Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2208/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ane Gradišek predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Andrine Raspor Flis člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-432/2023 od 26. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-432/2023 od 26. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.8 Ugovora o kreditu broj:[broj kredita] sa sporazumom o osiguranu novčane tražbine zaključenog dana **.**.2007. između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je tuženik u slučaju prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ovlašten zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. slijedom čega tužitelj nije dužan tuženiku platiti naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita u iznosu od 1.802,74 eura.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.802,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od 13.proinca 2022.godine pa do isplate po stopi od 5,31 % polugodišnje za razdoblje od 01.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.283,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu poštujući pravilo iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP te je ocjenom dokaza, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe čl. 8. Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojega su nesporno 2. veljače 2007. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to u dijelu gdje je kreditor u slučaju privremene konačne ili djelomične otplate kredita ovlašten zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge prednika tuženika kao i zahtjev za isplatu svote od 1.802,74 eura sa pripadajućom kamatom tekućom od 12. prosinca 2022. što predstavlja svotu plaćenu kao označenu naknadu.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući kako stranke nisu pojedinačno pregovarale o predmetnoj ugovornoj odredbi pa je ona prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer tužitelj kao korisnik kredita nije mogao unaprijed znati kolika je naknada, niti utjecati na njezin sadržaj i visinu pri čemu utvrđuje kako predmetna naknada nije transparentna i ne predstavlja objektivni trošak tuženika te nije u izravnoj vezi s prijevremenim zatvaranjem kredita a tuženik sukladno odredbi čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) nije dokazao osnovu, visinu i druge pretpostavke naknade štete zbog čega je primjenom odredbe čl. 1120. ZOO dužan vratiti tužitelju plaćenu svotu jer se radi o nepoštenoj odredbi suprotnoj kogentnoj zakonskoj odredbi i postupanju tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja dok tuženik nije dokazao kako se o ovoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa je ona ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP).

8. Budući da tuženik nije dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu pojedinačno pregovarao o spornim odredbama te ga upoznao s visinom izlazne naknade tj. troškova djelomične otplate kredita i od čega se ona sastoji, a radi se o ugovoru kojeg je prethodno pripremio tuženik, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je sporna odredba u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO ništetna te je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača zbog čega je ništava i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP.

9. Prema odredbi čl. 81. ZZP na tuženiku je bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o predmetnoj naknadi i njezinoj visini dok tuženik, ne samo da nije navedeno dokazao, već iz predmetne odredbe Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj obvezuje platiti naknadu (čl. 8. Ugovora o kreditu) te se tako radi o neodređenoj odredbi Ugovora koja je prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača a to znači, da se radi o nepoštenim odredbama Ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. ZZP koje su ništave u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP.

10. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

11. Tuženik radi utvrđenja činjenice pojedinačnog pregovaranja o predmetnoj ugovornoj odredbi nije imao dokaznih prijedloga već je predlagao isključivo saslušanje tužitelja na okolnost pregovaranja i obaviještenosti o odredbama Ugovora.

12. Kako iz iskaza tužitelja na čiji iskaz nije bilo nikakvih primjedbi, proizlazi da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije imao nikakvih mogućnosti pregovaranja o njegovim, već pripremljenim odredbama, već je obaviješten samo o tome da mora platiti naknadu s čime se nije složio i tražio odobravanje zatvaranja kredita bez naplate kada mu je odgovoreno da ju mora platiti kao jedini način zatvaranja kredita a tuženik mu nije dao niti ponudio bilo kakav obračun naknade za prijevremenu otplatu niti mu je poznato kako su došli do svote koju je morao platiti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi predmetne izlazne naknade.

13. Naime, tužitelju je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu ugovora kako bi mogao predvidjeti posljedice koje iz te odredbe ugovora proizlaze a o kojoj tužitelj nije bio u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

14. Uz iznijeto, odredbom čl. 1021. do 1023. ZOO nije predviđeno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita već je samo odredbom čl. 1024. st. 3. ZOO propisano kako je u tom slučaju korisnik kredita dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj kredita pretrpio i koju tuženik nije dokazao. Naime, provedbom dokaza financijskim vještačenjem po prijedlogu tuženika na okolnost troška financiranja za isplatu kredita, za kojega prethodno mora osigurati novac koji će pozajmiti putem depozita štediše zajmom ili zaduživanjem pa na tako osigurani novac plaća kamatu kao nastanka i visine štete koju je tuženik pretrpio uslijed prijevremene otplate kredita, nije moguće dokazati da se o predmetnoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo te uz iznijeto, tuženik nije dokazao opravdanost ugovorene naknade i njezine (neodređene) visine, što rezultira time da je ta ugovorna odredba, suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača.

15. S obzirom da se radi o uvjetima koji su nepovoljno utjecali na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu dok Ugovor o kreditu ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora odnosno, u trenutku prijevremene otplate kredita i nije jasno na što se točno te naknade odnose te što je njome obuhvaćeno, pravilno su ocijenjene ništetnim odnosno, nepoštenim na temelju odredbi čl. 96. i 97. ZZP.

16. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kako su ugovorene naknade bile zapravo naknade za uslugu tuženika na koju ima pravo sukladno svojim internim propisima koji su zakoniti a tužitelj je morao biti upoznat s činjenicom koji se troškovi podmiruju plaćanjem naknada jer su odredbe jasne i razumljivo sročene.

17. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

18. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

19. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Kako je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, budući da je u potrošačkom ugovoru koristio nepoštenu ugovornu odredbu, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što dovodi do toga da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje, jer ih je nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1111. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja.

21. Žalbeni navodi tuženika glede ništetne odredbe Ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat sa visinom naknade za njegovu prijevremenu otplatu nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer je tužitelju kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o njezinoj visini, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020., a isto tako su žalbeni navodi tuženika glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni odlukom Vrhovnog suda RH Revd-1294/21 gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja pa kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika niti glede ovog dijela pobijane odluke.

22. Slijedom svega iznijetog, cijeneći činjenicu da visina kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva između stranaka nije sporna, je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 368. st. a. ZPP i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I i II izreke.

23. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23).

U Zagrebu, 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek