Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-741/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ane Gradišek predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Andrine Raspor Flis člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-175/2024-16 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P- 175/2024-16 od 22. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I, II i IV izreke.

II Odbija se tužiteljica IR s zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog **.**.2007. između prednika tužiteljice AR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je pod poslovnim brojem OV-4747/07 potvrđen kod javnog bilježnika, Biserke Arambašić 12.04.2007., a koja u čl. 2. glasi: „…u kunskoj protuvrijednost iznosa od ….CHF…po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.“, u čl. 3. toč. 2. glasi: „….u kunskoj protuvrijednosti…CHF“, u čl. 3. toč. 4. „Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“, u čl. 4. glasi: „Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope (ugovorene i zatezne), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“, u čl. 19. glasi: „Ako nakon sklapanja ovog Ugovora nastupe okolnosti koje otežavanju ispunjenje obveze jedne strane, ili ako se zbog njih ne može ostvariti svrha ugovora, ugovorne strane se odriču prava prigovora promijenjenih okolnosti (clausula rebus sic stantibus)“, u čl. 24. glasi: „Potpisom ovog Ugovora stranke potvrđuju da su ga pročitale, razumjele, te da on predstavlja njihovu pravu i ozbiljnu volju, te prihvaćaju sva prava i obveze koji iz njega proistječu, kao i pravne posljedice koje za njih proistječu iz ovog Ugovora, te se odriču prava na pobijanje iz razloga nerazumijevanja Ugovora. Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita-Fiducijarni dužnik u cijelosti prihvaća odredbe poslovnih uvjeta Banke, a naročito odredbe Odluke o kamatnim stopama i Odluke o visini naknade za usluge Banke, kao i sve kasnije njihove izmjene i dopune.“

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, da tužiteljici IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednici iza pok. AR, s osnove preplaćenog iznosa zbog tečajne razlike, isplati iznos od 1.750,82 EUR (tisuću sedamsto pedeset eura i osamdeset dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa isplaćenog obroka kredita do 31.07.2008. godine teče po stopi od 15 %, a od 01.08.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god., pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja na iznos od:

- 0,93 € teče od 01.02.2008. godine pa do isplate,

- 0,89 € teče od 01.03.2008. godine pa do isplate,

- 2,55 € teče od 01.04.2008. godine pa do isplate,

- 0,03 € teče od 01.05.2008. godine pa do isplate,

- 0,06 € teče od 01.10.2008. godine pa do isplate,

- 7,00 € teče od 01.11.2008. godine pa do isplate,

- 6,19 € teče od 01.01.2009. godine pa do isplate,

- 8,95 € teče od 01.02.2009. godine pa do isplate,

- 20,62 € teče od 01.03.2009. godine pa do isplate,

- 9,87 € teče od 01.05.2009. godine pa do isplate,

- 36,02 € teče od 01.08.2009. godine pa do isplate,

- 6,71 € teče od 01.09.2009. godine pa do isplate,

- 7,15 € teče od 01.10.2009. godine pa do isplate,

- 6,46 € teče od 01.11.2009. godine pa do isplate,

- 7,79 € teče od 01.12.2009. godine pa do isplate,

- 8,14 € teče od 01.01.2010. godine pa do isplate,

- 10,04 € teče od 01.02.2010. godine pa do isplate,

- 10,52 € teče od 01.03.2010. godine pa do isplate,

- 12,79 € teče od 01.04.2010. godine pa do isplate,

- 12,64 € teče od 01.05.2010. godine pa do isplate,

- 33,61 € teče od 01.07.2010. godine pa do isplate,

- 17,30 € teče od 01.08.2010. godine pa do isplate,

- 22,96 € teče od 01.09.2010. godine pa do isplate,

- 22,31 € teče od 01.10.2010. godine pa do isplate,

- 18,89 € teče od 01.11.2010. godine pa do isplate,

- 22,10 € teče od 01.12.2010. godine pa do isplate,

- 24,14 € teče od 01.01.2011. godine pa do isplate,

- 23,80 € teče od 01.02.2011. godine pa do isplate,

- 30,84 € teče od 01.03.2011. godine pa do isplate,

- 26,10 € teče od 01.04.2011. godine pa do isplate,

- 25,28 € teče od 01.05.2011. godine pa do isplate,

- 34,94 € teče od 01.06.2011. godine pa do isplate,

- 35,75 € teče od 01.07.2011. godine pa do isplate,

- 42,45 € teče od 01.08.2011. godine pa do isplate,

- 38,40 € teče od 01.09.2011. godine pa do isplate,

- 35,35 € teče od 01.10.2011. godine pa do isplate,

- 34,42 € teče od 01.11.2011. godine pa do isplate,

- 34,50 € teče od 01.12.2011. godine pa do isplate,

- 35,35 € teče od 01.01.2012. godine pa do isplate,

- 38,27 € teče od 01.02.2012. godine pa do isplate,

- 38,27 € teče od 01.03.2012. godine pa do isplate,

- 38,03 € teče od 01.04.2012. godine pa do isplate,

- 37,84 € teče od 01.05.2012. godine pa do isplate,

- 38,47 € teče od 01.06.2012. godine pa do isplate,

- 37,47 € teče od 01.07.2012. godine pa do isplate,

- 37,21 € teče od 01.08.2012. godine pa do isplate,

- 36,88 € teče od 01.09.2012. godine pa do isplate,

- 36,64 € teče od 01.10.2012. godine pa do isplate,

- 37,34 € teče od 01.11.2012. godine pa do isplate,

- 38,01 € teče od 01.12.2012. godine pa do isplate,

- 37,18 € teče od 01.01.2013. godine pa do isplate,

- 34,52 € teče od 01.02.2013. godine pa do isplate,

- 37,07 € teče od 01.03.2013. godine pa do isplate,

- 36,15 € teče od 01.04.2013. godine pa do isplate,

- 35,75 € teče od 01.05.2013. godine pa do isplate,

- 33,19 € teče od 01.06.2013. godine pa do isplate,

- 33,45 € teče od 01.07.2013. godine pa do isplate,

- 33,32 € teče od 01.08.2013. godine pa do isplate,

- 34,97 € teče od 01.09.2013. godine pa do isplate,

- 36,09 € teče od 01.10.2013. godine pa do isplate,

- 35,91 € teče od 01.11.2013. godine pa do isplate,

- 28,45 € teče od 05.12.2013. godine pa do isplate,

- 73,62 € teče od 01.02.2014. godine pa do isplate,

- 75,24 € teče od 01.04.2014. godine pa do isplate,

- 37,64 € teče od 01.06.2014. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 599,18 €, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. OIB:, 14036333877, da tužiteljici IR, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednici iza pok. AR, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.381,29 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V. O zahtjevu tužitelja za trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude sud će odlučiti posebnim rješenjem, nakon objave presude."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I, II i IV izreke žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

2.1. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi navodima tuženika i njegovu žalbu predlaže odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik u žalbi.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza provedenih pravilnom primjenom načela iz odredbe čl. 10. st. 1. ZPP, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim dijela odredbi Ugovora o kreditu kojega su nesporno 6. travnja 2007. sklopili pravni prednik tužiteljice kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to u dijelu čl. 2., 3.2., 3.4., čl. 4., čl. 19. i 24. zbog toga, što se radi o nepoštenim a time i ništetnim ugovornim odredbama kao i zahtjev na isplatu preplaćenog u ispunjenju odredbi Ugovora o kreditu koji se odnosi na isplatu u kunskoj protuvrijednosti u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita odnosno, razlike i preplate koju je prednik tužiteljice izvršio.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje upućujući na sadržaj odluka u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetnosti dijela ugovora a potom, nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja sudi razliku svota koje je prednik tužiteljice preplatio prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važeće na dan korištenja kredita za sve anuitete a u odnosu na tečaj koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu.

8. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

10. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

11. Saslušanjem prednika tužiteljice je utvrđeno kako je kredit podignuo u svrhu kupnje automobila te su ga u auto kući uputili kod prednika tuženika gdje su najbolji uvjeti kredita a nitko ga od djelatnika te banke nije upozorio na rizike koje preuzima, niti su mu objašnjavali opće uvjete ugovora a kredit je otplaćen u cijelosti s time, da je prvostupanjski sud utvrdio kako je Ugovor o kreditu sastavljen na unificiranom obrascu koji je koristio prednik tuženika za sklapanje istovrsnih ugovora i gdje su odredbe u većem dijelu strogo formalne te laiku nisu jasne u cijelosti bez posebnog tumačenja..

11.1 Nije proveden dokaz saslušanjem osobnog bankara, djelatnika tuženika jer je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga na ročištu održanom 14. ožujka 2024. zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu nije bilo omogućeno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo te da je upoznao korisnika kredita tužitelja sa svim mogućnostima kreditiranja koji je bio informiran o svim značajkama Ugovora čime mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i procesnu jednakost jer je njegove dokazne prijedloge prvostupanjski sud zanemario. dok je obveza bilježnika prilikom solemnizacije ugovora je upozoriti i upoznati stranke s pravnim posljedicama preuzetih obveza, koja činjenica nije sporna te ne može predstavljati dokaz pojedinačnog pregovaranja stranaka o odredbama Ugovora o kreditu.

11.2. Budući da je obveza bilježnika prilikom solemnizacije ugovora je upozoriti i upoznati stranke s pravnim posljedicama preuzetih obveza, koja činjenica nije sporna te ne može predstavljati dokaz pojedinačnog pregovaranja stranaka o odredbama Ugovora o kreditu, nije ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom, kako mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno, obrazloženu sudsku odluku pa je moguće ocijeniti da se uopće nije pregovaralo o uvjetima ugovora glede ugovornih odredbi koje su ništetne i opravdano zaključiti, da su postupanjem prednika tuženika povrijeđeni odnosno, ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava prednika tužiteljice.

12. Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima upućuje na nedostatak razloga za utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 19. i 24. Ugovora o kreditu jer se i glede označnih ugovornih odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

13. U odnosu na žalbeni razlog tuženika kojim ističe da se na prednika tuženika Slavonsku banku d.d. ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne presude treba reći kako je Slavonska banka d.d., koja je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu predstavljala samostalni pravni subjekt uz Hypo Alpe Adria Bank d.d., pripojena sa tom bankom u ožujku 2009. pa je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu već bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. sa Hypo Alpe Adria Bank d.d., nespornim prednikom tuženika pa, iako kolektivnom presudom nije obuhvaćeno razdoblje u kojem je ta banka postojala kao samostalna pravna osoba u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, u vrijeme donošenja pravomoćne odluke je Slavonska banka d.d. već pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d. koji je obuhvaćen kolektivnom presudom zbog čega se učinak presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača proteže i na tuženika, neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili Slavonska banka d.d.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

15. Dijelom Ugovora o kreditu (čl. 4.), gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope prednik tuženika je, ugovarajući takvu kamatnu stopu postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, koji je važio u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, s obzirom da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope što je uzrokovalo potrebu primjene odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbe čl. 82. alineja 10. i 11. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1. ZZP koji predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

16. Posljedica takve nepoštene odredbe jest njezina ništetnost budući da kamata mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) a ugovorna odredba gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva ali nije razumljiva a jedino je sigurno kako visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke.

17. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva, što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

18. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to prednika tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ova odredba u dijelu Ugovora o kreditu, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Tako se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označeni dijelovi Ugovora o kreditu suprotni su odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

19. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi prednik tuženika a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

20. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

21. Označenim dijelom Ugovora o kreditu gdje je određena isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita te obveza tužitelja na pristanak rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa prednik tuženika je, ugovarajući ih, također postupio suprotno odredbi čl. 59. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 87. st. 1.ZZP.

22. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

23. Kako je prednik tuženika sastavio predmetni ugovor i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te, u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

24. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

25. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

26. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

27. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba glede odredbi Ugovora o kreditu je podnijeta 23. svibnja 2023. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ugovorene valutne klauzule dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja u njezinom kondemnatornom dijelu glede isplate preplaćenog u ispunjenju odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu je podnijeta u roku propisanom čl. 225. ZOO.

28. Slijedom svega iznijetog nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa kako je prvostupanjski sud odluku donio pravilnom primjenom odredbi čl.323. st. 1 ZOO i čl. 1115. ZOO , nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika.

29. Provedenim knjigovodstvenim vještačenjem izrađenim sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP, kao i očitovanja te iskaza vještaka prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva te dosudio svote konačno označene u nalazu i mišljenju vještaka . Naime, nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka izrađeno je sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP te je vještak utvrdio tečajne razlike koje je prednik tuženika primjenjivao prilikom plaćanja u kunama u odnosu na tečaj za CHF na dan korištenja kredita pa kako je vještak odgovorio na sve primjedbe i pitanja tuženika koji potom nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, tuženik ne može u žalbi s uspjehom pobijati pravilna utvrđenja vještaka.

30. Tuženik još ističe i kako nalaz i mišljenje vještaka ne obuhvaća sve nastale razlike te da nije uzeta u obzir negativna razlika valutnog tečaja prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta kredita.

31. Glede ovih navoda se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tako, da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno, negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita zbog čega nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika koji označene prigovore ili protutužbu nije stavio.

32. Slijedom svega iznijetog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP je trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I i II. izreke.

33. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP i čl. 155. ZPP jer je tužitelj uspio u cijelosti glede osnove svojeg zahtjeva a u odnosu na visinu nije uspio tek u manjem dijelu.

33.1. Kako prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa) odnosno, odredbi Tbr. 52.2., kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka i u ovom dijelu pobijane odluke pravilno je primijenjeno materijalno pravo te su žalbeni navodi tuženika o zabrani retroaktivnog djelovanja Tarife ocijenjeni neosnovanim.

34. Stoga je je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku tužitelja sadržana pod točkom IV izreke pobijane prvostupanjske odluke.

35. Trošak odgovora na žalbu tužitelju nije priznat jer odgovor nije radnja potrebna radi vođenja parnice(čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ana Gradišek