15. P-2517/2019-34

 

 

15. P-2517/2019-34

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. A. iz O., , OIB: , zastupane po punomoćniku Ž. Z., odvjetniku iz O., protiv tuženika Z. b. d.d. iz Z.,, OIB: , zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz O. d. P. & P., iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i vraćanja novčane tražbine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. studenog 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od dana 28. studenog 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

I.Utvrđuje se ništetnom dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj od 30. ožujka 2007. godine potvrđen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika D. D. pod brojem sklopljen između tužiteljice M. A., OIB , O.,  i tuženika Z. b. d.d., OIB , Z., , u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva na osnovi jednostrane odluke Banke koji glasi „Redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.“

 

II. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., OIB , Z., isplatiti tužiteljici M. A., OIB , O., , na ime preplaćenih iznosa kamata iznos od 1.341,49 EUR/ 10.107,48 kuna [1] sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče na iznos svakomjesečno više uplaćenog anuiteta od dana uplate a koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.prosinca 2007. a od 01.siječnja 2008. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015, a od 01.kolovoza.2015. do 31.prosinca 2022. godine u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01 siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku:

 

- na iznos 20,55 EUR / 154,81 kn od 01.01.2008.g. pa do isplate

- na iznos 160,34 EUR/ 1.208,08 kn od 01.01.2009.g. pa do isplate

- na iznos 201,59 EUR/ 1.518,85 kn od 01.01.2010.g. pa do isplate

- na iznos 224,35 EUR/ 1.690,39 kn od 01.01.2011.g. pa do isplate

- na iznos 192,23 EUR /1.448,35 kn od 01.01.2012.g. pa do isplate

- na iznos 189,21 EUR/ 1.425,57 kn od 01.01.2013.g. pa do isplate

- na iznos 186,62 EUR/ 1.406,11 kn od 01.01.2014.g. pa do isplate

- na iznos 112,35 EUR/ 846,57 kn od 01.01.2015.g. pa do isplate

- na iznos 54,25 EUR/ 408,75 kn od 01.01.2016.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana

 

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj od 30. ožujka 2007. godine potvrđen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika D. D. pod brojem sklopljen između tužiteljice M. A., OIB , O.,  i tuženika Z. b d.d., OIB , Z., u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak koji glasi „u iznosu kunske protuvrijednosti od 34.000,00 CHF (slovima : tridesetčetiritisuće i 00/100 CHF) obračunato prema srednjem tečaju H. n. b.“

 

IV. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj od 30. ožujka 2007. godine potvrđen u obliku javnobilježničkog akta kod javnog bilježnika D. D. pod brojem sklopljen između tužiteljice M. A., OIB , O.,  i tuženika Z. b. d.d., OIB , Z., , u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak koji glasi „korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi 427,11 CHF (slovima:četristodvadesetsedam i 11/100CHF)“.

 

V. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., OIB , Z.,  isplatiti tužiteljici M. A., OIB , O., , zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 5.909,12 EUR / 44.522,30 kuna [2] sve sa zakonskom zateznom kamatom koja kamata teče na iznos svakomjesečno od dana uplate a koju kamatnu stopu određuje Zakon o kamatama i Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.prosinca 2007. a od 01.siječnja 2008.sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015. a od 01.kolovoza.2015. do 31.prosinca 2022. godine u visini zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku:

 

-na iznos 38,78 EUR / 292,20 kn od 01.01.2008.g. pa do isplate

-na iznos 13,94 EUR / 105,03 kn od 01.01.2009.g. pa do isplate

-na iznos 236,49 EUR/ 1.781,80 kn od 01.01.2010.g. pa do isplate

-na iznos 538,45 EUR / 4.056,95 kn od 01.01.2011.g. pa do isplate

-na iznos 1.038,54 EUR / 7.824,90 kn od 01.01.2012.g. pa do isplate

-na iznos 1.171,76 EUR / 8.828,62 kn od 01.01.2013.g. pa do isplate

-na iznos 1.120,89 EUR/ 8.445,38 kn od 01.01.2014.g. pa do isplate

-na iznos 1.218,73 EUR / 9.182,52 kn od 01.01.2015.g. pa do isplate

-na iznos 531,54 EUR/ 4.004,90 kn od 01.01.2016.g. pa do isplate

sve u roku od 15 dana

 

              VI. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., OIB , Z., da tužiteljici M. A, OIB , O., nadoknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 2.684,09 eura / 20.223,28 kn [3] s pripadajućim zateznima kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 28. studenog 2023. godine, do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

             

 

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 30. ožujka 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,90 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije se mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. 

 

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana  30. ožujka 2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare, te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

 

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u spisu, saslušao tužiteljicu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke DV C. d.o.o., D. V., O.

 

              4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti. 

 

              5. Sud je odlučivao o prigovoru tuženika da ugovor o kreditu koji je tužiteljica sklopila s tuženikom nema svojstvo potrošačkog ugovora, te je takav prigovor ovaj sud također našao neosnovanim budući da analizom dostupne dokumentacije koja prileži ovome spisu, kao i saslušanjem tužiteljice, a uzimajući u obzir odredbu članka 5. stavak 1. točka 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine"  broj 41/14, 110/15 i 14/19), sud nije utvrdio da bi tužiteljica kredit sklopljen s tuženikom koristila za poslovne svrhe, budući da nije vlasnik obrta, niti je bila vlasnik obrta ili trgovačkog društva, a kredit je koristila za adaptaciju obiteljske kuće.

 

              6. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da je ista ugovor o kreditu u CHF sklopila nakon što su je djelatnici tuženika savjetovali da je to najpovoljniji kredit, da je nitko nije upozorio na nekakve moguće posljedice uzimanja kredita u CHF, da je otplata kredita glede otplatnih rata bila u redu, da se tako kaže, dakle da rate nisu rasle jedno godinu dana, međutim da su nakon toga perioda otplatne rate kredita počele rasti, te je tužiteljica taj problem pokušala riješiti kod tuženika, međutim dobivala je odgovor od strane djelatnika tuženika "da to tako mora biti". Saslušanjem tužiteljice sud utvrđuje i to da tužiteljici nije od strane djelatnike banke pojašnjeno što znači devizna klauzula, kao i sama specifičnost valute CHF, a tužiteljica iskazuje kako se ne sjeća da je tijekom otplate kredita primala obavijest o promjenama kamatne stope. Tužiteljica navodi da je kredit utrošila na adaptaciju obiteljske kuće, te da je ugovor o kreditu prije potpisivanja pročitala, no da ga baš nije razumjela jer se radi o stručnoj terminologiji, te da je vjerovala kreditnom referentu.

             

7. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka DV C. d.o.o., D. V., O., od 11. svibnja 2021. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaja valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 54.045,38 kn, od čega se preplaćeni anuitet po CHF valutnoj klauzuli odnosi na iznos od 43.937,90 kn, a po osnovi promjene kamatnih stopa iznos od 10.107,48 kn.

 

8. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, te u cijelosti dan u skladu s pravilima struke i vještine.

 

9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

 

10. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

 

11. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

 

12. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

 

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

14. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,90 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 2. citiranog Ugovora.

 

15. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,90% godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.922,28 kn.

 

16. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.922,28 kn, obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

 

17. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

 

18. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

 

19. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

20. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

 

21. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope kao i vezanjem valute uz švicarski franak, ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

 

22. Iznos od 54.045,38 kn koji tužitelj potražuje od tuženika je iznos koji predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu (početno utvrđene kamatne stope) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama banke o promjenama kamatnih stopa kao i  anuiteta u odnosu na tečajnu razliku u razdoblju od siječnja 2008. godine do zaključno do siječnja 2016. godine, a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko - knjigovodstvenim vještačenjem.

 

23. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati na ime razlike iznos od 54.045,38 kn osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

 

24. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno, sud je odbio prijedlog tuženika na saslušanje osobnog bankara, kao nepodoban i nepotreban.

 

25. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe U. F. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu F. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

 

26. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

 

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), a uzimajući u

obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura, sastav podnesaka od 29. studenoga 2019., 15. lipnja 2020., 4. listopada 2023. i 20. listopada 2023. svaki po 200,00 eura, zastupanje na ročištima od 4. studenoga 2020., 24. ožujka 2021. i 14. studenoga 2023. svako po 200,00 eura, pristup ročištu od 1. lipnja 2020. 100,00 eura, što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja od 331,81 euro, sudske pristojba na tužbu 118,96 eura, te sudske pristojbe na presudu 118,96 eura, daje konačni iznos troška od 2.684,09 eura, odnosno 20.223,28 kn.

 

 

U Osijeku 28. studenog 2023. godine

 

 

SUDAC

                                                                                                                      DAVOR LIŠČIĆ, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv  ove  presude  nezadovoljna  stranka  ima  pravo  žalbe  u  roku  od  15  dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

 

 

Dostaviti:
1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika