Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Karlovac
Poslovni broj: Povrv-84/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu po sucu Miroslavu Kosanović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., Zagreb, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, zastupani po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža odvjetnice u OD Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Karlovačke banke d.d., [adresa], OIB: 08106331075, radi isplate, izvan ročišta za glavnu i javnu raspravu (članak 461.a ZPP-u), dana 23. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I.
Održava se na snazi djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz Karlovca, posl. br. Ovrv-197/2025 od 05. ožujka 2025. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Karlovačkoj banci d.d., OIB: 08106331075, [adresa], 47000 Karlovac, da tužiteljima Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], [broj bankovnog računa], [adresa], 10000 Zagreb, i to NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], NMĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 71087, namiri tražbinu u iznosu od 507,85 eura (pet sto sedam eura i osam deset pet centi) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:
• na iznos od 72,55 EUR od 21.05.2024.,
• na iznos od 72,55 EUR od 06.06.2024.,
• na iznos od 72,55 EUR od 21.06.2024.,
• na iznos od 72,55 EUR od 06.07.2024.,
• na iznos od 72,55 EUR od 16.05.2024.,
• na iznos od 72,55 EUR od 16.06.2024.,
• na iznos od 72,55 EUR od 16.07.2024., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000009583297-8801-24, u roku od 15 dana.
II.
Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz Karlovca, posl. br. Ovrv-197/2025 od 05. ožujka 2025. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Karlovačkoj banci d.d., OIB: 08106331075, [adresa], 47000 Karlovac, da tužiteljima Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], [broj bankovnog računa], [adresa], 10000 Zagreb, u roku od osam dana nadoknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR12, s pozivom na broj 0000009583297- 8801-24, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.
III.
Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 336,07 eura, radi neosnovanosti.
IV.
Nalaže se tuženiku Karlovačkoj banci d.d., OIB: 08106331075, [adresa], 47000 Karlovac, da tužiteljima Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], [broj bankovnog računa], [adresa], 10000 Zagreb, i to NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], NMĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], LM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ČM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 263,89 eura (dvjesto šest deset tri eura i osam devet centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. srpnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Temeljem prijedloga za ovrhu tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], javni bilježnik Snježana Plavetić Zrnić iz Karlovca, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl. br. Ovrv-197/2025 dana 05. ožujka 2025. godine.
2. Po pravodobnom prigovoru tužene rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-84/2025-2 od 24. travnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika javnog bilježnika Snježane Plavetić Zrnić iz Karlovca, posl. br. Ovrv-197/2025 od 05. ožujka 2025. godine u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje i određeno je da se postupak nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. U odgovoru na tužbu (prigovoru protiv rješenja o ovrsi) tužena tvrdi kako je nesporno da je Karlovačka banka d.d. vlasnik nekretnine predmetnog stana na adresi [adresa] u [adresa] i da je obveznik plaćanja doprinosa za sredstva zajedničke pričuve. Ističe da je sporna površina u odnosu na koju se obračunava stambena pričuva, odnosno sporna je visina stambene površine koju je Banka kao vlasnik nekretnine u obvezi plaćati. Ističe kako se radi o pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Iz sadržaja dostavljenog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve proizlazi da se zaduženje odnosi na razdoblje od 10., 11. i 12.mj. 2023. te 1., 4., 5., i 6.mj. 2024. time da je uvidom u poslovne knjige tuženika utvrđeno da je predmetni stan tuženik stekao tek u siječnju 2024. nakon što je postalo pravomoćno i izvršeno rješenje o dosudi Općinskog suda u Zagrebu. Time da u siječnju 2024. nekretnina nije bila predana u posjed karlovačkoj banci d.d. niti ju je ista na bilo koji način koristila. Isporuka navedenih usluga koristila se isključivo za privatne potrebe posjednika gosp. IM i članova njegove obitelji, slijedom čega tuženik smatra da iste nije obvezan podmiriti.
4. Tužitelj u podnesku od 12. svibnja 2025. tvrdi, potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi se na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u [adresa], sistemski broj nekretnine 09583297, površine 114,82 m2 koji je u utuženom periodu bio u vlasništvu tuženika, što isti ni ne spori. Tužitelj ističe da je zajednička pričuva odredbom članka 90. st 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. istog članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud. Odredbom članka 89. st. 2. gore citiranog zakona, određeno je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. Također, tužitelj ističe kako je tuženik vlasnikom predmetne nekretnine postao u trenutku kada je rješenje o dosudi posl. br. OVR-1490/20-45 od 13.09.2023. godine postalo pravomoćno i to na dan 02.10.2023. godine, a sve kako proizlazi iz čl. 108. st. 1. Ovršnog zakona (NN, br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje u tekstu: OZ) bez obzira na to što uknjižba prava vlasništva na temelju cit. rješenja izvršena tek 17.01.2025. godine. Prema tome, iz navedenog proizlazi kako je ovdje tuženik bio izvanknjižni vlasnik predmete nekretnine od trenutka kada je rješenje o dosudi postalo pravomoćno i ovršno pa do upisa u zemljišne knjige. Opreza radi, a imajući u vidu gore navedeno, kao i okolnost da je plaćanje zajedničke pričuve zakonska obveza, tužitelj ukazuje na stav Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, koji u svojoj odluci, posl. br. Gžx-105/2011-2 od 28. studenoga 2011. navodi u bitnome, da “iako tuženik nije upisan u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, isti je u spornom razdoblju nastupao kao vlasnik poslovnog prostora prema tužitelju i u odnosu prema trećim osobama, stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio kako je isti u obvezi platiti utužene iznose u korist zajedničke pričuve.” Takav stav zauzima i Županijski sud u Osijeku, koji u svojoj odluci, posl. br. Gž-2492/2017 od 5. siječnja 2018. navodi u bitnome, “da je tuženik vlasnik poslovnog prostora što proizlazi iz ugovora o kupoprodaji nekretnina. Činjenica da tuženik nije upisan u zemljišne knjige ne znači da on nije vlasnik nekretnine, već je vlasnik nekretnine izvanknjižno te vlasništvo dokazuje ispravama, konkretno ugovorom. Slijedom navedenog, isti je kao vlasnik poslovnog prostora bio u obvezi plaćati pričuvu prema odredbi čl. 380 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.” Tužitelj ukazuje na to da bi suprotno tumačenje izvanknjižnog vlasništva i obveza koje proizlaze iz istog stvorilo pravnu i životnu nelogičnost prema kojoj bi osobe koje izbjegavaju provesti upis vlasništva u zemljišne knjige bile oslobođene podmirenja zakonskih obveza, dok bi osobe koje nisu zloupotrebljavale procesna ovlaštenja te su provele uknjižbu svog vlasništva u zemljišne knjige bile dužne snositi sve obveze koje iz tog prava proizlaze. Na taj način pogodovalo bi se izvanknjižnim vlasnicima koji bi, postupajući na gore opisani način, bili u mogućnosti dokazati vlasništvo kada im to ide u prilog i, suprotno tome, prigovoriti promašenoj pasivnoj legitimaciji onda kada bi trebali snositi svoju (zakonsku) obvezu. S obzirom na to da je upravo tuženik vlasnik predmetnog stambenog prostora, sukladno zakonom dužan je doprinositi u zajedničku pričuvu. II. Tužitelj ukazuje da su visina i uvjeti plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, uređeni međuvlasničkim ugovorom te ugovorom o upravljanju zgradom, sukladno odredbi članka 375. ZV-a. Navedenim ugovorima, a prvenstveno međuvlasničkim ugovorom, jasno su određeni uvjeti plaćanja i izvršenja ostalih obveza suvlasnika nekretnine. U pogledu visine potraživanja za nekretninu pod sistemskim brojem 09583297 tužitelj ističe da se redovni mjesečni iznos na ime zajedničke pričuve za utuženo razdoblje listopada 2023. godine do lipnja 2024. godine u iznosu od 120,56 EUR obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornome metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiven iznos pomnoži s površinom stambenog objekta u četvornim metrima: 1,05 EUR/m2 x koeficijent 1,00 x 114,82 m2 = 120,56 EUR. Također, tužitelj dostavlja i Odluku suvlasnika stambene zgrade na adresi u [adresa], a kojom je potvrđeno kako su suvlasnici usvojili Anex Međuvlasničkog ugovora kojim je utvrđeno kako će se za obračun pričuve za predmetnu nekretninu koristiti površina korištenja P2. Dokaz: Odluka suvlasnika od 5. veljače 2021. godine. Tužitelj ističe i kako u predmetnom postupku nema evidentiranih uplata, slijedom čega predlaže, a imajući u vidu sve prethodno navedeno naslovnom sudu usvojiti tužbeni zahtjev. III. Nadalje, tužitelj navodi da je u dostavljenom međuvlasničkom ugovoru Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo imenovano upraviteljem zgrade. Sukladno tome, tužitelj ukazuje na stav koji je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj odluci pod posl. br. U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006. gdje izrijekom navodi kako je upravitelj zgrade, neovisno o tome je li on imenovan ugovorom ili se pak radi o prinudnom upravitelju, ovlašten ex lege pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. U ovom postupku na strani ovrhovoditelja nastupaju suvlasnici stambene zgrade zastupani po upravitelju te vode spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve kao aktivno legitimirana stranka u korist računa zgrade (zajedničke pričuve), a ne u korist pojedinih suvlasnika. Dakle, tužitelji ne zahtijevaju naplatu tražbine za svoj račun, nego za račun zajedničke pričuve. Slijedom navedenog, sukladno citiranom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske isticanje nedostatka stranačke sposobnosti suvlasnika jer nisu dokazali status suvlasnika navedene nekretnine predstavlja ekscesivni formalizam. Pravni stav koji odgovara navedenom stajalištu zauzeo je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod posl. br. U-III/2569/2015 od 28. veljače 2019. Imajući u vidu navedeno, a s obzirom na to da je nesporno da u konkretnom slučaju tužitelji nastupaju u svojstvu suvlasnika gore navedene zgrade te da su zastupani po upravitelju, a što je jasno vidljivo iz međuvlasničkog ugovora i ugovora o upravljanju zgradom tužitelj nije dužan posebno dokazivati aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom postupku. Podredno, opreza radi, tužitelj, a sukladno praksi Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-1399/15 od 4. prosinca 2015., dostavlja povijesne e-zemljišnoknjižne izvatke kojima dokazuje aktivnu legitimaciju suvlasnika. U svezi s navedenim, tužitelj ukazuje na odredbu članka 62. ZV-a, kojom je propisano da svaki zajedničar ima pravo glede zajedničke stvari postavljati ostalim zajedničarima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova zajedničkog vlasništva. Uzimajući u obzir navedeno, dovoljno je da samo jedan od suvlasnika zatražio pokretanje postupka protiv ovdje tuženika. Tužitelj također ukazuje na okolnost da su u ovome postupku tužitelji suvlasnici stambene zgrade, a ne svaki suvlasnik pojedinačno te da se spor u vezi s naplatom sredstava zajedničke pričuve rješava u korist ili na teret računa zgrade, a ne u korist ili na teret računa pojedinih suvlasnika koji imaju procesnu ulogu tužitelja.
IV. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je dokazao osnovu i visinu svog potraživanja te predlaže da naslovni sud platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održi na snazi u cijelosti, kao i da obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka tužitelju.
4. Tužbeni zahtjev je većem dijelu osnovan.
5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je dokaz čitanjem i pregledavanjem izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga doprinosa za sredstva zajedničke pričuve za stambenu zgradu u [adresa] od 31. prosinca 2024. sa lista br. 25, preslik računa sa lista br. 46-47, izvatka iz zemljišne knjige od 17. ožujka 2025. sa lista br. 48, 50-64, zapisnik o primopredaji stana u posjeda od 28. lipnja 2024. sa lita br. 65-68, zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.b r. Ovr-1490/20-75 od 29. ožujka 2024. sa lista br. 69-71, preslik računa sa lista br. 73, preslik naloga za plaćanje sa lista br 74, preslik izvatka iz zemljišne knjige od 12. 05. 2025. sa lista br. 85-99, IV. Anex međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade [adresa] od 01. svibnja 2021. sa lista br. 107, popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima uzdržavanja sa lsita br. 108-110, Odluka suvlasnika sa lsita br. 111-112, Ugovora o upravljanju zgradom od 03. svibnja 2010. sa lista br. 113-116, I. Anex međuvlasničkog ugovora suvlasnika zgrade [adresa] od 09.04.2010. sa lista br. 121, Odluka suvlasnika sa lista br. 122, ukupni pregled prostora i površina od 09. 04.2010. sa lista br. 123, obavijest od 14. 03. 2023. sa lista br. 124, godišnji program upravljanja za 2023-2024 sa lista br. 125-126, odluke suvlasnika sa lista br. 127-129, ukupni pregled prostora i površina sa lista br. 130, dopis, popis suvlasnika , odluka suvlasnika , ukupni pregled prostora i površina sa lista br. 131-143, izvatka iz zemljišne knjige od 19. studenog 2010. sa lista br. 144, 153-154, 155-156, kupoprodajnog ugovora sa lista br. 158-159, ugovora o prodaji lokala sa lista br. 160-162, kupoprodajnog ugovora sa lista br. 164-166, ugovora o kupoprodaji stana sa lista br. 168-172, izvatka iz zemljišne knjige sa lista br. 187-190.
6. Dakle, između parničnih stranaka je sporna činjenica kada je tuženik postao vlasnik predmetnog stana u [adresa]. Obzirom da je tuženik stekao pravo vlasništva odlukom suda, stoga je postao vlasnikom stana u trenutku pravomoćnosti sudske odluke, a u konkretnom slučaju rješenje o dosudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: Ovr-1490/20-45 od 13. rujna 2023. je postalo pravomoćno dana 24. rujna 2023. godine. Dakle, tuženik je izvanknjižni vlasnik stana od 24. rujna 2023. pa nadalje, radi čega je u obvezi platiti zajedničku pričuvu za stan sukladno članku 89. stavak 2. i članku 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 - dalje u tekstu: ZV). Stoga je neosnovan prigovor tuženika da nije dužan platiti zajedničku pričuvu za utuženo razodoblje od 01. listopada 2023. do 30. lipnja 2024.
7. Međutim, osnovan je prigovor tuženika da je za utuženo razdoblje visina zajedničke pričuve pogrešno obračunata. Ovo iz razloga što je tuženik na sudskoj javnoj dražbi kupio stan površine od 69,10 m2, te se naknadno upisao u zemljišne knjige kao vlasnik stana površine od 69,10 m2. Naime, tužitelj je obračunao tuženiku zajedničku pričuvu na temelju odluke suvlasnika da je tuženik vlasnik stana površine od 114,82 m2. Ova odluka suvlasnika ne proizvodi pravne učinke, jer svi suvlasnici mogu svoj suvlasnički dio darovati tuženiku na nekoj zajedničkoj prostoriji stambene zgrade i tako mu povećati površinu stana, ali takva odluka mora biti odluka svih suvlasnika u formi sklopljenog pravnog posla sa ovjerenim potpisima svih suvlasnik kod javnog bilježnika i ovjerenim elaboratom o etažiranju zgrade, te upisom u zemljišne knjige, a što u konkretnom slučaju nije slučaj. Dakle, obzirom na nespornu činjenicu da su suvlasnici donijeli pravovaljanu odluku da je visina pričuve za stan po 1m2 iznosi 1,05 eura (list br. 124) i na utvrđenu površinu stana od 69,10 m2, stoga sud utvrđuje da visina zajedničke pričuve mjesečno za predmetni stan iznosi 72,55 eura. Slijedom navedenog sud je utvrdio, da je tužitelj tužbeni zahtjev osnovan za ukupni iznos od 507,85 eura, dok je neosnovan za iznos od 336,07 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci.
8. Obzirom da su svi suvlasnici zgrade sukladno odredbi čl. 90. ZV obvezni plaćati pričuvu, da iz prigovora tužene proizlazi da za sporno utuženo razdoblje tuženik nije platio pričuvu, stoga sud zaključuje da je tuženik kao suvlasnik nekretnine (vlasnica stambenog prostora) dužan plaćati doprinos za sredstva zajedničke pričuve u smislu odredbe čl. 85. st. 2., čl. 90. st. 2. i čl. 380. st. 1. ZV-a. Dakle, kako je visinu razlike neplaćenih mjesečnih iznosa pričuve sud utvrdio na gore opisan način, kraj činjenice da tuženik nije platio pričuvu za utuženo razdoblje, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019, 80/2022,m 114/2022, 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP), održao je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu potraživanja koji je osnovan odnosno odlučio kao u točci I. izreke presude. Dakle, plaćanje pričuve je isključivo zakonska obveza vlasnika stana, a bez obzira tko je u posjedu stana i bez obzira na činjenicu da li se radi o posjedu stana druge osobe na temelju valjanog pravnog posla ili se radi o nezakonitom posjedovanju stana.
9. Prema odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a tužena je dužna podmiriti svaki neplaćeni račun s kamatom od njegovog dospijeća, budući je istom odredbom propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.
10. Kada se radi o troškovima ovršnog prijedloga i parničnog postupka, sukladno Zaključku 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. u Zagrebu, poslovni broj Su-IV-204/17 presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.
11. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući članak 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023).
12. Obzirom da je tužitelj uspio sa 100% osnovom tužbenog zahtjeva, da je uspio sa 60% visine tužbenog zahtjeva, da je tužena uspjela sa visinom tužbenog zahtjeva 40% i osnovom 0%, stoga je sud dosudio tužitelju troškove postupka u opsegu od 60% (80%-20%).
13. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/2023) i prema vrijednosti predmeta spora odnosno konačno postavljanom tužbenom zahtjevu u iznosu od 843,92 eura.
14. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava podneska po punomoćnici odvjetnici 12. svibnja 2025. (tbr. 11. toč. 1.) sa PDV-om u iznosu od 187,50 eura, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 eura, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eura, pa ukupni trošak ovog parničnog postupka iznosi 439,82 eura, radi čega je tužitelju dosuđeno 60% troškova u ukupnom iznosu 263,89 eura. Na dosuđeni trošak je tužitelju dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata koja teče od 23. srpnja 2025. pa do isplate, slijedom čega je temeljem odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a odlučeno kao u točci III. izreke presude.
15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Karlovcu, 23. srpnja 2025.
Sudac:
Miroslav Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se putem ovog suda podnosi županijskom sudu, pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu. Rok za žalbu računa se od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok se računa od dana dostave. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.
Dostavljeno:
1. Dora Hanžeković Žuža odvjetnica u Zagrebu
2. Karlovačka banka d.d. Karlovac
