REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2459/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Splendid d.o.o., Zagreb, Mlinovi 28, OIB 31618014301, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Škunca, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3465/2024-5 od 22. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1037/2022-27 od 12. srpnja 2024., u sjednici održanoj 22. srpnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena člancima 3., 14., 18. i 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija).
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.
4.1. Tužitelj je pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije formulirao kako slijedi:
„Kod utvrđivanja dopuštenosti i pravne valjanosti razloga u odluci o otkazu ili raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora može li se postojanje tih uvjeta zasnivati na općepoznatim činjenicama o tome da poslovni prostor za kojega je sklopljen ugovor o zakupu nije u funkciji već više od 30 godina, ili je potrebno utvrđivati da li se ispunjava zakonski ili ugovoreni razlog dopuštenosti takvog otkaza , odnosno da li se je ili nije ispunila jedna od ugovornih pretpostavki za nastup okolnosti koje uvjetuju takav otkaz, a koje pretpostavke mogu utvrditi isključivo ukoliko sud provede dokazni postupak radi utvrđivanja činjenice uz koju se vezuje ugovoreni rok njezina ispunjenja kao razlog dopuštenosti otkaza takvog ugovora? …
„Može li se odgovornost za nastanak razloga za otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora utvrđivati zbog postojanja onih činjenica koji su razloge za takav otkaz predstavljali prije zaključenja ugovora koji se otkazuje, ili tek nakon stupanja na snagu samog ugovora koji se otkazuje zbog neispunjavanja ugovorenih odredbi u tom ugovoru ?“…
Također se nakon ovog spornog materijalno-pravnog pitanja postavlja i sljedeće pitanje, a ono se odnosi na utvrđivanje prave volje ugovornih stranaka u smislu tumačenja ugovorne odredbe iz čl. 13. st 1. Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 18.06.2018. godine, ovo vezano uz činjenicu nastanka uvjeta za otkaz ugovora zbog proteka roka od 60 dana u kojem je zakupnik trebao prostor staviti u funkciju, preciznije da li se taj rok treba računati od dana potpisivanja ugovora ili od dana kada se stječu upravni i građevinsko-tehnički uvjeti za stavljanje tog poslovnog prostora u funkciju?“
4.2. Nižestupanjskim presudama odbijeni su tužiteljevi zahtjevi za utvrđenje da zaključak tuženikova gradonačelnika nije valjana pravna osnova za otkaz ugovora o zakupu poslovnoga prostora sklopljenoga između stranaka i za naknadu štete. Zaključak o neosnovanosti tužbenih zahtjeva donesen je na temelju utvrđenja da tužitelj kao zakupnik uopće nije obavljao djelatnost u poslovnom prostoru koji je predmet ugovora o zakupu, a ugovorom o zakupu da je ugovoreno da tuženik kao zakupodavac ima pravo otkazati ugovor o zakupu ako tužitelj ne obavlja u poslovnome prostoru djelatnost duže od šezdeset dana, kao i da je ugovoreno da se tužitelj odriče prava tražiti naknadu za uložena sredstva.
4.3. Pored takvih utvrđenja:
- od prvoga i drugoga naznačenog pitanja ne ovisi odluka u sporu jer nižestupanjski sudovi nisu pošli od toga da tužitelj djelatnost nije obavljao i prije sklapanja predmetnoga ugovora o zakupu (na temelju ranije sklopljenoga ugovora o zakupu) već od toga da je nije obavljao u razdoblju od šezdeset dana nakon sklapanja predmetnoga ugovora, pri čemu je neodlučno to što nižestupanjski sudovi doista ustvrđuju i to da tužitelj zapravo nikada nije počeo obavljati djelatnost;
- za odluku u sporu neodlučno je i treće pitanje jer iz onoga što je tužitelj dostavio uz prijedlog ne proizlazi da se u postupku pozivao na drukčije tumačenje ugovora od onoga kako ga je protumačio prvostupanjski sud, odnosno, da je dokazivao da su stranke zapravo ugovorile da se početak neobavljanja djelatnosti treba računati tek o stjecanja upravnih i građevinsko-tehničkih uvjeta za stavljanje poslovnoga prostora u funkciju.
4.4. Pravna shvaćanja iz odluka ovoga suda na koje se poziva tužitelj obrazlažući razloge važnosti naznačenih pitanja ni po čemu se ne odnose na ta pitanja, jer su donesena u postupcima u kojima je činjenično stanje bitno različito od onoga u ovome postupku.
4.5. Zato je, što se naznačenih pitanja tiče, na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
5.1. Nižestupanjske su presude jasno i neproturječno obrazložene te se ni po čemu ne mogu smatrati arbitrarnima s obzirom na predmet raspravljanja i ocjenjivanja i u prvostupanjskom i u žalbenom stadiju postupka, kako ga je, onim što je uz prijedlog dostavio, prezentirao sam tužitelj. Iz onoga što je dostavljeno proizlazi da je tužitelju omogućeno da u postupku raspravlja, odnosno da iznosi svoje tvrdnje i dokazuje činjenice na koje se pozvao, te da se očituje na tuženikove tvrdnje, kao i da je drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode. Tako tužitelj ničim nije učinio vjerojatnima tvrdnje da su mu povrijeđena prava na pravično suđenje, na jednakost pred zakonom i na pravni lijek kao ustavna i konvencijska prava.
5.2. Zato je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 22. srpnja 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
