Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4293/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Andrine Raspor Flis, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], N [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Vukušiću Bokanu, odvjetniku u Odvjetničkom društva Vukušić Bokan i Partneri d.o.o., Zadar, protiv tuženika Addiko bank d.d. (prije: HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupana po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1399/2017-25 od 19. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1399/2017-25 od 19. veljače 2018. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. (prije: HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), Slavonska avenija 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju NO, N [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 146.600,07 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- iznos od 1.105,02 kn počevši od dana koji slijedi danu 31.12.2007.god. do isplate,

- iznos od 1.122,19 kn počevši od dana koji slijedi danu 31.01.2008.god. do isplate,

- iznos od 1.130,20 kn počevši od dana koji slijedi danu 29.02.2008.god. do isplate,

- iznos od 1.831,18 kn počevši od dana koji slijedi danu 31.03.2008.god. do isplate,

- iznos od 1.781,72 kn počevši od dana koji slijedi danu 30.04.2008.god. do isplate,

- iznos od 1.759,62 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.06.2008.god. do isplate,

- iznos od 1.778,26 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.07.2008.god. do isplate,

- iznos od 1.740,58 kn počevši od dana koji slijedi danu 31.07.2008.god. do isplate,

- iznos od 1.742,95 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.09.2008.god. do isplate,

- iznos od 1.757,00 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.10.2008.god. do isplate,

- iznos od 1.904,41 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.11.2008.god. do isplate,

- iznos od 1.813,11 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.12.2008.god. do isplate,

- iznos od 2.101,27 kn počevši od dana koji slijedi danu 31.12.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.116,08 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.02.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.119,55 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.03.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.173,53 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.04.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.082,13 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.05.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.043,32 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.06.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.008,69 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.07.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.013,80 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.08.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.027,98 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.09.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.001,60 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.10.2009.god. do isplate,

- iznos od 1.991,91 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.11.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.011,99 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.12.2009.god. do isplate,

- iznos od 2.028,52 kn počevši od dana koji slijedi danu 07.01.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.044,81 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.02.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.039,67 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.03.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.073,64 kn počevši od dana koji slijedi danu 06.04.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.062,87 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.05.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.071,24 kn počevši od dana koji slijedi danu 31.05.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.190,24 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.07.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.117,10 kn počevši od dana koji slijedi danu 05.08.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.257,90 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.09.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.178,02 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.10.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.149,94 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.11.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.274,28 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.12.2010.god. do isplate,

- iznos od 2.131,22 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.01.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.068,76 kn počevši od dana koji slijedi danu 31.01.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.064,26 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.03.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.031,82 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.04.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.032,51 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.05.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.152,78 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.06.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.158,09 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.07.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.814,95 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.08.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.804,10 kn počevši od dana koji slijedi danu 05.09.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.551,44 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.10.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.122,78 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.11.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.098,94 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.12.2011.god. do isplate,

- iznos od 2.113,92 kn počevši od dana koji slijedi danu 06.01.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.137,95 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.02.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.128,85 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.03.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.102,35 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.04.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.097,48 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.05.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.098,61 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.06.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.078,71 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.07.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.064,51 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.08.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.045,63 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.09.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.009,59 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.10.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.030,86 kn počevši od dana koji slijedi danu 05.11.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.027,47 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.12.2012.god. do isplate,

- iznos od 2.013,22 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.01.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.967,10 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.02.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.985,42 kn počevši od dana koji slijedi danu 28.02.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.978,21 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.04.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.956,71 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.05.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.907,44 kn počevši od dana koji slijedi danu 05.06.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.882,03 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.07.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.886,91 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.08.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.890,95 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.09.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.901,54 kn počevši od dana koji slijedi danu 02.10.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.878,62 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.11.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.874,36 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.12.2013.god. do isplate,

- iznos od 1.863,65 kn počevši od dana koji slijedi danu 06.01.2014.god. do isplate,

- iznos od 295,95 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.02.2014.god. do isplate,

- iznos od 295,25 kn počevši od dana koji slijedi danu 29.03.2014.god. do isplate,

- iznos od 292,39 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.04.2014.god. do isplate,

- iznos od 288,22 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.05.2014.god. do isplate,

- iznos od 284,72 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.06.2014.god. do isplate,

- iznos od 283,87 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.07.2014.god. do isplate,

- iznos od 283,22 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.08.2014.god. do isplate,

- iznos od 283,76 kn počevši od dana koji slijedi danu 01.09.2014.god. do isplate,

- iznos od 280,58 kn počevši od dana koji slijedi danu 06.10.2014.god. do isplate,

- iznos od 279,75 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.11.2014.god. do isplate,

- iznos od 278,28 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.12.2014.god. do isplate,

- iznos od 275,85 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.01.2015.god. do isplate,

- iznos od 313,02 kn počevši od dana koji slijedi danu 03.02.2015.god. do isplate,

- iznos od 304,45 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.03.2015.god. do isplate,

- iznos od 309,05 kn počevši od dana koji slijedi danu 04.04.2015.god. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 37.300,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosim, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-1399/2017-25 od 19. veljače 2018. u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke, naložen je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 146.600,07 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose, pobliže navedene u toč. I. izreke presude.

U toč. II. izreke, utvrđeno je da u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj ugovora: 236-180/2007. od 20. studenoga 2007. bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa.

Točkom III. izreke, naloženo je tuženiku, naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 37.300,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, sve u roku 15 dana.

Točkom IV. izreke, odbijen je eventualni tužbeni zahtjev od 24. siječnja 2018. kao neosnovan.

2. Presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i preinačiti presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tužitelju naknaditi mu troškove postupka, podredno, presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora:

Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj ugovora:

236-180/2007. od 20. studenoga 2007. bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa, te potražuje isplatu iznosa od 146.600,07 kn, kao više stečenog na ime redovnih kamata uslijed mijenjanja redovne ugovorne kamatne stope od 5,00% za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 2. travnja 2015.

5. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući njegovu visinu sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka Majde Korljan prema kojemu je tužitelj preplatio svoje obveze zbog promjene kamatne stope u svoti od 146.600,07 kn.

6. U obrazloženju svoje odluke, prvostupanjski sud navodi kako tužitelj prilikom potpisivanja Ugovora nije mogao znati kolika će kamatna stopa biti tijekom otplate kredita, te da njezina visina nije određena. Navedeni zaključak prvostupanjski sud potkrepljuje i iskazom djelatnice tuženika FO, koja je iskazala da je kredit u francima imao promjenjivu kamatnu stopu, a kreditu u Eur je imao fiksnu kamatnu stopu, ali samo na rok od pet godina. Tužitelj je naveo kako se prilikom zaključivanja Ugovora nije pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama Ugovora, te ga nitko nije upozorio da bi se kasnije kamatna stopa mogla mijenjati. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako kamata nije odrediva sukladno odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje ZOO), te da je predmet ovog postupka izvanugovorna obveza tuženika da vrati stečeno bez osnove, te konverzija valute ugovorene obveze tuženika nije od značaja u ovoj stvari, a koju obvezu tuženik do sada nije ispunio.

7. Temeljem navedenog, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev utvrđujući da u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora, te utvrđuje visinu sukladno nalazu i mišljenju vještaka Majde Korljan, prema kojem je tužitelj preplatio svoje obveze zbog promjene kamatne stope u iznosu od 19.457,20 Eur/146.600,07 Kn.

8. U presudama zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. u odnosu na ugovaranje promjenjive stope redovne kamate, Trgovački sud u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. u odnosu na valutu CHF), stranka kojih je bio i tuženik, a kojom je između ostalog obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. – 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o krediti promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, na koji način je tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg ZZP, a nastavno važećim ZZP, te ZOO.

9. U smislu odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) upućuje se na direktni učinak tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kao i na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP) i ocjenjuje ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta obveze u CHF u smislu odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO).

10. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i činjeničnih tvrdnji stranaka utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao banka-kreditor 20. studenog 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj [broj kredita], kojim Ugovorom je tužitelj dobio kredit u protuvrijednosti 200.000,00 CHF, obračunat po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita sa kamatnom stopom od 5,00% godišnje koja je bila promjenjiva, a visina kamatne stope tijekom otplate je utvrđivana temeljem odluka banke.

11. Iz stanja spisa proistječe da tuženik nije osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba koja je sadržana u tipskim ugovorima koje koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna načelu savjesnosti i poštenja, pravilno primjenjujući odredbe članaka 12., čl. 26. ZOO, te čl. 81. i 87. ZZP, a žalbeni navodi kojim tuženik osporava pravilnost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke su neosnovani u cijelosti.

13. Nadalje, prema pravilima iz odredaba čl. 19.a–19.f Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22 i 156/23 – dalje: ZPK) o konverziji kredita, koja korespondiraju sa istim pravilima sadržanim u odredbama čl. 375.a–357.f Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/2019, 47/20, 47/20, 146/20, 151/22 i 145/24 – dalje: ZKI) konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (članak 19.b ZPK), izračunom propisanim odredbom članka 19.c ZPK, te ostale uvjete određene člankom 19.d i člankom 19.e ZPK.

14. Odredbom čl. 3. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 19/22 i 59/23 – dalje: ZZP/22), jednako kao i čl. 4. st. 2. ZZP/14 je propisano da se na obveznopravni odnos između potrošača i trgovca primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje obveznopravni odnosi.

15. Iz navedenih propisa proizlazi da su odredbama ZPK i ZKI postavljeni temelji za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, da oba Zakona uređuju istu vrstu odnosa, s time što je stupanjem na snagu ZID ZKI/2015 samo proširen krug ovlaštenika i na adresate koji nisu obuhvaćeni odredbama ZID ZPK/2015, odnosno određen sadržaj, način i učinci konverzije kredita, te primjena odredbi propisa kojima se uređuje obveznopravni odnosi na sve obveznopravne odnose između potrošača i trgovca koji nisu uređeni posebnim zakonima.

16. Općim propisima sadržanim u odredbama ZOO je određeno, između ostalog, da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva (čl. 2.), da ih mogu urediti i drugačije nego što je odredbama ZOO određeno (čl. 11.), da obveze prestaju suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu (čl. 160. st. 1.), da se prestankom glavne obveze gase i druga sporedna prava (čl. 160. st. 2.) i da su odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni dijelovi tih ugovora (čl. 248. st. 2.).

17. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen 3. veljače 2016. Aneks Ugovoru o kreditu, da je tim Aneksom suglasno regulirana konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, prema kojoj glavnica kredita 30. rujna 2015. iznosi 73.388,71 eura, te da je u skladu s čl. 19.c st. 1. t. 3. otplatni plan iz Osnovnog ugovora u CHF zamijenjen novim otplatnim planom izrađenim u skladu s odredbama ZID ZPK-a.

18. Sagledavajući u bitnome nesporne okolnosti konkretnog slučaja u smislu naprijed navedenih propisa, a imajući pri tome u vidu i da su ZID ZPK/2015 i ZID ZKI/2015 povodom više prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tih Zakona s Ustavom, koji nisu prihvaćeni, razmatrani pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske (rješenje broj U-I-3685/2015 od 4. travnja 2017. i druga – „Narodne novine“ broj 39/17), i da je odredbom čl. 19.a st. 2. ZPK određeno da se odredbe Glave IV.a (Konverzija kredita denominirana u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF) primjenjuje na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojem dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora nije ispunjena ili prisilno ostvarena, treba zaključiti da tuženik nije dužan vratiti tužitelju svotu koju potražuje u ovom postupku.

19. Naime, suglasnom voljom stranaka iskazanom u Aneksu od 3. veljače 2016., sastavni dio kojeg je i Plan otplate, utvrđene su međusobne obveze stranaka, u skladu sa odredbama ZPK i postignuta svrha konverzije regulirana člankom 19.b stavkom 2. ZPK, položaj tužitelja kao potrošača izjednačen je s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR.

20. Imajući na umu da je predmetni Aneks Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost (tako i Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.).

21. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Aneksom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15, a upravo to je u konkretnom slučaju i učinjeno.

22. Primjenom pravila o konverziji i načinu njezina izračuna uspostavljena je narušena ravnoteža između korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, pri čemu je od odlučnog značenja i da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

23. Tužitelj koja je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK/15 zaključenjem Aneksa Ugovoru o kreditu s tuženikom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate i valutne klauzule iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR zato što izračun konverzije kredita iz čl. 19.c ZID ZPK/15 st. 1. uključuje te uplate.

24. Kako su provedenom konverzijom 2016., u skladu sa ZPK, koju je tužitelj prihvatio, neutralizirani štetni učinci problematičnih (nepoštenih / ništetnih) odredbi iz Ugovora o kreditu iz 2006., to je na temelju suglasne volje sudionika u obveznom odnosu, u smislu odredbe čl. 160. st. 1. ZOO u vezi s čl. 3. st. 2. ZZP/22 prestala obveza tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao potrošaču i korisnici kredita na postupanje prema ništetnim (nepoštenim) ugovornim odredbama o načinu promjene ugovorene stope redovne kamate iz konvertiranog (izvornog) kredita uz valutnu klauzulu CHF i njihovim posljedicama (podudarno sa shvaćanjem iskaznim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.), kojom suglasnom voljom ugovornih strana je u biti isključeno pravo tužitelja na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene stope redovne (ugovorene) kamate i valute CHF iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a što zakonom nije zabranjeno.

25. Zbog tih razloga je ocjena drugostupanjskog suda da na strani tuženika (trgovca) nije došlo do stjecanja bez osnove na teret tužitelja (potrošača), pa nastavno tome tužitelju ne pripada pravo po zahtjevu za novčano potraživanje usmjereno protiv tuženika, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP valjalo preinačiti pobijanu presudu pod točkom I. izreke te odbiti tužbeni zahtjev u tom dijelu i odlučiti kao u izreci (toč. I.) ove presude.

26. Izvan rečenog na navode žalbe tuženika nije bilo potrebno odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP).

27. S obzirom na sve navedeno, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Predmet spora je zaštita tužitelja kao potrošača i slabije ugovorne strane protiv tuženika kao jače strane u njihovim međusobnim odnosima, te je tužiteljev djelomični uspjeh u parnici posljedica neustaljene sudske prakse, pa je u skladu s odredbom o troškovima svrsishodno, racionalno i pravedno odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove (čl. 154. st. 4. ZPP), uključujući i trošak žalbe i sudske pristojbe na žalbu, zbog čega je i u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda te odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (III. i IV. izreke ove odluke).

28. Drugačije tumačenje pravila o troškovima u datim okolnostima bilo bi suprotno ustavnom i konvencijskom pravu na pošteno suđenje, odnosno u dosegu ograničavanja prava potrošača da štiti svoja prava pred sudom.

29. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP je odlučeno kao u točki I, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 3. ZPP kao u točki II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željka Rožić Kaleb