1

Poslovni broj: 4 Kž-301/2023-8

 

Poslovni broj: 4 Kž-301/2023-8

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. S., zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 3. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu i optuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj K-107/2021-22 od 6. listopada 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 28. studenoga 2023., kojoj su u javnom dijelu prisustvovali zamjenik županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Darko Galić i braniteljica optuženika M. R., odvjetnica iz P.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog Z. S. kao neosnovane i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi Z. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11.

 

1.1.              Na temelju čl. 227. st. 3. KZ/11 optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 5 godina.

 

1.2.              Na temelju čl. 72. KZ/11 optuženom Z. S. izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima u trajanju od 1 godine.

 

1.3.              Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08, valja primijetiti da prvostupanjski sud nije naveo puni naziv procesnog propisa i brojeve Narodnih novina u kojima je isti objavljen) optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 i nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja.

 

2.              Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO Slavonski Brod zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika obveže na plaćanje troškova kaznenog postupka.

 

2.1.              Žali se i optuženik po braniteljici M. R., odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s žalbenim prijedlogom da žalbeni sud "prije svega obrati pažnju,..., na izrečenu sigurnosnu mjeru".

 

3.              Optuženik je odgovorio na žalbu ODO Slavonski Brod po braniteljici M. R., odvjetnici, predlažući odbijanje žalbe. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika po branitelju, također predlažući odbijanje iste.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

 

5.              Optuženik je u žalbu po braniteljici zatražio da ga se izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, tako da je održana javna sjednica kojoj su u javnom dijelu prisustvovali zamjenik državne odvjetnice Darko Galić i braniteljica optuženika, M. R., odvjetnica, dok je sjednica održana u odsutnosti uredno izviještenog optuženika.

 

6.              Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

7.              Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju optuženik niti ne označava, niti obrazlaže. Ovaj sud drugog stupnja ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe.

 

7.1.              Optuženik u žalbi ističe povredu kaznenog zakona tvrdeći kako je njegovo postupanje bilo u krajnjoj nuždi, pri čemu ističe činjenice koje nisu utvrđivane u dokaznom postupku iz kojih izvodi tvrdnju da je njegovo postupanje bilo u krajnjoj nuždi. Ovdje se stvarno radi o pobijanju potpunosti činjeničnih utvrđenja iz dokaznog postupka, na podnošenje koje žalbe po osnovi nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj žalitelj nije ovlašten, prema odredbi čl. 464. st. 7. ZKP/08. Naime, optuženik se u odnosu na kazneno djelo očitovao da se smatra krivim pa stoga prema čl. 464. st. 7. ZKP/08 ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi se ne tvrdi da je za dokaze o isključenju protupravnosti i krivnje (u žalbi se ne diferencira koju odredbu čl. 22. KZ/11 bi valjalo primijeniti na optuženika i njegovo djelo) optuženik saznao nakon donošenja presude. U tom smislu ne postoji mogućnost da ovaj sud drugog stupnja odgovori na žalbene navode u kojima se tvrdi kako u prvostupanjskom postupku nije potpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

8.              Zbog navedenoga, u pobijanoj presudi nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. i 2. ZKP/08 u istaknutom smislu ne primjene odredbe o krajnjoj nuždi, kao tzv. neizravnoj povredi kaznenog zakona, na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

9.              Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kaznenoj sankciji u kojoj tvrdi da mu je izrečena drakonska kazna, a da prvostupanjski sud nije vodio računa o njegovoj ranijoj neosuđivanosti, namjeru prijevoza ozlijeđenog bratića svoje žene S. A. u bolnicu.

 

              Upravo suprotno, navedene je okolnosti prvostupanjski sud optuženiku cijenio olakotnim i izrekao mu je minimalnu Kaznenim zakonom zapriječenu kaznu za počinjeno kazneno djelo. Uz to mu je vrednovao i pozitivnu prognozu budućeg ponašanja, obiteljske okolnosti i odnos s žrtvama, pa mu je izrečena i uvjetna osuda, s adekvatnim vremenom provjeravanja.

 

              Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika koji traži blaže kažnjavanje preocjenom samo dijela olakotnih okolnosti, dok potpunu ispravnost izrečene sankcije ovaj sud drugog stupnja nije ovlašten preispitivati jer je izostala žalba državnog odvjetnika u tom pravcu.

 

10.              Optuženi Z. S. u stvari se žali zbog odluke prvostupanjskog suda o izricanju sigurnosne mjere iz čl. 72. KZ/11, ističući isključivo osobne, obiteljske i zdravstvene prilike njegove obitelji i nužnost korištenja automobila za prijevoz bolesne djece u bolnicu u N. G., odnosno Z.. Tako optuženik ističe da s obitelji živi na zabačenom mjestu, da mu je automobil jedino prijevozno sredstvo za prijevoz djece koje imaju kronične bolesti i kojima je nužno liječenje u Z. svaka 2 tjedna, a da njegova supruga ne vozi. Obitelj nema nikoga od rodbine da im pruži pomoć, pa žalitelj postavlja pitanje adekvatne zdravstvene skrbi za svoju djecu.

 

              Navedenu obiteljsku i zdravstvenu situaciju djece optuženika prvostupanjski je sud uzeo u obzir navodeći kako postoje sredstva javnog prijevoza, čemu samo valja dodati da postoje modeli prijevoza inkorporirani u sustav javnog zdravstva i socijalne skrbi, pa pravilna i zakonita odluka o izricanju sigurnosne mjere optuženiku neće utjecati na pružanje zdravstvene skrbi članovima njegove obitelji.

 

              Naime, optuženik je proglašen krivim da je pod utjecajem alkohola izazvao prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba zadobila osobito teške tjelesne ozljede, a druga teške tjelesne ozljede, što predstavlja intenzivno kršenje odredaba o sigurnosti prometa na cestama. Već i samo navedeno ukazuje na postojanje opasnosti da će upravljajući motornim vozilom optuženik ponoviti počinjenje istovrsnog kaznenog djela. Naime, optuženik se, znajući za količinu popijenog alkohola upustio u vožnju noću, izgubio je nadzor nad upravljanjem vozila i sletio vozilom izvan ceste, dovodeći u opasnost život i tijelo dva suputnika u vozilu. Navedeno ukazuje na krajnju bezobzirnost u ponašanju u prometu i potpuni izostanak poštovanja sigurnosnih pravila koja su postavljena kako bi spriječila nastanak štete po život i tijelo drugih od motornih vozila kao stvari s povećanim izvorom opasnosti. Stoga je potpuno ispravna odluka prvostupanjskog suda o izricanju sigurnosne mjere iz čl. 72. KZ/11 u minimalnom trajanju, kao preventivne mjere radi sprječavanja nastanka istovrsne opasnosti u prometu.

 

              Prekršajnu kažnjavanost za kršenje odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama ne može se, u vrijeme donošenja ove drugostupanjske odluke, vrednovati na bilo koji način, s obzirom da je nastupila rehabilitacija optuženika prema čl. 77. st. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.). Naime, do donošenja ove drugostupanjske presude proteklo je 3 godine od pravomoćnosti svake od prekršajnih osuda iz potvrde o prekršajnoj osuđivanosti za optuženika (listovi 120-121 spisa) koje potječu iz 2019. i 2020. Navedeno jasno proizlazi iz sadržaja spisa i odredbe čl. 77. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona. No, i usprkos navedenoj činjenici, jasno je postojanje opasnosti od ugrožavanja prometa optuženika samo na temelju njegova konkretnog ponašanja za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, kako je to obrazloženo u pobijanoj presudi i prethodnom odlomku. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika po ovoj osnovi pobijanja.

 

11.              Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

 

              Državni odvjetnik stvarno podnijetom žalbom osporava ispravnost činjeničnih utvrđenja na kojima počiva odluka o oslobođenju optuženika plaćanja troškova kaznenog postupka po čl. 148. st. 6. ZKP/08.  Kod toga osporava ispravnost utvrđenja o roditeljstvu četvero djece optuženika, težem materijalnom stanju optuženika argumentima da je optuženik sam iskazao da ostvaruje plaću od 6.000 kuna mjesečno i da je angažirao i plaća branitelja u kaznenom postupku. Osim toga ističe se kako sud nije od optuženika zatražio dostavu podataka o imovnom stanju i prihodima.

 

              Isticanje okolnosti angažiranja branitelja je apsolutno nevaljani argument u osporavanju odluke o oslobođenju optuženika od plaćanja troškova postupka, jer je angažman branitelja pravo okrivljenika koje se ne može vrijednosno cijeniti na bilo koji način.

 

              Prema podacima u spisu, što je dostatno obrazloženo u pobijanoj presudi, optuženik je otac četvero maloljetne djece, od kojih dvoje ima ozbiljne zdravstvene poteškoće koje traže učestale odlaske u bolnicu, supruga je nezaposlena i prime socijalnu pomoć, a on povremeno radi. Navedeno činjenično utvrđenje je dostatna podloga za ispravan zaključak u pobijanoj presudi da bi plaćanjem i najmanjeg dijela troška došlo u pitanje uzdržavanje optuženika i osoba koje je dužan uzdržavati. Ne postoji obveza kod donošenja te odluke za traženjem dostave porezne uprave, već je navedeno mogućnost, a sud je ovlašten utvrditi imovno stanje i na drugi način, pa i ispitivanjem optuženika o njegovim imovinskim prilikama. Konkretno je imovinsko stanje optuženikove obitelji utvrđeno na temelju javnih isprava koje su izdale medicinske ustanove i službe socijalne skrbi, pa valja uzeti istinitim ono što se u tim ispravama navodi. Iz opisanih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika.

 

12.              Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, valjalo je iste odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.

 

U Varaždinu 28. studenoga 2023.