Poslovni broj Kmp-61/2019-177

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu za mladež toga suda Dubravki Pavišić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Biljane Friščić kao zapisničara u kaznenom predmetu, protiv I. optuženog SI i II. okrivljenog LI, zbog kaznenog djela iz čl. 118. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KMP-DO-301/2018 (sada KOmp-DO-283/2020), nakon održane rasprave zaključene dana 17. srpnja 2025. u prisutnosti ZODO Velika Gorica, I. i II. optuženika, njihovih branitelja i punomoćnika oštećenika, a koja presuda je objavljena dana 22. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

II okrivljeni LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i Dubravke, rođene L, rođen **.**.1999. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pomoćni kuhar, nezaposlen, uzdržava se od povremenog rada i uz pomoć  obitelji,  neoženjen,  bez  djece,  sa završenom osnovnom školom, bez imovine,

k r i v  j e

što je

- dana 08. prosinca 2018. godine oko 07,12 sati, u Zaprešiću, Tržna 1, došao do caffe bara Lav zajedno sa GI koji je od vlasnika caffe bara HI zatražio da im posluži alkoholna pića što je isti odbio jer su već bili u vidno alkoholiziranom stanju, nakon čega je SI revoltiran takvim odbijanjem, započeo verbalni sukob sa TI, nakon čega se SI počeo sa oštećenim naguravati, a nakon čega je oštećeni ošamario po licu SI, da bi ga potom okrivljeni LI u cilju da ga teško tjelesno povrijedi, zatvorenom šakom udario u glavu, uslijed kojeg udarca je oštećenik pao na pod, da bi ga potom okrivljeni LI ponovno udario u glavu, uslijed čega je oštećenik zadobio povrede u vidu krvnog podljeva oko desnog oka s krvarenjem u spojnicu desnog oka, krvni podljev kože čeono desno, krvni podljev kože u području desne jagodice, višeiverni prijelom desne maksilarne kosti s utisnućima ulomaka i krvarenjem u Sinus, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, prijelom dna desne očne duplje, prijelom desne jagodične kosti u području luka i vanjskog ruba desne očne šupljine te krvni podljev lijevog lakta i krvni podljev s oguljotinom desnog lakta, a koje povrede su u svojoj ukupnosti teške naravi,

dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela — teškom tjelesnom ozljedom

- opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona.

pa se okrivljeni LI temeljem čl. 118. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

Temeljem čl. 148. st. 1 u svezi s čl. 145. st. 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.) okrivljeni LI je dužan platiti troškove ovoga kaznenog postupka i to za provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po vještakinji dr. Mariji Baković i to za izradu nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja na nalaz i mišljenje (417,38 eura uvećano za 270,41 euro) što ukupno iznosi 687,79 eura uvećano za troškove paušalnog iznosa od 100,00 eura, što sveukupno iznosi 787,79 eura, sve to u roku od 10 (deset) mjeseci od izlaska okrivljenog LI iz zatvora.

Temeljem čl. 453. stavak 3. ZKP/08.

I. optuženi SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i H, rođene T, rođen **.**.1993. u [adresa],  sa  prebivalištem  u [adresa], državljanin RH, tehničar za mehatroniku, nezaposlen, neoženjen, bez djece, sa završenom srednjom školom, bez imovine,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi:

- dana 08. prosinca 2018. godine oko 07,12 sati, u Zaprešiću, Tržna 1, nakon što je došao do caffe bara Lav zajedno sa OI, gdje je SI od vlasnika caffe bara HI zatražio da im posluži alkoholna pića što je HI odbio jer su već bili u vidno alkoholiziranom stanju, nakon čega je, revoltiran takvim odbijanjem, započeo verbalni sukob sa TI te istoga vrijeđao pa da bi ga potom, zajednički i dogovorno sa OI, u cilju da HI teško tjelesno povrijedi, zatvorenim šakama naizmjence sa OI više puta udario u glavu, uslijed kojih udaraca da je HI pao na pod, da bi ga potom više puta nogama obuvenim u cipele udarao po glavi i tijelu, uslijed čega da je oštećeni od tih udaraca SI zadobio povrede u vidu krvnog podljeva oko desnog oka s krvarenjem u spojnicu desnog oka, krvni podljev kože čeono desno, krvni podljev kože u području desne jagodice, višeiverni prijelom desne maksilarne kosti s utisnućima ulomaka i krvarenjem u sinus, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, prijelom dna desne očne duplje, prijelom desne jagodične kosti u području luka i vanjskog ruba desne očne šupljine te krvni podljev lijevog lakta i krvni podljev s oguljotinom desnog lakta, a koje povrede su u svojoj ukupnosti teške naravi,

dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela — teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci za SI kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici (dalje u tekstu: ODO) podnijelo je optužnicu protiv I. optuženog SI i II. okrivljenog LI koji je tada bio mlađi punoljetnik, no u međuvremenu on to više nije pa se na njega i ne može primijeniti Zakon o sudovima za mladež, a sve zbog kaznenog djela iz čl. 118. stavak 1. KZ/11.

2. Na raspravi dana 17. srpnja 2025. I. i II. okrivljenici su dali svoje iskaze. Tako iz iskaza I. okrivljenog SI proizlazi da iskazuje kao na zapisniku od 24. rujna 2024. (list 382-383 spisa) u kojem iskazu je on naveo da se sjeća predmetnog jutra. On je zajedno sa OI nešto iza 7 sati ujutro došao do caffe bara "Lav". Zna da je sin vlasnika tog caffe bara bio HI koji se tada tamo našao na tom mjestu jer je tamo radio. Onda je on tražio oštećenog da im posluži alkoholno piće jer su tu večer bili u noćnom izlasku, i UI i on bili su pripiti jer su pili alkohol. Sjeća se da je tog jutra počela padati kiša i još su htjeli popiti jedno piće u tom caffe baru Lav kako bi pričekali da prestane kiša i da pričekaju taxi da ih odveze kući. Rekao je UI neka sjedne na terasu tog caffe bara Lav a da on ide naručiti dvije pive. Došao je do vrata tog caffe bara i iz njega je izašao oštećeni i u jednom trenutku ga je krenuo udarati. Dakle krenuo je rukom prema njegovoj glavi i onda ga je ošamario. Onda ga je oštećeni krenuo gurati i nasrnuo je na njega i onda je do njih došao LI da ih razdvoji. Potom je HI krenuo napadati UI i onda ga je UI jednom udario i od tog udarca oštećenik je pao na pod. UI ga je udario samo jednom i on nije vidio da bi ga UI lupio više puta jer se on branio od oštećenikovog napada na njega. Kada je oštećenik pao na pod, on ga je odmah počeo dizati s poda, a oštećenik je u tom trenutku bio u nesvijesti, to je bilo kratko.

2.1. Navodi da on uopće nije niti u jednom trenutku udario oštećenog, već ga je samo krenuo dizati s poda i tu su došli svjedoci koji su mislili da UI i on cipelare oštećenog, a što nije istina. Tada je u jednom trenutku došao svjedok VI koji je na sebi imao bijelu jaknu i mislio je da oni tuku oštećenog, ali on je oštećenom pomogao da se digne s poda, no taj svjedok je krenuo prema UI jer je očito vidio taj udarac Bornin koji je UI zadao oštećenom.

2.2. Nadalje navodi da su se UI i on pomicali s tog mjesta, udaljili su se oko 30 metara i čekali da dođe policija. Policija je vrlo brzo došla. Onda je oštećenik počeo na njega i UI vikati i govorio je da će ih ubiti i to sve pred policijom, a već je tamo bio i otac oštećenog i brat koji su naknadno došli.

2.3. Na pitanje branitelja odgovara da čim je došao na vrata predmetnog kafića, do tih vrata je došao i oštećeni. On je samo zatražio dvije pive, a on ne zna više što mu je točno rekao, ali u svakom slučaju nije im htio dati te dvije pive i onda je u jednom trenutku nasrnuo na njega, odnosno krenuo ga udarati i naguravati.

2.4. Inače, u taj predmetni caffe bar Lav gotovo svakodnevno odlazili su njegovi otac i pokojna majka, a i on je često znao dolaziti u taj caffe bar, osobito s ocem. Siguran je da oštećeni poznaje njegove roditelje jer su često bili tamo. Misli da ga oštećeni nije mogao povezati s njegovim roditeljima u tom predmetnom trenutku. Inače, oštećenik poznaje i njega i UI jer su tamo znali dolaziti, a osim toga [adresa] nije velik i oštećenik živi jako blizu UI i njega. Taj lokal je u tom trenutku radio, unutra je bilo gostiju i oštećenik mu nije rekao zašto im ne da to piće koje je tražio tj. pivu.

2.5. Oštećeni ga je u glavu udario 2, 3 do 4 puta i odguravao ga je, sada se više ne sjeća da li je to bilo sa otvorenom ili sa zatvorenom šakom. Taj napad oštećenog na njega trajao je vrlo kratko, možda 5, 6 sekundi. On je tom prilikom imao isto povrede tj. oteklinu na čelu tj. na lijevoj strani čela.

2.6. Na pitanje punomoćnice oštećenog, navodi da ga je oštećenik par puta udario prije nego što ga je UI lupio, dakle prije nego što je pao na pod, a nakon što se dignuo nije ga više udario. On je krenuo u taj caffe bar, ali ga je već na ulazu oštećeni zaustavio i krenuo ga udarati, a što se vidi i na danas pregledanim snimkama kamera.

2.7. Navodi da on oštećenog nije niti u jednom navratu udarao, niti dok je stajao, niti dok je ležao. Oštećeni je pao na pod od tog udarca šakom od strane UI. Čim je oštećeni tako njega više puta lupio i naguravao UI je krenuo njemu pomoći i onda ga je lupio šakom u glavu, a prije toga je oštećeni krenuo napadati i UI i to je najvjerojatnije bio jedan udarac od strane UI jer sve je to trajalo jako kratko. On nije vidio da bi to bilo više udaraca koje bi UI zadao oštećenom jer se on branio od oštećenog. Sve su to bile sekunde u pitanju, a on se branio na način da je ruke stavio ispred glave da ga oštećeni ne bi tukao. Niti on niti UI nisu u rukama ništa imali, dakle nikakve predmete, osim što je UI imao vrećicu u kojoj je imao burek kojeg je neposredno prije toga kupio u pekari pokraj oštećenikovog kafića.

2.8. Na raspravi dana 17. srpnja 2025., dakle I. optuženi SI je naveo da ostaje kod naprijed navedenog iskaza te je nadodao da iako on u cijelosti poriče počinjenje ovog kaznenog djela, dakle navodi da nije niti u jednom navratu udario oštećenog, žao mu je što je oštećeni tako povrijeđen, ali on nije doprineo tome. Inače, služi kaznu po drugom predmetu do siječnja 2027. Kod kuće ima bolesnog oca starog 65 godina kojem je potreban jer nema nikog drugog. Naime majka mu je umrla 2021., a sestra mu je poginula prije 18 godina tako da nema nikoga od obitelji osim oca.

3. Na raspravi dana 17. srpnja 2025. II. okrivljeni LI naveo je da iskazuje sukladno kao na zapisniku od 24. rujna 2024. (list 383-384 spisa), iz kojeg iskaza proizlazi da je istina da su dana 8. 12 2018. SI i on došli do predmetnog kafića Lav. On je sjeo na terasu predmetnog kafića, a SI je otišao naručiti piće za njih dvojicu. On je počeo nešto prčkati po mobitelu, a kako su znali sina vlasnika predmetnog kafića tj. HI, mislio je da će SI jako brzo doći s pićem. Međutim, SI nije bilo već oko minutu, dignuo je pogled i vidio da se između njih nešto događa, nešto su verbalno komunicirali, ali ne zna što jer je bio dosta udaljen od njih.

3.1. Onda je ustao s te stolice i krenuo prema njih dvojici. Onda je vidio da je oštećeni udario SI i to prvo mu je opalio šamar, onda ga je gurnuo i onda je SI bio u jednom polupadu. Onda se HI okrenuo prema njemu jer je shvatio da su zajedno i nije ga uspio oštećeni udariti jer je on njega prije udario na način da ga je svojom lijevom šakom udario u njegov desni dio lica i oštećenik je od tog udarca pao na pod. Očito je lupio glavom o pod jer je ostao bez svijesti. Potom je SI odmah krenuo dizati s poda oštećenog i onda je došao taj svjedok VI koji je počeo smirivati situaciju, koji je inače komunalni redar u [adresa]. Onda je VI počeo micati SI i njega s tog mjesta, a sve kako je vidljivo na snimkama.

3.2. Nadalje navodi da SI ni u jednom trenutku nije lupio oštećenog, već ga je lupio samo on u jednom navratu od čega je oštećeni pao na beton i zadobio ozljedu glave i arkade jer to je bio dosta jak udarac, a takav udarac je zadao oštećenom zato što se preplašio za sebe jer je oštećeni dosta jak čovjek i na glasu je u [adresa] da je jak i da se s njim nitko ne sukobljava. Oštećenikov brat mu se i dan-danas prijeti da će ga ubiti zbog svega toga.

3.3. Navodi da je on sjedio na terasi koja je udaljena oko 4 metra od ulaznih vrata tog predmetnog kafića. U tom jednom trenutku oštećeni je već bio u stavu naleta na njega, ali nije rukom zamahnuo prema njemu i on se preplašio da će i njega lupiti i zato ga je lupio šakom u glavu, a to je shvatio iz toga što on cijeli život trenira taekwondo i zato je shvatio da bi ga mogao napasti jer je već bio u naletu na njega.

3.4. Kada je lupio oštećenog, on je dakle pao na pod, lupio ga je u desno oko i vidio je da je imao povredu desnog oka i arkade i to arkade zato što je vjerojatno pao na betonski pod. Dakle, vjerojatno su ozljede oštećenog nastale od pada na beton. Od tog njegovog udarca oštećenik je imao oteklinu odnosno hematom na desnom oku.

3.5. Na pitanje da li se sjeća da bi SI predmetne zgode zatražio liječničku pomoć, navodi da se sjeća kada su već sjedili u policijskoj postaji, tada je SI tražio liječničku pomoć i to da prijavi kvrgu na lijevoj strani glave od strane zadobivenog udarca od oštećenog, no policajac se samo okrenuo i krenuo svojim putem i nisu zvali liječničku pomoć za SI, no oni se nisu na to osvrtali. Ostavili su ih do drugog jutra i onda su ih odveli na prvo ispitivanje tog drugog dana kod državnog odvjetnika Brune Zenića.

3.6. Dakle, na raspravi dana 17. srpnja 2025. II. okrivljeni LI naveo je da u cijelosti ostaje kod naprijed navedenog iskaza te je nadodao da osim što je on oštećenog udario šakom u glavu u prvom navratu, još ga je jednom lupio u glavu i zbog toga mu je jako žao i kaje se i žao mu je što je oštećeni zadobio te povrede. Smatra da je postupao u nužnoj obrani zato što je vidio kako je oštećeni udario SI i onda se oštećeni bio okrenuo i prema njemu i mislio je da će i njega udariti i da ga nije lupio šakom, on bi sigurno njega bio udario. Sada mu je jako žao zbog toga i kaje se. Tada je imao samo 18 godina i to mu je bilo prvo kazneno djelo koje je počinio kao punoljetna osoba, odnosno kao mlađi punoljetnik.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je a uz suglasnost stranaka cjelokupna priležeća dokumentacija i dokazi koji prileže spisu i to: Službena zabilješka o dojavi od 8. prosinca 2018. (list 13 spisa), Zapisnik o očevidu PUZ-a, Sektor kriminalističke policije, Službe kriminalističke tehnike od 8. prosinca 2018. (listovi 14-16 spisa), Izvješće o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja PUZ-a, Sektora kriminalističke policije, Službe kriminalističke tehnike od 8. prosinca 2018. (list 17 spisa), Bolnička prijava na ime HI od 8. prosinca 2018. (listovi 18-19 spisa),

Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 8. prosinca 2018. (list 20 spisa),

Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00072047 (list 21 spisa), Izvješće Policijske postaje Zaprešić od 8. prosinca 2018. (list 22 spisa), Fotografije (listovi 23- 48 spisa), Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 8. prosinca 2018. (list 49 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00072048 (list 50 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu SI od 8. prosinca 2018. (list 51 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu LI od 8. prosinca 2018. (list 52 spisa), Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika mlađeg punoljetnika LI od 9. prosinca 2018. zajedno s audio video snimkom (listovi 88-90 spisa), Zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika SI od 9. prosinca 2018. zajedno s audio video snimkom (listovi 95-97 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve ČI od 8. ožujka 2019. (listovi 120-121 spisa), Zapisnik o ispitivanju svjedoka MI od 8. ožujka 2019. (list 122 spisa), Medicinska dokumentacija na ime ČI (listovi 130-160 spisa), nalaz i mišljenje vještakinje dr. Marije Baković od 31. svibnja 2019 (list 194-197 spisa) i nalaz od 2. travnja 2025. (list 425-428 spisa), iskazi I. okrivljenika (list 328 spisa), iskaz II. okrivljenika (list 383 spisa), iskaz oštećenog HI od 8. ožujka 2019. i od 2. ožujka 2021. (list 120 i 262 spisa), iskaz svjedoka MI od 19. svibnja 2021. (list 122 i 270 spisa), iskaz svjedoka ŽI od 19. svibnja 2021. (list 271 spisa), izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za I. i II. optuženike, dopuna i usmeno očitovanje vještakinje Marije Baković na nalaze i mišljenja.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je kao nesporno utvrdio da je II. okrivljeni LI počinio predmetno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a da I. optuženi SI nije počinio predmetno kazneno djelo zbog čega je isti oslobođen od optužbe.

6. Naime, iz iskaza oštećenog HI od 2. ožujka 2021. (list 262-263 spisa) proizlazi da on ostaje u cijelosti kod svog iskaza od 8. ožujka 2019 (list 120-121 spisa) u kojem je naveo kako su predmetnog dana, dva njemu nepoznata mladića došla do njegovog caffe bara tražeći od njega da ih posluži pivom. On je to odbio jer su obojica bili podosta alkoholizirani, ali oni su bili ustrajni u tom traženju te su ga čak i počeli vrijeđati. Kada je kasnije jedan od njih dvojice stao kraj vrata kafića i rekao mu da sada neće raditi, istome je mladiću opalio šamar jer je bio isprovociran tim njegovim bezobraznim riječima da mu brani rad. No, tada su obojica podivljali i nasrnuli na njega te ga izvukli s praga lokala na terasu i počeli ga udarati šakama po glavi uslijed čega je i pao na tlo. Na tlu su ga nastavili cipelariti po glavi i tijelu, sve dok ih jedan od njegovih gostiju imena VI, nije odgurao od njega. Kada je malo kasnije došla policija, zatekli su navedenu dvojicu mladića nedaleko od lokala te su ih priveli. Zbog zadobivenih ozljeda je bio na operaciji, a imovinskopravni zahtjev će ostvarivati u posebnom postupku.

6.1. Oštećeni HI je ponovno saslušan na raspravi dana 2. ožujka 2021. naveo da u cijelosti ostaje kod naprijed navedenog iskaza te je nadodao da su I. i II. optuženici njega dosta dugo tukli. Čini mu se da je bilo kao vječnost jer je bio jako povrijeđen, a onda je izgubio i svijest. Nadalje se liječi od navedenih povreda jer ima velikih problema s desnim okom jer i nadalje ima mrežicu ugrađenu koja mu drži oko. Ne može se više baviti sportom jer je prije igrao tenis i nogomet.

6.2. Dakle, nije istina da bi on prvi započeo predmetnu tuču, već je kao starija osoba od I. i II. optuženika te je samo pedagoški dao jedan blagi šamar I. optuženiku tj. SI, jer ga je jako isprovocirao misleći da će se time preplašiti da će obojica pobjeći. No, kada je udario taj jedan blagi šamar, tada su I. i II. optuženici počeli njega tući i to tako da ga je prvo udario LI, a onda SI koji su mu zadali puno udaraca po glavi i tijelu i u jednom trenutku je pao na pod i oni su ga nastavili udarati. Potom je izgubio svijest.

6.3. Cijelom tom događaju bio je prisutan i VI iz [adresa]. On ga je pokušao obraniti kada je vidio kako ga I. i II. okrivljenici tuku i on je vidio cijeli ovaj događaj i bio prisutan istome. On je bio u tom trenutku gost u tom njegovom predmetnom lokalu, a događaj je vidio i MI, isto kao gost u tom trenutku u lokalu.

7. Svjedok MI je u svom prvom iskazu naveo kako je vidio toga dana oštećenog na tlu i dva mladića kako ga udaraju rukama i nogama po glavi i tijelu, a siguran je da je niži od ta dva mladića imao nešto željezno u rukama te je s time udarao HI u glavu. On je odmah zajedno sa još jednim čovjekom priskočio TI u pomoć te su ta dvojica napadača pobjegla, ali su se ostali motati blizu tržnice pa ih je policija ulovila.

7.1. Ponovno saslušan na raspravi dana 19. svibnja 2021. (list 270-271 spisa) svjedok MI naveo je da ostaje kod naprijed navedenog iskaza o 8. ožujka 2019. (list 122 spisa) te je nadodao da su ta dva mladića tukli oštećenog otprilike 2 do 3 sekunde, ne može sada točno reći koliko dugo, no u svakom slučaju kada ga je niži mladić udario oštećenog s tim nekim željezom koje je držao u rukama, onda je oštećeni pao na pod i onda su ga obojica još tukla, ali on nije vidio s čime su ga tukli, dakle nije vidio da li su ga tukli nogama ili rukama. To je sve skupa gledao i danas prispjeli svjedok VI.

7.2. Kada je oštećeni pao na pod od tog udarca zadobivenog od strane nižeg mladića s tim željezom u ruci, oštećenik nije bio pri svijesti i ubrzo je došla policija. On se sada više zbog proteka vremena ne sjeća da li su ta dva mladića tukli oštećenog kada je on pao na pod i ostao bez svijesti, ali misli da jesu.

8. Iz iskaza svjedoka ŽI od 19. svibnja 2021. (list 271-272 spisa) proizlazi da se on sjeća predmetnog dana, radio je na svom štandu koji je udaljen 13 do 15 m od predmetnog caffe bara "Lav". U jednom trenutku ispred tog caffe bara ugledao je oštećenog HI kojeg inače poznaje jer dolazi kod njega na piće.

8.1. Dakle, vidio je kako se nagurava s dva mladića koji su njemu bili nepoznati i to na način da je vidio u jednom trenutku da se nagurava s jednim mladićem, dok mu je drugi u jednom trenutku došao s leđa i udario ga je i onda je vidio kako je oštećeni pao od tog udarca. On nije vidio tko je od ta dva mladića bio viši, a tko niži, no kada je oštećeni pao na pod od tog udarca sa rukom tog jednog mladića onda je on priskočio u pomoć oštećenom jer je vidio da leži na podu, a oko njega su ta dva mladića stajala i on se bojao da oni ne nastave tući oštećenog.

8.2. Nije vidio da bi oštećenog tukli dok je tako ležao na podu i čim je on došao obraniti oštećenog, pohrvao se s ta dva mladića, dakle uspio ih je maknuti od oštećenog koji je ležao na podu. Mladići su se počeli udaljavati, no u jednom trenutku ga je jedan od njih pozvao da dođe bliže tako da mu je mahnuo rukom da dođe k njemu, no on to nije želio jer se nije htio s nikim tući, odnosno bojao ih se. Uzeo je u ruku jedan drveni štap koji je našao u blizini i onda su se ta dva mladića udaljili.

8.3. Ubrzo je došla policija, no ti mladići su uspjeli doći samo do dućana Konzuma, što je otprilike 30-ak metara od predmetnog mjesta i onda su ih uhvatili. Ubrzo su došli otac i brat od oštećenog i onda se svjedok ŽI udaljio s tog mjesta kad je došla policija jer nije više nakon toga imao šta za raditi.

8.4. Nadalje, svjedok ŠI navodi da se bojao da ne bi ta dva mladića počeli "cipelariti" oštećenog jer ispred tog kafića često se prije znalo događati da više mladića zna tući i "cipelariti" jednog dok je taj već na podu. Tako se on bojao da to ne bude slučaj i s oštećenim, a osim toga vidio je da su ta dva mladića bila agresivna, na način da su mu djelovali hiperaktivni i divlji i bojao se da ne nastave udarati oštećenog dok je ležao na podu. Oštećeni je na kraće vrijeme izgubio svijest, a kasnije je došao k svijesti.

8.5. Navodi da on nije vidio trenutak da bi oštećeni ošamario jednog od ta dva mladića, dakle nije vidio kako je počeo taj sukob. On je samo vidio kako se jedan mladić hrvao s oštećenim, a drugi je oštećenom prišao s leđa i rukom ga udario, od kojeg udarca je oštećeni pao na pod.

8.6. Navodi da nije vidio trenutak da bi jedan od tih mladića i to onaj viši pokušao podignuti oštećenog s poda, jer od tamo od kuda je on gledao te detalje nije mogao vidjeti, jedino se preplašio da ga ne bi nastavili tući.

8.7. Navodi da prvi trenutak predmetnog događaja je bio taj da je on vidio da se ta dva mladića naguravaju s oštećenim, a onda je vidio da jedan od tih mladića preko drugoga udara oštećenog s rukom od kojeg udarca je oštećeni pao na pod.

9. Na raspravi dana 9. srpnja 2025. vještakinja dr. Marija Baković navela je da iskazuje sukladno kao u svom nalazu i mišljenju od 31. svibnja 2019. (list 194-197 spisa) i kao u nalazu od 2. travnja 2025. (list 425-428 spisa) te je navela da na pitanje branitelja I. optuženika postoji li u medicinskoj dokumentaciji oštećenika zapis o eventualnim ozljedama, a koje nisu navedene u njenom nalazu i mišljenju, odnosno ozljedama koje bi zahvaćale neki drugi dio tijela osim glave, odgovara da se u medicinskoj dokumentaciji navodi krvni podljev lijevog lakta i krvni podljev s oguljotinom desnog lakta, a koje su nastali padom oštećenika na tlo. Ove ozljede su navedene u njenom nalazu i mišljenju. Ove ozljede lakta ne mogu govoriti o eventualnoj preciznijoj dinamici samog pada oštećenika na tlo, ali su tipične na nastanak padom na tlo. Također, s obzirom da se nalaze na oba lakta, može se pretpostavljati da je oštećenik pao na oba lakta padom na tlo. Iz snimke koja je u spisu je vidljiv pad oštećenika na tlo i to na leđa, odnosno na stražnju stranu tijela.

9.1. Na daljnje pitanje branitelja bi li se kod takvog pada trebale vidjeti i neke druge ozljede, osobito ozljede stražnjeg dijela glave, odgovara da to nije nužno. Svjesne osobe pri padu mogu refleksno postaviti ruke, dočekati se i na taj način smanjiti intenzitet udarca ostalim dijelom tijela na pod. Jednako tako, moguće je da i pri padu osoba udari stražnjom stranom glave o pod, ali da intenzitet djelovanja sile bude nedovoljan za nastanak vidljive ozljede. Na video snimci je vidljiv pad oštećenika na stražnju stranu tijela.

9.2. Na pitanje branitelja I. optuženika da komentira navod oštećenika od 8. 3. 2019. da je od udaraca izgubio svijest, pao leđima na pod, a dalje citira: „navodim u polusvijesti se sjećam da su me nastavili cipelariti…“, vještakinja je odgovorila da osobe koje bivaju napadnute i ozlijeđene, na različite načine proživljavaju i shvaćaju gubitak svijesti. U svom iskazu oštećenik navodi da je izgubio svijest i pao na pod, a potom je u polusvijesti osjetio udarce. Dakle, osobe koje bivaju ozlijeđene termine gubitka svijesti, polusvijesti i sl. koriste na načine koji nisu medicinski, nego su više opisno laički.

9.3. Na pitanje branitelja I. optuženika je li moguće u fizičkim sukobima da intenzitet udaraca u pojedini dio tijela bude primjerice visok, a u neke druge dijelove tijela da bude tako nizak da niti ne nastanu vidljive ozljede, odgovara da nastanak ozljeda na tijelu ovisi o intenzitetu udarca, ali isto tako i o samom mjestu na koji je udarac upućen, o samom sredstvu kojim je udarac zadan i slično. Tako je primjerice uobičajeno da na glavi koja je prekrivena tankim slojem kože udarac lakše prouzrokuje vidljivu ozljedu, za razliku od nekog drugog dijela tijela. Jednako tako neko mekše sredstvo će teže proizvesti krvni podljev vidljiv na koži u odnosu na neko tvrđe sredstvo manje kontaktne površine. Zaključno, u fizičkim sukobima uz sve gore navedeno o čemu ovisi nastanak ozljede je također uobičajeno i da osobe koje zadaju udarce zadaju različitim intenzitetima. Svaki udarac svakako ne treba rezultirati nastankom vidljivih ozljeda. Tako je oštećenik mogao zadobiti i neke udarce izvan područja glave, ali u medicinskoj dokumentaciji nema nikakve potvrde da ih je doista i zadobio.

9.4. Na pitanje branitelja da navede kakav je intenzitet udarca potreban za nastanak prijeloma kostiju lica koje je zadobio oštećenik, navodi da je u svom nalazu i mišljenju navela da je za nastanak ovih prijeloma s obzirom na njihove karakteristike i lokalizaciju potrebno da oštećenik zadobije dva udarca (treći udarac bi bio u područje čela gdje je nastao samo krvni podljev), a koji bi trebali biti zadani ako se govori o ova dva udarca, silom srednjeg do jakog intenziteta. Nadalje, u svom nalazu i mišljenju navodi da bi ove ozljede mogle nastati jednim udarcem nekim tupo-tvrdim sredstvom koje bi imalo veću površinu od šake pa bi onda ovi prijelomi mogli nastati jednim udarcem, ali koji bi trebao biti zadan silom jakog intenziteta.

9.5. Na daljnje pitanje branitelja da li bi udarac silom jakog intenziteta očekivano na tijelu ostavio neku vidljivu ozljedu, odgovara da bi. Kada se govori o intenzitetu potrebnom za ozljeđivanje, koriste se termini od slabog do jakog. Postoji puno mogućnosti u kojima udarac bude zadan nekim intenzitetom, ali ipak ne nastane vidljiva ozljeda. Budući da sudskomedicinskim načinom gledanja na ozljeđivanje, kada se u obzir uzimaju samo vidljive ozljede ili ozljede dijagnosticirane nekom pretragom, onda se pri ocjeni intenziteta kreće na način da najlakše ozljede nastaju udarcem slabog intenziteta. Intenzitet udarca u nekom konkretnom slučaju može biti i jači, ali nije nastala neka teža ozljeda za koju se zna da bi bio potreban viši intenzitet od slabog.

9.6. Kada se govori o intenzitetu udaraca koji bi eventualno bili zadani oštećeniku u području tijela, navodi još jednom da kod oštećenika nisu utvrđene ozljede na drugim dijelovima tijela osim na glavi, a koje bi bile povezive sa sigurnošću sa udarcima koje bi eventualno zadali okrivljenici.

9.7. Na pitanje punomoćnice oštećenika je li moguće da je oštećenik zadobio udarce po tijelu bilo kakvim intenzitetom, a da ti udarci nisu prouzrokovali nastanak vidljivih ozljeda, odgovara da je to moguće. Svaki udarac ne treba nužno rezultirati nastankom vidljivih ozljeda.

9.8. Na pitanje suda je li moguće da ozljede koje je zadobio oštećenik eventualno nastanu jednim udarcem stisnutom šakom II. okrivljenog, uzimajući u obzir činjenicu da je II. okrivljenik trenirao taekwondo, odgovara da osobe koje treniraju neki borilački sport imaju veću vjerojatnost da jednim udarcem postignu silu jakog intenziteta u odnosu na osobe koje nisu naučene na koji način se "pravilno" zadaje udarac. Međutim, kod oštećenika su ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji raspoređene u području čela, oka, nosa, obraza i jagodice. Također, osim same lokalizacije, i karakteristike ozljeda govore u prilog da se radilo o više djelovanja sile i to zbog potrebnog mehanizma ozljeđivanja. Naime, prijelom dna očne šupljine i krvarenje u očnu jabučicu zahtijevaju da udarac "sjedne" točno u područje očne šupljine. Dalje, u području obraza se nalazi prijelom maksilarnog sinusa sa udubljenjem prelomljenih kostiju, što znači da je i u područje ispod oka udarac trebao "sjesti" na način da tvrdi dio šake udari u tu kost i udubi prelomljene ulomke. Dalje, prijelom nosnih kostiju je također okarakteriziran kao više iverni sa pomakom ulomaka, dok se i na potpuno suprotnoj strani lica nalazi prijelom desne jagodične kosti u području luka i vanjskog ruba desne očne šupljine. Dakle, ozljede su raspoređene na većoj površini desne strane lica. Ne vidi kako bi jedna stisnuta šaka mogla uopće zahvatiti opisanu površinu, a kamoli da bi mogla na više različitih dijelova kostiju lica djelovati dovoljnim intenzitetom.

9.9. Na daljnje pitanje suda postoji li mogućnost da je oštećenik ozljede zadobio jednim udarcem nekim tupo-tvrdim sredstvom, odgovara da je u teoriji moguće da je neko tupo-tvrdo sredstvo površine koja je veća od stisnute šake i koje bi imalo nekakav nepravilan oblik dovede do nastanka ovih ozljeda. Međutim, ponavlja da kako je već navela u nalazu i mišljenju, u ozljedama oštećenika ne vidi nešto što bi sa sigurnošću govorilo ili barem upućivalo o eventualnom korištenju boksera što navodi jedan svjedok tj. MI ili o nekom drugom nedefiniranom tupo-tvrdom sredstvu.

10. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Marije Baković od 31. svibnja 2019. (list 194-197 spisa) zaključno proizlazi da je oštećeni HI prema medicinskoj dokumentaciji u događaju od 8. prosinca 2018. zadobio krvni podljev desnog oka s krvarenjem u spojnicu desnog oka, krvni podljev kože, čeono desno, krvni podljev kože u području desne jagodice, višeiverni prijelom desne maksilarne kosti s utisnućima ulomaka i krvarenjem u sinus, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, prijelom dna desne očne šupljine, prijelom desne jagodične kosti u području luka i vanjskog ruba desne očne šupljine i krvni podljev lijevog lakta i krvni podljev s oguljotinom desnog lakta.

10.1. Od navedenih povreda višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, dok ostale naprijed navedene ozljede predstavlja svaka za sebe tjelesnu ozljedu. Također, višeiverni prijelom desne maksilarne kosti s utisnućima ulomaka i krvarenjem u sinus predstavlja tešku tjelesnu ozljedu i isto tako prijelom desne jagodične kosti u području luka i prijelom vanjskog ruba desne očne šupljine čine jednu cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a mehanizam nastanka ozljeda oba lakta (krvni podljevi i oguljotina) je pad uz dočekivanje na laktove.

10.2. Nadalje, vještakinja navodi da mehanizam nastanka ozljeda u području glave je djelovanje tupe mehaničke sile u vidu više udaraca (najmanje 3) nekim tupotvrdim sredstvom koji su bili zadani silom u rasponu od slabog do nakon intenziteta. Uzimajući u obzir karakteristike ozljeda u području glave, stisnuta šaka i noga predstavljaju podesna sredstva za nanošenje ovih ozljeda. U medicinskoj dokumentaciji i iskazima navodi se i korištenje boksera kao sredstva kojim su nanesene ozljede, međutim u medicinskoj dokumentaciji ne nalazi se elemenata koji bi potvrđivali korištenje boksera ili nekog drugog metalnog predmeta pri nanošenju ozljeda.

10.3. Nadalje, vještakinja navodi da iskaz I. i II. optuženika o ozljeđivanju nije u skladu s mehanizmom nastanka ozljeda koje je zadobio oštećenik, budući da nije moguć nastanak svih navedenih ozljeda jednim udarcem stisnutom šakom i padom. Iskaz oštećenika o načinu ozljeđivanja uklapa se u mehanizam potreban za nastanak opisanih ozljeda. Optuženici i oštećenik suglasno su iskazivali o padu oštećenika na tlo što se uklapa u mehanizam nastanka ozljeda oštećenika na laktovima. Zaključno, ozljede koje je oštećenik HI zadobio u predmetnom događaju u ukupnosti čine tešku tjelesnu ozljedu.

11. Iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Marije Baković od 2. travnja 2025. (list 425-428 spisa) zaključno proizlazi da je oštećeni HI prema medicinskoj dokumentaciji u događaju od 8. prosinca 2018. zadobio krvni podljev desnog oka s krvarenjem u spojnicu desnog oka, krvni podljev kože, čeono desno, krvni podljev kože u području desne jagodice, višeiverni prijelom desne maksilarne kosti s utisnućima ulomaka i krvarenjem u sinus, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, prijelom dna desne očne šupljine, prijelom desne jagodične kosti u području luka i vanjskog ruba desne očne šupljine i krvni podljev lijevog lakta i krvni podljev s oguljotinom desnog lakta.

11.1. Nadalje ista navodi da navedene ozljede nisu mogle nastati samo jednim udarcem stisnutom šakom i nisu nastale padom, a što proizlazi i iz snimke događaja na kojoj je vidljivo da je oštećenik pao na leđa. Dakle, iskaz I. i II. optuženika o ozljeđivanju nije u skladu s mehanizmom nastanka ozljeda koje je zadobio oštećenik, budući da nije moguć nastanak svih navedenih ozljeda jednim udarcem stisnutom šakom i padom.

11.2. Također, vještakinja navodi da iz iskaza svjedoka MI proizlazi da bi II. okrivljeni LI koristio neki metalni predmet pri ozljeđivanju oštećenika što iz kvalitete snimke isto se ne može razabrati, a također u medicinskoj dokumentaciji ne nalazi se elemenata koji bi potvrđivali korištenje boksera ili nekog drugog metalnog predmeta pri nanošenju ozljeda oštećenom, međutim ukoliko bi za ozljeđivanje bio korišten neki tupotvrdi predmet koji bi površinom bio veći od šake, nije moguće isključiti nastanak svih ozljeda jednim udarcem silom jakog intenziteta. Nadalje, ista navodi da iskaz oštećenika o načinu ozljeđivanja (više udaraca šakama i nogama po glavi i pad na stražnju stranu tijela) uklapa se u mehanizam potreban za nastanak opisanih ozljeda.

11.3. Zaključno, vještakinja navodi da iz snimke u spisu nije moguće iščitati cjelovitu dinamiku odvijanja događaja budući se veći dio odvija u prostoru koji nije zahvaćen video-nadzorom i to u vremenskom trajanju od 10 sekundi, pa zbog navedenog video-snimka nije podesna za utvrđivanje broja udaraca koje je oštećenik zadobio u predmetnom događaju. S druge strane, na video snimci je vidljivo da ozljede oštećenika nisu nastale padom budući je pad oštećenika vidljiv te je vidljivo da je oštećenik pao na leđa.

12. Navedeni nalaz i mišljenje kao i usmeno očitovanje na isti sud u cijelosti prihvaća kao istinit i pravovaljan jer se radi o nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje dr. Marije Baković i u skladu je sa svim pravilima medicinske znanosti i struke, a na koji stranke nakon usmenog očitovanja vještakinje više nisu imale primjedbi niti pitanja.

13. Nesporno je da su I. i II. optuženici predmetnog dana oko 7,12 sati došli do caffe bara Lav u Zaprešiću, Tržna 1 i zatražili alkoholno piće od oštećenog da bi potom SI došao do vrata tog caffe bara i zatražio od oštećenog, tj. sina od vlasnika tog caffe bara da im posluži alkoholno piće te da je oštećeni to odbio jer su I. i II. optuženici bili u alkoholiziranom stanju. Nesporno je da je potom došlo do verbalne prepirke zbog toga između oštećenog i SI, na način da su se nakon međusobne verbalne prepirke počeli naguravati, nakon čega je oštećenik ošamario SI. Nesporno je da je nakon toga do njih došao LI i zatvorenom šakom udario oštećenog u glavu, uslijed kojeg udarca je oštećenik pao na pod. Nesporno je i to da je potom LI ponovno još jednom udario oštećenog u glavu i nesporno je da je tada oštećeni zadobio povrede glave, a kako je to i navedeno u činjeničnom opisu ove optužnice i presude.

14. Sporno je da li je LI prvotno zajedno sa SI započeo verbalni sukob sa oštećenim jer I. i II. optuženici navode suglasno da je SI prvo sam došao do vrata tog caffe bara Lav i zatražio od oštećenog dva piva koja mu oštećenik nije htio dati te je zatim započeo verbalnu prepirku sa oštećenim, koji je potom ošamario SI. Također, sporno je da bi I. i II. optuženici zajednički i dogovorno zatvorenim šakama naizmjence više puta udarali oštećenog u glavu i da je oštećenik od svih tih njihovih udaraca pao na pod i sporno je da bi oštećenog nakon što je pao na pod I i II optuženici više puta nogama obuvenim u cipele udarali po glavi i tijelu. Sve to sporno je iz razloga što I. i II. optuženici poriču da bi SI udario oštećenog, a niti svjedok VI nije vidio da bi SI udarao oštećenog, niti da bi ga I. i II. optuženici zajedno udarali rukama i nogama za vrijeme dok je oštećenik ležao na podu, a niti to nije vidljivo iz priležećih snimki kamere koje su pregledane na raspravi.

15. Naime, sud prvenstveno nalazi da je svjedok VI iskazivao o ovom događaju na uvjerljiv, okolnostan, istinit i vjerodostojan način. Naime, on je jasno i vjerno opisao što je vidio i što se sve dogodilo i to na način da je prvo vidio kako se oštećenik u jednom trenutku nagurava s jednim mladićem, da bi potom drugi mladić prišao oštećenom s leđa i udario ga od kojeg udarca je oštećenik pao na pod i odmah nakon što je oštećenik pao na pod, svjedok VI navodi da je "priskočio" odnosno došao do tog mjesta jer je do tada radio na svom štandu udaljenom samo 13 do 15 metara od predmetnog događaja. Dakle, svjedok VI je naveo da je on odmah priskočio u pomoć oštećenom jer je vidio da isti leži na podu, a da su oko njega samo stajala ta dva mladića i svjedok VI jasno navodi da se on bojao da ta dva mladića ne bi nastavili tući oštećenog nakon što je pao na pod. Nadalje, svjedok VI je naveo da nije vidio da bi ova dva mladića tukli oštećenog dok je ležao na podu i čim je došao do njih, svjedok se "pohrvao" sa ta dva mladića, odnosno uspio ih je maknuti od oštećenog koji je ležao na podu i tada su se ta dva mladića počela udaljavati. Potom je svjedok VI uzeo drveni štap u ruke koji je našao u blizini i tada su se ta dva mladića udaljila s tog mjesta.

16. Dakle, svjedok VI nije vidio trenutak kada je oštećenik ošamario jednog od ta dva mladića, dakle nije vidio kako je započeo predmetni događaj, ali je vidio kako se jedan od mladića "hrva" sa oštećenim, a potom drugi mladić prilazi oštećenom s leđa i udara ga rukom od kojeg udarca oštećenik pada na pod.

17. Isto činjenično stanje proizlazi iz iskaza I. i II. optuženika. Naime, SI je u svom iskazu jasno i vjerno naveo kako je započeo ovaj događaj i to na način da je sa OI tog jutra došao popiti pivo jer su tu noć bili vani i pili alkohol, padala je kiša i htjeli su popiti po još jedno pivo svaki. On je rekao OI da sjedne na terasu tog kafića, a potom je otišao po piće, no oštećeni im nije htio dati piće i počeo ga je gurati od tih ulaznih vrata caffe bara Lav i potom ga je oštećenik ošamario. Tako je očito došlo do te verbalne prepirke između oštećenog i SI što je po stavu ovog suda logičan i vjerodostojan tijek događanja, a kojeg potvrđuje i svjedok VI.

18. Naime, očito oštećenik kada je vidio SI u pripitom stanju nije mu htio dati još alkoholnog pića i tu je došlo do verbalne prepirke između njih dvojice i očito je oštećeni tijekom te njihove prepirke ošamario SI kako bi ga i na taj način spriječio u kupovanju alkohola i očito je tu došlo i do naguravanja između oštećenog i SI, a sve kako to on i navodi kao i sam oštećenik HI koji je naveo da je ošamario SI jer je bio isprovociran takvim postupkom gdje mu je SI rekao da sada zbog tog odbijanja posluživanja alkohola oštećenik više neće raditi u tom svom caffe baru.

19. Dakle, i I. i II. optuženici na identičan su način opisali početak predmetnog događaja vezano za odbijanje oštećenog da im posluži piće, što je dovelo do toga da je oštećenik ošamario SI, a nakon što su se prvo njih dvojica verbalno sukobili. Očito je uzrok tom šamaru bilo to što je SI počeo oštećenom upućivati bezobrazne riječi (da mu brani rad), a kako je to oštećenik i naveo u svome iskazu. Dakle, očito je i životno da je oštećenik, a kako on to i sam navodi, bio isprovociran takvim riječima da mu se brani rad u vlastitom caffe baru ukoliko ne posluži alkoholno piće I. i II. optuženicima.

20. Međutim, osim oštećenog i SI tom događaju je bio prisutan i LI koji je kako i sam navodi prvo sjeo na terasu tog caffe bara, dok je SI otišao po piće ali je ubrzo vidio da se između oštećenog i SI nešto događa tj. da nešto verbalno komuniciraju, ali nije čuo što jer je sjedio na terasi i tada je krenuo prema njima i vidio kako oštećenik zadaje šamar SI i kako ga odgurava od sebe. Kada je došao do njih dvojice, a nakon što je vidio naprijed navedeno, tada je udario oštećenog lijevom šakom u desni dio lica, od kojeg udarca je oštećenik pao na pod i tada ga je još jednom udario i onda je vidio da njima dolazi svjedok VI koji je počeo smirivati tu situaciju, a što identično proizlazi i iz iskaza svjedoka VI.

21. Dakle, LI navodi da je on šakom lupio oštećenog u glavu i navodi da ga je još jednom lupio u glavu, dakle ukupno u dva navrata i da mu je sada zbog toga žao. Dakle, ti dijelovi iskaza I. i II. optuženika, oštećenog i svjedoka VI se u potpunosti podudaraju a vezano za predmetno događanje. Stoga i ovaj sud kao nespornim zaključuje da se ovaj događaj dogodio upravo na naprijed opisani način i to da je do oštećenog prvo došao SI i tražio alkoholno piće, što je oštećeni odbio zbog čega SI postaje bezobrazan prema oštećenom i njih dvojica se verbalno sukobljavaju, naguravaju i zbog toga oštećenik i zadaje šamar SI isprovociran takvim ponašanjem SI, osobito kada mu je rekao da mu brani rad u tom njegovom kafiću i tada do njih dolazi LI i zadaje prvi udarac oštećenom šakom u glavu, od kojeg udarca oštećenik pada na pod. To sve gleda svjedok VI sa svog obližnjeg štanda i dolazi do njih te smiruje situaciju, a kako to i sam navodi i to na način da dolazi do I. i II. optuženika i miče ih od oštećenog koji je bio pao na pod, sve to na način što se svjedok počeo hrvati s njima i tako ih udaljio od oštećenog i tu svjedok VI navodi da kod tog hrvanja nitko nikoga nije jače udario misleći na njega i I. i II. optuženog i da je on tada uzeo jedan drveni štap koji je našao u blizini i tada su I i II. optuženici otišli s tog mjesta. Sve to uz napomenu da svjedok VI jasno navodi da on nije vidio da bi I. i II. optuženici tukli oštećenog kada je ovaj pao na pod i svjedok VI navodi da je on odmah došao do njih trojice jer se bojao da I. i II. optuženici ne bi počeli tuči oštećenog dok je ovaj ležao na podu te svjedok VI navodi da su I. i II. optuženici samo stajali iznad oštećenog dok je ovaj ležao na podu.

22. Sve naprijed navedeno i ovaj sud prihvaća kao vjerodostojno, uvjerljivo i istinito. Međutim, sud nalazi da se ovdje nikako ne može raditi o nužnoj obrani a vezano za OI, koji naime u jednom dijelu svog iskaza navodi pored ostalog da je on sa terase došao do oštećenog i da ga se preplašio jer da je oštećenik i njega htio lupiti i da je upravo zato UI lupio oštećenog u glavu kada je shvatio da bi ga oštećenik mogao napasti jer da je ovaj već bio u naletu na njega. Stoga LI navodi da smatra da je postupio u nužnoj obrani udarivši prvi puta oštećenog šakom u glavu i to zato jer je prije toga vidio kako oštećenik udara SI i da je onda vidio kako se oštećenik okreće prema njemu i tada je mislio da će oštećenik i njega udariti. Dakle, takvo događanje ne predstavlja nužnu obranu koja postoji samo u slučaju kada je prijeko potrebno da se od sebe odbije istodoban ili izravno predstojeći protupravni napad. Međutim, ovdje LI navodi da je samo mislio da bi oštećenik mogao i njega udariti i to samo zato jer da se oštećenik okrenuo prema njemu, a prije toga je ošamario SI. Dakle, nije bilo nužne obrane ako nakon što vidi da oštećenik zadaje šamar SI (a što znači otvorenom šakom po licu) i samo se oštećenik okreće prema UI, tada ne postoji nužna obrana jer LI samo misli tj. pretpostavlja da bi oštećenik mogao i njega ošamariti i to ga ne opravdava da samo zbog takve pomisli treba udariti oštećenog šakom u glavu i to tako jakog intenziteta da od takvog udarca zatvorenom šakom u glavu oštećenik pada na pod.

23. Stoga je neuvjerljiv dio obrane OI da je prvi udarac zadao oštećenom iz nužne obrane, jer ovdje nikako nije bilo zbog ničega prijeko potrebno da se od sebe otkloni napad koji uopće od strane oštećenog nije bio niti započeo niti uslijedio, već je LI samo imao sumnju u to da bi ga oštećenik mogao napasti. Uz napomenu da je prije toga oštećenik zadao samo blagi udarac otvorenom šakom tj. šamar SI od čega SI nije imao nikakvih posljedica u medicinskom smislu. Dakle, to ako se uopće oštećenik i okrenuo prema OI nikako ne znači da je to bio istodoban ili izravno predstojeći protupravni napad koji očito ničim od strane oštećenog još nije bio niti započeo, već je očito mogao postojati samo strah kod OI od mogućnosti nekog oblika napada na njega. U svakom slučaju, šamar kojeg je oštećeni zadao SI nikako nije jednaki ekvivalent udarca zatvorene šake u glavu OI oštećenom od kojeg je udarca ovaj pao na pod, a osim toga sud nije niti povjerovao takvoj verziji događaja navedenog od strane OI jer iz u cijelosti prihvaćenog iskaza svjedoka VI jasno proizlazi da je on vidio kako se oštećenik nagurava s jednim mladićem, a onda je do njih došao drugi mladić i s leđa udario oštećenog u glavu od kojeg udarca je oštećenik pao na pod. Na isti način je iskazivao i SI pa sud nalazi da je neuvjerljiv i neistinit dio iskaza okrivljenog OI da je lupio oštećenog u glavu zato što je mislio da će oštećenik njega lupiti i da zato smatra da je to učinio u nužnoj obrani.

24. Dakle, kada se povežu iskazi I. i II. optuženika sa iskazom svjedoka VI, tada sud nedvojbeno zaključuje da je upravo LI zadao predmetne povrede oštećenom koje on i priznaje u svome iskazu, dok ničim nije nedvojbeno dokazano da je SI zajedno i po prethodnom dogovoru sa OI zadao više udaraca zatvorenom šakom u glavu oštećenom, niti da bi zbog udaraca SI oštećeni pao na pod, niti je ničim nedvojbeno dokazano da bi nakon što je oštećeni pao na pod, dakle da bi ga potom SI zajedno sa UI nastavili više puta udarati nogama obuvenim u cipele po glavi i tijelu. Stoga sud nalazi iskaz oštećenog neuvjerljivim i neistinitim u tom dijelu da su ga oba optuženika udarali po glavi i prije pada na tlo, a i poslije pada, da su ga udarali nogama i rukama po glavi i tijelu jer suprotno proizlazi iz u cijelosti prihvaćenog iskaza svjedoka VI. Naime, početak događanja tj. do trenutka kada je oštećenik ošamario SI na identičan su način u svojim iskazima opisali I. i II. optuženici te svjedok VI, kao i oštećeni HI. No, ovdje se nije moglo raditi po stavu ovog suda o nikakvom zajedničkom dogovoru za višestruko udaranje oštećenog po glavi i tijelu, jer prvenstveno događaji se po stavu ovog suda dogodio neplanirano. Naime, nije životno niti logično da bi I. i II. optuženici uopće znali unaprijed da im oštećeni neće htjeti dati alkoholno piće tog jutra i sve se odigralo u vrlo kratkom razdoblju gdje SI odlazi naručiti piće i očito ga OI za to vrijeme čeka na terasi jer LI nije bio prisutan početku prepirke između SI i oštećenog, već kako oba optuženika a sukladno njima i svjedok VI navode da su se prvo prepirali oštećenik i SI, a da je onda LI došao do njih i udario oštećenog. Dakle, prvo dolazi do verbalne prepirke između oštećenog i SI te do šamara kojeg je zadobio SI od strane oštećenog, a potom se tek u sve to uključuje i LI koji priznaje da je došao kada je vidio taj šamar i da je onda lupio oštećenog šakom u glavu što potvrđuje i svjedok VI. Dakle, nije logično niti životno da bi se itko u takvoj situaciji mogao niti stigao dogovoriti unaprijed o bilo čemu.

25. Osim toga, sud nije povjerovao iskazu oštećenog da se prvo naguravao sa oba mladića pa da je potom samo jednom zadao šamar i to onome tko je došao do vrata kafića i da su ga tada obojica mladića počela udarati šakama po glavi te da bi od svih tih udaraca pao na pod i da su ga potom obojica mladića nastavili rukama i nogama "cipelariti" po glavi i tijelu sve dok ih svjedok VI nije odgurnuo od njega. Taj dio iskaza oštećenog je prvenstveno u suprotnosti sa iskazom nepristranog svjedoka VI koji vjerno navodi da je prvo vidio kako se oštećenik nagurava s jednim mladićem i onda drugi mladić dolazi do oštećenog i to iza leđa i udara ga, uslijed čega oštećenik pada na pod i onda svjedok VI priskače kako on to navodi kako bi pomogao oštećenom jer su ta dva mladića samo stajala pokraj njega, pa se svjedok bojao da ne bi nastavili tući oštećenog i svjedok navodi da on nije vidio da bi I. i II. optuženici tukli oštećenog kada je ovaj bio na podu, već da su samo stajali kraj oštećenog koji je bio na podu. Ovdje se kod VI radi o nepristranom svjedoku koji je po stavu ovog suda vjerno, okolnosno i istinito ispričao tijek ovog događaja gdje je nesporno a ujedno i najbitnije utvrđeno da je LI zadao udarac oštećenom i to onaj prvi kojeg su vidjeli i VI i SI pa tako i sam LI potvrđuje da je on taj udarac šakom zadao oštećenom kao i još jedan udarac. Dakle, LI priznaje da je oštećenom zadao dva udarca u glavu čime se nespornim dokazuje njegova krivnja za predmetno kazneno djelo.

26. Osim svega valja istaći da za obilježje ovog kaznenog djela nije niti bitno tko se sve i kako verbalno prepirao i naguravao, već tko je zadao predmetne povrede glave oštećenom jer i vještakinja dr. Marija Baković navodi da su morala biti najmanje dva udarca da bi se nanijela predmetna teška tjelesna ozljeda oštećenom, a što je tijekom ovog postupka utvrđeno da je to počinio LI koji u tom smislu i priznaje počinjenje ovog kaznenog djela, a očito se radilo o snažnim udarcima jer je LI trenirao Taekwondo, a na očigled tj. fizički djeluje da je vrlo snažan mladić.

27. Također, a iz u cijelosti prihvaćenog iskaza svjedoka VI, proizlazi da je on vidio da taj drugi mladić dolazi s leđa oštećenom i udara ga, a ne onaj mladić koji se prethodno verbalno sukobio sa oštećenim i kojeg je oštećenik ošamario. Svjedok VI kako on to navodi, priskače oštećenom u pomoć kako ga ta dva mladića ne bi tukli nakon što je oštećenik od tog udarca šakom u glavu od strane tog drugog mladića kako to svjedok VI nalazi (dakle udarca OI) pao na pod i svjedok navodi da kada je tako došao do njih trojice nije vidio da bi optuženici udarili oštećenog dok je ležao na podu, već su optuženici samo stajali oko oštećenog.

28. Sve to po stavu ovog suda isključuje krivnju SI za predmetno kazneno djelo, jer osim navedenog iskaza svjedoka VI također i I. i II. optuženici su na identičan način iskazivali vezano za to tko je zadao udarce oštećenom, tj. LI priznaje da je on zadao dva udarca oštećenom, a SI poriče da bi on uopće u bilo kojem trenutku udario oštećenog, već suprotno da je oštećenik udario njega i upravo da je nakon tog udarca tj. šamara do njih došao LI i šakom lupio oštećenog u glavu.

29. Stoga zbog svega navedenog stav je ovog suda da nije nedvojbeno dokazano da bi SI počinio predmetno kazneno djelo na način kako mu se ovom optužnicom stavlja na teret. Što se tiče iskaza oštećenog da su ga obojica mladića počela vrijeđati jer nije dao piće i da nakon što je jednome opalio šamar, da su obojica nasrnuli na njega te izvukli na terasu njegovog lokala i počeli udarati šakama po glavi i da je zbog toga pao na pod te da su ga potom obojica nastavili udarati, tj. "cipelariti" po glavi i tijelu sve dok nije došao svjedok VI i odgurnuo ih od njega. Taj dio iskaza oštećenog a kao što je već i navedeno, sud nalazi neistinitim, pristranim, neuvjerljivim i suprotnim prvenstveno vjernom i okolnosnom iskazu nepristranog svjedoka VI čiji iskaz ničim nije doveden u sumnju i koji iskaz sud u cijelosti prihvaća. Svjedok VI je čak susjed oštećenom jer radi na štandu u neposrednoj blizini caffe bara Lav čiji je oštećenik vlasnik, a osim toga svjedok VI I. i II. optuženike naziva izrazima "mladići". Dakle očito ih ne poznaje kao oštećenog koji mu je susjed na poslu i kako oštećeni navodi, često dolazi u njegov lokal pa sud nalazi da nema nikakvog interesa neistinito iskazivati vezano za predmetni događaj, a u kojem svom iskazu svjedok VI isto kao i I. i II. optuženici govore o tome da optuženici nisu oštećenog udarili kada je pao na pod jer je on odmah došao do njih kako ti mladići ne bi počeli tući oštećenog dok je ležao na podu, a došao je do njih obzirom što je vidio kako je jedan od ta dva mladića prije tog pada oštećenog istome zadao udarac u glavu.

30. Što se tiče iskaza MI ovaj sud nalazi da je isti neuvjerljiv, neistinit i u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima, osobito sa u cijelosti prihvaćenim iskazom nepristranog svjedoka VI. Naime, svjedok MI navodi da je predmetnog dana vidio kako je oštećenik bio na tlu, a dva mladića da ga udaraju rukama i nogama po glavi i tijelu i to oko 2 do 3 sekunde te svjedok MI nadalje navodi da je siguran da je niži mladić (a to je u ovom slučaju LI) imao nešto željezno u rukama te da je s tim predmetom udario oštećenog u glavu od kojeg udarca je oštećenik pao na pod i da su ga potom oba mladića nastavila tući. Nadalje, svjedok MI je naveo da je onda on zajedno sa još jednim čovjekom priskočio oštećenom u pomoć i da su tada ta dva mladića pobjegla. Potom svjedok MI navodi da on nije vidio s čim su oštećenog ta dva mladića tukli, dakle sada u drugom iskazu navodi da on nije vidio s čime su ga tukli, da li nogama ili rukama, dok je u svom prvom iskazu svjedok MI naveo da je vidio da su oštećenog nakon što je pao na tlo ta dva mladića udarali rukama i nogama po glavi i tijelu.

31. Dakle sud nalazi da se radi o neistinitom i neuvjerljivom iskazu svjedoka MI jer prvo govori da zna čime su udarali oštećenog tj. rukama i nogama, onda u drugom navratu navodi da nije vidio čime su ga udarali te navodi da je sve to gledao i svjedok VI koji svjedok navodi da je on odmah priskočio kada je vidio da se prvo jedan mladić nagurava sa oštećenim, dok je drugi mladić potom oštećenom došao s leđa i udario oštećenog koji je tada pao na pod i svjedok VI navodi da je on tada priskočio u pomoć oštećenom jer je vidio da ovaj leži na podu, a da oko njega stoje ta dva mladića i svjedok VI jasno navodi da nije vidio da bi ta dva mladića tukli oštećenog dok je tako ležao na podu, već se svjedok VI odmah "pohrvao" s njima, a kako on to i navodi u svome iskazu i tako je ta dva mladića uspio maknuti od oštećenog koji je i nadalje ležao na podu. Što potvrđuje neuvjerljivost i neistinitost iskaza svjedoka MI čiji je iskaz u suprotnosti s iskazom svjedoka VI pa stoga taj iskaz svjedoka MI niti sud ne prihvaća, već ga nalazi neistinitim, neuvjerljivim i u cijelosti suprotnim sa u cijelosti prihvaćenim iskazom svjedoka VI koji je po stavu ovog suda jedino, vjerno, nepristrano, okolnosno i uvjerljivo ispričao predmetni događaj kojeg je očito dobro vidio, pa tako je čak i bio odmah došao do oštećenog čim ga je LI lupio šakom u glavu od kojeg udarca je oštećenik pao na pod. Stoga u ovom postupku sud nalazi nespornim utvrđeno da se prvo SI verbalno sukobio i naguravao sa oštećenim, a da je nakon toga s leđa oštećenom došao LI i lupio oštećenog šakom u glavu od kojeg udarca je oštećenik pao na pod i onda ga je LI još jednom lupio.

32. Zbog svega naprijed navedenog sud nalazi da je II. okrivljeni LI počinio predmetno kazneno djelo na način kako je to navedeno u činjeničnom dijelu ove presude, a što proizlazi iz svega naprijed navedenog, dakle prvenstveno iskaza svjedoka VI kao i temeljem iskaza I. i II. optuženika. Isto tako, sud nalazi da ničim nije nedvojbeno dokazano da bi SI počinio predmetno kazneno djelo jer sud je nakon svih provedenih dokaza ostao u sumnji da bi on počinio ovo kazneno djelo i to sve iz razloga što sud u cijelosti prihvaća iskaz svjedoka VI koji kao nepristrani svjedok vjerno opisuje tijek događaja i to kao neposredni očevidac koji je jasno vidio kako se prvo SI nagurava sa oštećenim, a onda mu u jednom trenutku dolazi LI s leđa i udara oštećenog koji od tog udarca pada na pod i potom svjedok VI priskače u pomoć oštećenom dok ovaj još leži na podu i svjedok VI jasno navodi da vidi kako optuženici stoje pokraj oštećenog, no nije vidio da bi isti oštećenog tukli dok je ležao na podu, već čim je došao do njih pohrvao se sa ta dva mladića kako ih on naziva, tj. sa I. i II. optuženicima i uspio ih maknuti od oštećenog koji je i nadalje ležao na podu.

33. Dakle, očito ako je svjedok VI bio već došao do njih trojice a sve kako bi pomogao oštećenom, ali ovaj svjedok nije vidio da bi I. i II. optuženici tukli oštećenog dok je ležao na podu, već je vidio da su stajali pokraj oštećenog, stoga sud nema razloga ne povjerovati takvom iskazu svjedoka VI gdje on koji gleda ovaj događaj i priskače u pomoć, dakle nalazi se najbliže optuženicima i oštećenom, tada sud zaista nema razloga ne povjerovati iskazu svjedoka VI. Zbog takvog naprijed navedenog iskaza svjedoka VI koji je je sukladan i iskazu I. i II. optuženih sud nije mogao nedvojbenim utvrditi da li je LI udario oštećenog s nekim tupotvrdim predmetom, a kako to navodi svjedok MI, a što nije vidljivo niti na snimkama nadzornih kamera koje su pregledane na raspravi, a iz kojih se ne vidi potpuno sve što se događalo. Međutim, jasno se vidi da se u jednom trenutku samo oštećeni verbalno prepire sa SI i da nakon toga oštećenik zadaje dosta jak šamar SI i onda ga oštećenik fizički napada i odgurava te se potom vidi u jednom trenutku kako oštećenik pada na pod (ne vidi se na snimci od čijeg udarca), ali je tijekom postupka a kako je sve naprijed i navedeno utvrđeno da je to bio udarac OI koji je to i priznao. U svakom slučaju vidi se na snimkama kamere da se sada tu nalazi i LI i vidi se da kada je oštećenik pao na pod da ga je LI još jednom lupio i tada dolazi svjedok VI i odmiče I. i II. optuženike s tog mjesta te se oni udaljavaju. Navedene snimke videonadzorne kamere prileže na listu 48 spisa. Dakle, temeljem svega navedenog proizlazi da je nespornim jedino utvrđeno da je II. optuženi LI počinio predmetno kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11 tj. nanio tešku tjelesnu ozljedu oštećenom ČI na način kako je to i navedeno u činjeničnom opisu ove presude jer i iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. Marije Baković proizlazi da su predmetne ozljede mogle nastati najmanje s dva udarca u glavu oštećenog.

34. U odnosu na I. optuženog SI valja istaći da zbog svega navedenog proizlazi da niti iz jednog provedenog dokaza nedvojbeno ne proizlazi da bi optuženik SI počinio predmetno kazneno djelo.

35. Sukladno svemu navedenom, analizirajući i cijeneći, kako obranu optuženika SI te OI, tako i iskaze svih saslušanih svjedoka i nalaz i mišljenje vještakinje dr. Marije Baković te snimke kamera kao i ostalu u spisu priležeću dokumentaciju, ovaj sud je ocijenio kako nije dokazano da bi optuženi SI počinio predmetno kazneno djelo, te je sud istoga u nedostatku dokaza oslobodio optužbe.

36. Dakle, temeljem svih provedenih dokaza sud nalazi da ničim nije nedvojbeno dokazano da bi SI počinio kazneno djelo koje mu se optužbom stavlja na teret. Naime, zbog naprijed navedenog sud je ostao u sumnji da bi isti počinio predmetno kazneno djelo, a kada je u sumnji u korist optuženika, valja presuditi da neka činjenica nije dokazana, pa stoga i u ovom konkretnom slučaju sud nije utvrdio da bi bilo nedvojbeno dokazano da je SI počinio predmetno kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11, stoga je isti oslobođen od optužbe temeljem čl. 453. st. 3. ZKP/08.

37. Obzirom je donijeta oslobađajuća presuda temeljem čl. 453. st. 3. ZKP/08, odlučeno je da troškovi postupka vezani za CI iz čl. 145. st. 2. točke 1 do 5 ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08.

38. Nadalje, temeljem svega naprijed navedenog sud nalazi da je II. okrivljeni LI u svom ponašanju ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja ovog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona te da je svjesno i voljno, dakle s izravnom namjerom zadao oštećenom udarce u glavu, na način opisan u činjeničnom opisu ove presude i upravo radi tako zadobivenih udaraca oštećenik je zadobio tešku tjelesnu ozljedu, tj. povrede u vidu krvnog podljeva oko desnog oka s krvarenjem u spojnicu desnog oka, krvni podljev kože čeono desno, krvni podljev kože u području desne jagodice, višeiverni prijelom desne maksilarne kosti s utisnućima ulomaka i krvarenjem u Sinus, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, prijelom

dna desne očne duplje, prijelom desne jagodične kosti u području luka i vanjskog ruba desne očne šupljine te krvni podljev lijevog lakta i krvni podljev s oguljotinom desnog lakta, a koje povrede su u svojoj ukupnosti teške naravi.

39. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da je II. okrivljeni LI očito svjesno i voljno postupao i takvim svojim postupcima doveo do ozljeđivanja oštećenog, a što je sve utvrđeno temeljem u cijelosti prihvaćenog iskaza svjedoka VI, SI i OI, a koje povrede su potvrđene i nalazom i mišljenjem dr. Marije Baković, čime se smatra dokazanim subjektivni i objektivni element bića ovog kaznenog djela. Takvim svojim postupanjem okrivljeni LI ostvario je sva obilježja predmetnog kaznenog djela teške tjelesne povrede iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona pa ga je sud stoga proglasio krivim.

40. Zbog navedenog sud nalazi da je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljeni LI počinio predmetno kazneno djelo upravo na način kako mu se to stavlja na teret.

41. Dakle, analizom svih provedenih dokaza evidentno je da je kritične zgode II. okrivljeni LI dana 08. prosinca 2018. godine oko 07,12 sati, u Zaprešiću, Tržna 1, došao do caffe bara Lav zajedno sa GI koji je od vlasnika caffe bara HI zatražio da im posluži alkoholna pića što je isti odbio jer su već bili u vidno alkoholiziranom stanju, nakon čega je SI revoltiran takvim odbijanjem, započeo verbalni sukob sa TI, nakon čega se SI počeo sa oštećenim naguravati, a nakon čega je oštećeni ošamario po licu SI, da bi ga potom okrivljeni LI u cilju da ga teško tjelesno povrijedi, zatvorenom šakom udario u glavu, uslijed kojeg udarca je oštećenik pao na pod, da bi ga potom okrivljeni LI ponovno udario u glavu, uslijed čega je oštećenik zadobio povrede u vidu krvnog podljeva oko desnog oka s krvarenjem u spojnicu desnog oka, krvni podljev kože čeono desno, krvni podljev kože u području desne jagodice, višeiverni prijelom desne maksilarne kosti s utisnućima ulomaka i krvarenjem u Sinus, višeiverni prijelom nosnih kostiju s pomakom ulomaka, prijelom dna desne očne duplje, prijelom desne jagodične kosti u području luka i vanjskog ruba desne očne šupljine te krvni podljev lijevog lakta i krvni podljev s oguljotinom desnog lakta, a koje povrede su u svojoj ukupnosti teške naravi, dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio,čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela — teškom tjelesnom ozljedom - opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona.

42. Razmišljajući o vrsti i visini sankcije koja se ima primijeniti na II. okrivljenog OI, ovaj sud nalazi da je olakotna okolnost činjenica da je isti priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela navodeći da je istina da je u dva navrata lupio oštećenika u glavu, kao olakotna uzeta je činjenica da je okrivljenik u to vrijeme bio mlađi punoljetnik star 19 godina, u to vrijeme još nije bio kao punoljetna osoba kazneno osuđivan, iskazao je žaljenje zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela, a kao otegotno uzeta je društvena opasnost predmetnog kaznenog djela, s obzirom da se radi o kaznenom djelu protiv života i tijela – nanošenja teške tjelesne ozljede oštećenom. Dakle, prilikom odmjere kazne ovaj sud je cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne, pa tako stupanj krivnje okrivljenog OI kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra.

43. Slijedom navedenog cijeneći navedene okolnosti, a razmišljajući o vrsti i visini sankcije koja se ima primijeniti na okrivljenike, a imajući u vidu težinu kaznenog djela, dakle uz izrazitu društvenu opasnost djela, kao i činjenicu da je u međuvremenu LI kazneno i prekršajno osuđivan a što proizlazi iz priležeće kaznene i prekršajne evidencije, stoga ga je sud osudio za predmetno kazneno djelo, na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, jer sud smatra da će se u konkretnom slučaju izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, te ispuniti opća i posebna prevencija i u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenog OI da ubuduće ne čine kaznena djela, a drugima biti dovoljno upozorenje da se suzdrže od činjenja istih.

44. Temeljem čl. 148. st. 1. i 3. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 sud je odlučio da je okrivljeni LI dužan platiti troškove kaznenog postupka za provedeno sudsko-medicinsko vještačenje po vještakinji dr. Mariji Baković i to za izradu nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja na nalaz i mišljenje (417,38 eura uvećano za 270,41 euro) što ukupno iznosi 687,79 eura uvećano za troškove paušalnog iznosa od 100,00 eura, što sveukupno iznosi 787,79 eura, sve to u roku od 10 (deset) mjeseci od izlaska okrivljenog LI iz zatvora, obzirom što se radi o troškovima provođenja medicinskog vještačenja povreda oštećenog, koji su bili neophodni radi donošenja odluke u ovome postupku, osobito radi utvrđenja o kakvim povredama se radi i kako su nastale, a plaćanjem tih troškova neće biti dovedena u pitanje materijalna egzistencija okrivljenika OI jer je isti mlađe životne dobi, radno sposoban, a i dodijeljen mu je dulji rok od 10 mjeseci od izlaska iz zatvora za plaćanje istih kako ne bi bila ugrožena njihova materijalna egzistencija. Uz napomenu da iz odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 proizlazi da ukoliko sud okrivljenika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka.

45. U odnosu na SI sud je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci za SI kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, obzirom što je isti oslobođen od optužbe, a sve na način kako je naprijed navedeno.

46. S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 22. srpnja 2025.

ZAPISNIČAR:

SUDAC ZA MLADEŽ:

Biljana Friščić

Dubravka Pavišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Žalba se predaje pismeno u 5 (pet) primjeraka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.