Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3693/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćuković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-125/2020-45 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja MM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-125/2020-45 od 14. lipnja 2024. u dijelu pod točkom 1. stavkom prvim i drugim te točkom III. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška preko dosuđenog.

II. Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom 2. stavkom prvim izreke.

III. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom 2. stavkom drugim i trećim i točkom 3. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja:

"Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 7.306,66 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:

- iznos od 25,52 EUR s kamatom od 30.9.2007. godine

- iznos od 25,47 EUR s kamatom od 31.10.2007. godine

- iznos od 25,79 EUR s kamatom od 30.11.2007. godine

- iznos od 25,66 EUR s kamatom od 31.12.2007. godine

- iznos od 26,13 EUR s kamatom od 31.1.2008. godine

- iznos od 26,38 EUR s kamatom od 29.2.2008. godine

- iznos od 94,79 EUR s kamatom od 31.3.2008. godine

- iznos od 92,46 EUR s kamatom od 30.4.2008. godine

- iznos od 91,53 EUR s kamatom od 31.5.2008. godine

- iznos od 92,67 EUR s kamatom od 30.6.2008. godine

- iznos od 91,00 EUR s kamatom od 31.7.2008. godine

- iznos od 91,08 EUR s kamatom od 31.8.2008. godine

- iznos od 92,07 EUR s kamatom od 30.9.2008. godine

- iznos od 99,57 EUR s kamatom od 31.10.2008. godine

- iznos od 94,55 EUR s kamatom od 30.11.2008. godine

- iznos od 116,44 EUR s kamatom od 31.12.2008. godine

- iznos od 117,58 EUR s kamatom od 31.1.2009. godine

- iznos od 118,09 EUR s kamatom od 28.2.2009. godine

- iznos od 116,68 EUR s kamatom od 31.3.2009. godine

- iznos od 116,95 EUR s kamatom od 30.4.2009. godine

- iznos od 114,79 EUR s kamatom od 31.5.2009. godine

- iznos od 113,20 EUR s kamatom od 30.6.2009. godine

- iznos od 113,63 EUR s kamatom od 31.7.2009. godine

- iznos od 114,46 EUR s kamatom od 31.8.2009. godine

- iznos od 114,39 EUR s kamatom od 30.9.2009. godine

- iznos od 113,54 EUR s kamatom od 31.10.2009. godine

- iznos od 115,13 EUR s kamatom od 30.11.2009. godine

- iznos od 116,40 EUR s kamatom od 31.12.2009. godine

- iznos od 118,21 EUR s kamatom od 31.1.2010. godine

- iznos od 117,80 EUR s kamatom od 28.2.2010. godine

- iznos od 120,26 EUR s kamatom od 31.3.2010. godine

- iznos od 119,79 EUR s kamatom od 30.4.2010. godine

- iznos od 120,70 EUR s kamatom od 31.5.2010. godine

- iznos od 128,56 EUR s kamatom od 30.6.2010. godine

- iznos od 126,94 EUR s kamatom od 31.7.2010. godine

- iznos od 131,88 EUR s kamatom od 31.8.2010. godine

- iznos od 130,18 EUR s kamatom od 30.9.2010. godine

- iznos od 127,43 EUR s kamatom od 31.10.2010. godine

- iznos od 133,23 EUR s kamatom od 30.11.2010. godine

- iznos od 119,43 EUR s kamatom od 31.12.2010. godine

- iznos od 114,99 EUR s kamatom od 31.1.2011. godine

- iznos od 116,70 EUR s kamatom od 28.2.2011. godine

- iznos od 114,72 EUR s kamatom od 31.3.2011. godine

- iznos od 115,08 EUR s kamatom od 30.4.2011. godine

- iznos od 123,46 EUR s kamatom od 31.5.2011. godine

- iznos od 124,28 EUR s kamatom od 30.6.2011. godine

- iznos od 131,28 EUR s kamatom od 31.7.2011. godine

- iznos od 127,68 EUR s kamatom od 31.8.2011. godine

- iznos od 123,74 EUR s kamatom od 30.9.2011. godine

- iznos od 81,35 EUR s kamatom od 31.10.2011. godine

- iznos od 81,15 EUR s kamatom od 30.11.2011. godine

- iznos od 82,38 EUR s kamatom od 31.12.2011. godine

- iznos od 83,46 EUR s kamatom od 31.1.2012. godine

- iznos od 83,61 EUR s kamatom od 29.2.2012. godine

- iznos od 82,86 EUR s kamatom od 31.3.2012. godine

- iznos od 83,37 EUR s kamatom od 30.4.2012. godine

- iznos od 83,71 EUR s kamatom od 31.5.2012. godine

- iznos od 83,13 EUR s kamatom od 30.6.2012. godine

- iznos od 83,28 EUR s kamatom od 31.7.2012. godine

- iznos od 82,85 EUR s kamatom od 31.8.2012. godine

- iznos od 81,92 EUR s kamatom od 30.9.2012. godine

- iznos od 82,92 EUR s kamatom od 31.10.2012. godine

- iznos od 83,41 EUR s kamatom od 30.11.2012. godine

- iznos od 83,05 EUR s kamatom od 31.12.2012. godine

- iznos od 81,16 EUR s kamatom od 31.1.2013. godine

- iznos od 82,77 EUR s kamatom od 28.2.2013. godine

- iznos od 82,91 EUR s kamatom od 31.3.2013. godine

- iznos od 82,28 EUR s kamatom od 30.4.2013. godine

- iznos od 80,32 EUR s kamatom od 31.5.2013. godine

- iznos od 80,27 EUR s kamatom od 30.6.2013. godine

- iznos od 80,75 EUR s kamatom od 31.7.2013. godine

- iznos od 81,52 EUR s kamatom od 31.8.2013. godine

- iznos od 82,59 EUR s kamatom od 30.9.2013. godine

- iznos od 82,04 EUR s kamatom od 31.10.2013. godine

- iznos od 82,43 EUR s kamatom od 30.11.2013. godine

- iznos od 82,87 EUR s kamatom od 31.12.2013. godine,

te s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 12.564,39 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:

- iznos od 0,13 EUR s kamatom od 30.4.2006. godine

- iznos od 2,17 EUR s kamatom od 31.5.2006. godine

- iznos od 0,32 EUR s kamatom od 30.6.2006. godine

- iznos od 0,45 EUR s kamatom od 31.8.2006. godine

- iznos od 0,89 EUR s kamatom od 30.9.2006. godine

- iznos od 26,56 EUR s kamatom od 31.10.2008. godine

- iznos od 35,02 EUR s kamatom od 31.12.2008. godine

- iznos od 41,12 EUR s kamatom od 31.1.2009. godine

- iznos od 43,88 EUR s kamatom od 28.2.2009. godine

- iznos od 36,28 EUR s kamatom od 31.3.2009. godine

- iznos od 37,73 EUR s kamatom od 30.4.2009. godine

- iznos od 26,11 EUR s kamatom od 31.5.2009. godine

- iznos od 17,56 EUR s kamatom od 30.6.2009. godine

- iznos od 19,83 EUR s kamatom od 31.7.2009. godine

- iznos od 24,34 EUR s kamatom od 31.8.2009. godine

- iznos od 23,95 EUR s kamatom od 30.9.2009. godine

- iznos od 19,39 EUR s kamatom od 31.10.2009. godine

- iznos od 27,94 EUR s kamatom od 30.11.2009. godine

- iznos od 34,80 EUR s kamatom od 31.12.2009. godine

- iznos od 44,56 EUR s kamatom od 31.1.2010. godine

- iznos od 42,32 EUR s kamatom od 28.2.2010. godine

- iznos od 55,57 EUR s kamatom od 31.3.2010. godine

- iznos od 53,05 EUR s kamatom od 30.4.2010. godine

- iznos od 57,94 EUR s kamatom od 31.5.2010. godine

- iznos od 100,32 EUR s kamatom od 30.6.2010. godine

- iznos od 91,59 EUR s kamatom od 31.7.2010. godine

- iznos od 118,24 EUR s kamatom od 31.8.2010. godine

- iznos od 109,04 EUR s kamatom od 30.9.2010. godine

- iznos od 94,23 EUR s kamatom od 31.10.2010. godine

- iznos od 125,47 EUR s kamatom od 30.11.2010. godine

- iznos od 165,22 EUR s kamatom od 31.12.2010. godine

- iznos od 137,08 EUR s kamatom od 31.1.2011. godine

- iznos od 147,91 EUR s kamatom od 28.2.2011. godine

- iznos od 135,34 EUR s kamatom od 31.3.2011. godine

- iznos od 137,62 EUR s kamatom od 30.4.2011. godine

- iznos od 190,82 EUR s kamatom od 31.5.2011. godine

- iznos od 196,00 EUR s kamatom od 30.6.2011. godine

- iznos od 240,45 EUR s kamatom od 31.7.2011. godine

- iznos od 217,62 EUR s kamatom od 31.8.2011. godine

- iznos od 192,62 EUR s kamatom od 30.9.2011. godine

- iznos od 189,94 EUR s kamatom od 31.10.2011. godine

- iznos od 188,02 EUR s kamatom od 30.11.2011. godine

- iznos od 199,94 EUR s kamatom od 31.12.2011. godine

- iznos od 210,33 EUR s kamatom od 31.1.2012. godine

- iznos od 211,72 EUR s kamatom od 29.2.2012. godine

- iznos od 204,54 EUR s kamatom od 31.3.2012. godine

- iznos od 209,39 EUR s kamatom od 30.4.2012. godine

- iznos od 212,71 EUR s kamatom od 31.5.2012. godine

- iznos od 207,12 EUR s kamatom od 30.6.2012. godine

- iznos od 208,59 EUR s kamatom od 31.7.2012. godine

- iznos od 204,40 EUR s kamatom od 31.8.2012. godine

- iznos od 195,48 EUR s kamatom od 30.9.2012. godine

- iznos od 205,13 EUR s kamatom od 31.10.2012. godine

- iznos od 209,76 EUR s kamatom od 30.11.2012. godine

- iznos od 206,39 EUR s kamatom od 31.12.2012. godine

- iznos od 188,18 EUR s kamatom od 31.1.2013. godine

- iznos od 203,65 EUR s kamatom od 28.2.2013. godine

- iznos od 205,00 EUR s kamatom od 31.3.2013. godine

- iznos od 198,94 EUR s kamatom od 30.4.2013. godine

- iznos od 180,09 EUR s kamatom od 31.5.2013. godine

- iznos od 179,61 EUR s kamatom od 30.6.2013. godine

- iznos od 184,24 EUR s kamatom od 31.7.2013. godine

- iznos od 191,66 EUR s kamatom od 31.8.2013. godine

- iznos od 201,94 EUR s kamatom od 30.9.2013. godine

- iznos od 196,64 EUR s kamatom od 31.10.2013. godine

- iznos od 200,39 EUR s kamatom od 30.11.2013. godine

- iznos od 204,65 EUR s kamatom od 31.12.2013. godine

- iznos od 207,30 EUR s kamatom od 31.1.2014. godine

- iznos od 212,89 EUR s kamatom od 28.2.2014. godine

- iznos od 211,06 EUR s kamatom od 31.3.2014. godine

- iznos od 204,87 EUR s kamatom od 30.4.2014. godine

- iznos od 202,88 EUR s kamatom od 31.5.2014. godine

- iznos od 203,78 EUR s kamatom od 30.6.2014. godine

- iznos od 210,81 EUR s kamatom od 31.7.2014. godine

- iznos od 216,73 EUR s kamatom od 31.8.2014. godine

- iznos od 215,50 EUR s kamatom od 30.9.2014. godine

- iznos od 220,62 EUR s kamatom od 31.10.2014. godine

- iznos od 224,10 EUR s kamatom od 30.11.2014. godine

- iznos od 222,05 EUR s kamatom od 31.12.2014. godine

- iznos od 222,62 EUR s kamatom od 31.1.2015. godine

- iznos od 222,62 EUR s kamatom od 28.2.2015. godine

- iznos od 222,62 EUR s kamatom od 31.3.2015. godine

- iznos od 222,62 EUR s kamatom od 30.4.2015. godine

- iznos od 222,62 EUR s kamatom od 31.5.2015. godine

- iznos od 222,62 EUR s kamatom od 30.6.2015. godine

- iznos od 222,62 EUR s kamatom od 31.7.2015. godine

- iznos od 222,62 EUR s kamatom od 31.8.2015. godine

- iznos od 222,62 EUR s kamatom od 30.9.2015. godine,

po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 30. travnja 2006. pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. godine, za vrijeme od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, za vrijeme od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom 1. stavkom prvim izreke odbio glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je Ugovor o kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. ožujka 2005. godine, zaključen između tužitelja i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju iznos od 190.369,96 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci točki 1. stavak prvi. Pod točkom 1. stavkom drugim odbijen je zahtjev kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka.

Pod točkom 2. stavkom prvim utvrđeno je da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, od 17. ožujka 2005., zaključen između tužitelja i tuženika te da su nezakonito donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio kao i promjenjivom tečaju CHF.

Pod točkom 2. stavkom drugim naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 7.306,66 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos kako je to navedeno u točki 2. stavkom dva izreke, a pod stavkom trećim naloženo je tuženiku platiti tužitelju s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 12.564,39 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u točki 2. stavkom trećim izreke.

Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 6.637,07 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom 1. i III. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu troška preko dosuđenog žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Protiv ove presude u dijelu pod točkom 2. i III. izreke žalbu je podnio tuženik bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelji upiru u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Predmet spora je glavni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništavim Ugovora o kreditu broj [broj kredita] Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 17. ožujka 2005. godine, (iako je omaškom u pisanju naveden datum 17. ožujka 2005. dok je sud prvog stupnja pravilno zaključio da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 17. ožujka 2006.) sklopljen između tužitelja i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i posljedično isplate iznosa od 12.464,39 EUR i ništavosti odredbe o valutnoj klauzuli i isplate iznosa od 6.637,07 EUR.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe- Adria- Bank d.d. kao kreditor te VM kao sudužnik i FM kao založni dužnik sklopili 17. ožujka 2006. Ugovor o kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine uz zasnivanje založnog prava na nekretninama založnog dužnika, kojim ugovorom je prednik tuženika odobrio i stavio na korištenje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 187.500,00 CHF s ugovorenom valutnom klauzulom i obvezom plaćanja redovne kamate koja je promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Hypo- Alpe- Adria- Bank d.d. a koji Ugovor o kreditu je od strane javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz [adresa] potvrđen 20. ožujka 2006. u obliku javnobilježničkog akta pod brojem: OU- 259/06.

10. Nadalje je utvrđeno da je izostalo pregovaranje o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, da tužitelju nisu pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, niti parametri promjene kamatne stope, već mu je kredit predočen kao najpovoljniji, pa da su takve ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača.

11. U ocjeni ništavosti predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud pravilno polazi od presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i to presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništave i nepoštene odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te presuda Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na ništavost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, budući je, a kako je to određeno člankom 502.c ZPP-a, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici, jer se tužitelj na njih pozvao.

12. Pojam ugovora o kreditu definiran je člankom 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05; dalje- ZOO) na način da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Iz citirane odredbe proizlazi da su bitni sastojci ugovora o kreditu davanje određenog novčanog iznosa (obveza banke) i vraćanje novčanog iznosa uz plaćanje kamate (obveza korisnika kredita). U konkretnom slučaju banka je ispunila svoju obvezu i isplatila iznos kredita.

13. Člankom 324. stavak 1. ZOO/05 propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

14. Člankom 324. stavak 2. ZOO/05 propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

15. Utvrđenjem ništavosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da predmetni kreditu oslobođen ništavih odredbi ima za posljedicu djelomičnu ništavost, ali ne i ništavost cijelog ugovora. Ovo iz razloga, što tužitelj ne osporava pobude za sklapanje ugovora, ne osporava namjenu kredita i ne osporava da je ugovoreno plaćanje kamata i da je ugovorena valutna klauzula, a osporavanje promjenjivosti kamatne stope i promjene tečaja CHF ne dovode do ništavosti cijelog ugovora nego njegovih pojedinih dijelova.

16. Iznesena utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužitelja, obzirom da predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez odredbi koje su utvrđene ništavim.

17. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijanu presudu pod točkom I. izreke kojom je odbijen glavni zahtjev tužitelja.

18. Odlučujući o eventualno kumuliranom zahtjevu sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu čl. 3. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna i valutna klauzula stopa bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, te je ista ništetna sukladno čl. 322. ZOO-a te čl. 81. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03). Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanu u čl. 3. Ugovora o kreditu, tužitelju predočio i dao na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pa tužitelj nije mogao niti imao mogućnosti utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Isto tako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nepoštena jer se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati budući da je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru pa time položaj tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu bio nepovoljniji obzirom da je tužitelj pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

19. Tako je prvostupanjski sud na temelju, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, dalje: ZZP-a/14), te čl. 322. ZOO-a pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

20. S tim u vezi, valja reći da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Anexa nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Anexa kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki 2. stavkom prvim potvrditi.

21. Između stranaka nije sporno da su stranke 21. siječnja 2016. zaključile Anex Ugovora o kreditu broj 2136-53/2006 kojim su sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj temelju 102/15 - dalje: ZID ZPK/15) izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

22. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pozvao na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima je i tuženik, a radi utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima koji su zaključeni u određenom vremenskom periodu i to na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-1401/12 u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbe o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ništetne.

23. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Majdi Korljan kojim je utvrđeno da je tužitelj zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi više naplatio iznos od 7.306,66 EUR a zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu više je preplatio iznos od 12.564,39 EUR.

24. Prvostupanjski sud je primjenom 1111. i 1115. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženiku isplatiti tužitelju zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 7.306,66 EUR a zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 12.564, 39 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Međutim, sud prvog stupnja je nepravilno postupio kada je odbio prigovor zastare u pogledu zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu temeljem utvrđenja ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu s osnova promjenjivosti ugovorene kamatne stope. Naime, u ovom slučaju rok počinje teći od 13. lipnja 2014., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 10. siječnja 2020. navedeni dio zahtjeva je u zastari, radi čega je isti valjalo odbiti.

26. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužitelj s tuženikom dana 21. siječnja 2016. sklopili Anex Ugovora o kreditu, kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužitelja izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulom, u EUR.

27. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da predmetnim Anexom ugovora o kreditu koji je zaključen temeljem ZID ZPK/15 i sklapanjem sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

28. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

29. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

30. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

31. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Anex Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.

32. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Anex Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

33. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Anexom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.

34. Međutim, to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.

35. Stoga se nepravilnim ukazuje shvaćanje prvostupanjskog suda kako sklapanjem Anexa, sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli promjenjivoj kamatnoj stopi jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

36. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužitelja, korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

37. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Anexa Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužitelj kao korisnik kredita slobodno pristao

38. Kada su, dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužiteljici kao korisnici kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

39. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a, preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu pod točkom 2. stavkom drugim i trećim i točkom 3. izreke, te odlučiti kao u izreci pod točkom III. ove presude.

40. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke te odlučiti o troškovima temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice M i V, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

41. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.

42. Radi navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu troška postupka preko dosuđenog, te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

43. Imajući u vidu gore navedeno te da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, odlučeno je da svaka stranka snosi i žalbeni trošak.

44. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža