinut dio pobijanog rješenja kojim se odbacuje tužbeni zahtjev tužiteljice, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka iz točke II. i III. izreke rješenja s obzirom da će odluka o istome ovisiti o konačnom uspjehu tužiteljice u sporu.
17. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
Osijek, 22. srpnja 2025.
Sudac
Jelena Bušić
