Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-331/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice UG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Opća županijska bolnica Požega iz Požege, Osječka 107, OIB: 40589450667, zastupanog po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana iz Pakraca, Bolnička 74, OIB: 18103492590, zastupanog po punomoćnici VG, mag. iur. zaposlenoj kod umješača, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-26/2024-68 od 21. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Opća županijska bolnica Požega kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-26/2024-68 od 21. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici UG trošak parničnog postupka u iznosu od 2.977,94 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se žalba umješača na strani tuženika Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-26/2024-68 od 21. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženiku Opća županijska bolnica Požega naknaditi tužiteljici UG trošak parničnog postupka u iznosu od 2.977,94 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tuženika Opća županijska bolnica Požega za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 2.053,70 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata iznad dosuđenog bruto iznosa (točka II. izreke),

- nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.977,94 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa (točka III. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.977,94 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 365,59 EUR–a.

2.2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.977,94 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se i umješač na strani tuženika zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. ZPP–a, predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe (bez navođenja konkretnog zatraženog iznosa).

3.1. Žalba tuženika je neosnovana.

3.2. Žalba umješača na strani tuženika je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 21. veljače 2025. (list 422-423 spisa) sukladno dopunskom pisanom nalazu i mišljenju Dajane Hart, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 28. siječnja 2025. (list 410-415 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. travnja 2015. pa do 31. prosinca 2017. (osim za svibanj, lipanj i rujan 2015., travanj, svibanj, rujan i listopad 2016. te listopad 2017.), a koja je nastala zbog neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, isplati bruto iznos od 2.053,70 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.540,45 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, tuženiku tijekom postupka ni na koji način nije bilo onemogućeno raspravljanje pred prvostupanjskim sudom, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP–a na koju isti upire.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika i suprotno žalbenim navodima umješača na strani tuženika, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP– a na koju isti upiru.

7.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika i suprotno žalbenim navodima umješača na strani tuženika, prvostupanjskom presudom nije prekoračen tužbeni zahtjev, tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP–a na koju isti također upiru.

7.2.1. Naime, pravna osnova tužbenog zahtjeva je tijekom cijelog prvostupanjskog postupka bila ista, a to je konkretno isplata razlike plaće, za koju je nakon provođenja financijskog vještačenja utvrđeno da je nastala zbog neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, pri čemu valja dodati da tužiteljica nije potraživala isplatu razlike plaće zbog neplaćenog prekovremenog rada, kako to umješač na strani tuženika pogrešno smatra.

7.2.2. Isto tako, prvostupanjski sud nije tužiteljici samoinicijativno dosudio zatezne kamate tekuće na (dosuđeni) iznos troška parničnog postupka od 2.977,94 EUR–a, kako to tuženik pogrešno ističe, nego na temelju zahtjeva tužiteljice za isplatu istih koji je sadržan još u tužbi od 7. svibnja 2020.

8. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, postupajući pritom u smislu odredbe iz čl. 8. ZPP–a, pravilno utvrdio u bitnom:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu medicinske sestre te da je njezin rad bio organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo),

- da je tužiteljica zbog takve organizacije rada u utuženom razdoblju ostvarila prekovremene sate, a za koje joj nije plaćen dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, s time da joj je i pogrešno obračunata naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja,

- da je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje od strane Dajane Hart, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, a čiji je zadatak, sukladno rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-28/2024-57 od 15. listopada 2024., bio:

- da dostavi podatke o mjesečnom fondu radnih sati tužiteljice u periodu od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018. (redovnih sati rada i prekovremenih sati rada),

- da dostavi podatke o tome jesu li tužiteljici plaćeni svi ostvareni prekovremeni sati rada,

- da dostavi podatak o tome jesu li tužiteljici za utuženo razdoblje plaćeni dodaci za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate rada u istom razdoblju te je li tužiteljici za isto razdoblje isplaćena naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad,

- da dostavi podatke o tome je li tužiteljica za odrađene prekovremene sate u utuženom razdoblju koristila slobodne dane i je li tužiteljica u utuženom razdoblju odrađivala manjak sati rada iz razdoblja prije utuženja,

- da vještak prilikom davanja dopunskog nalaza i mišljenja vodi računa o tome je li u dijelu utuženog razdoblja od 1. lipnja 2015. pa do 20. prosinca 2015. primijenjen Zaključak broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno je li u dijelu utuženog razdoblja od 21. prosinca 2015. pa do 30. studenog 2017. primijenjen Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u odnosu na prekovremeni rad ostvaren na blagdan i drugi neradni dan koji pada na radni dan,

- da iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 28. siječnja 2025. (list 410- 415 spisa) proizlazi u bitnom:

- da je do 21. prosinca 2015. bio na snazi Zaključak broj 148 (donesen 1. srpnja 2015.) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 koji glasi: ''Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.'',

- da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo novi Zaključak br. 153 koji glasi: ''Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.'',

- da su u obračunskim listama isplate plaće tužiteljice za razdoblje od travnja 2015. pa do listopada 2016. godine obračunati i isplaćeni sati prekovremenog rada – rad po pozivu, koji je evidentiran u evidencijama radnog vremena kao produženi rad, što znači da su tužiteljici plaćeni sati rada po pozivu kao prekovremeni rad, bez obzira na to koliko je sati odradila u odnosnom mjesecu, čak i u onim mjesecima u kojima je odradila manji broj sati od mjesečnog fonda sati,

- da je uvidom u evidencije rada (šihterice) utvrđeno da je tužiteljica određene mjesece imala manjak radnih sati, dok je isplata plaće uvijek bila prema punom mjesečnom fondu sati, bez iskazanih manjkova,

- da su dodaci za posebne uvjete rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi uvijek obračunavani na bazi mjesečnog fonda sati, odnosno nisu obračunavani na evidentirane prekovremene sate rada – rad po pozivu, iako su isti tužiteljici isplaćeni,

- da je dopunski nalaz izrađen na način da je tužiteljici bruto plaća obračunata za sve sate rada koji joj nisu obračunati niti isplaćeni i koji se prema odrađenim satima iz evidencije radnog vremena smatraju prekovremenim radom, na temelju čega su dobiveni iznosi bruto plaće koja je tužiteljici trebala biti isplaćena, s time da je prema tim novim iznosima bruto plaće preračunata i naknada za godišnji odmor te bolovanje,

- da je u određenim mjesecima, u kojima je tužiteljica imala manjak odrađenih sati rada, u obračunskim listama plaće korištena šifra obračuna 1462 – nadopuna satnice ili šifra 1931 ili 1137, pod kojim šiframa se u dane kada ista nije radila upisivao određeni broj sati kao da je radila, čime se popunjavao manjak odrađenih sati određenog mjeseca te je isplata plaće tužiteljici uvijek bila kao da je radila puni mjesečni fond sati, sa svim pripadajućim dodacima,

- da je, ukoliko je u određenom mjesecu tužiteljica imala određeni manjak sati, isplata plaće bila kao da je radila puni mjesečni fond sati, a da je tuženik na taj način u svojoj evidenciji umanjivao kumulirani višak sati iz prethodnog razdoblja,

- da je, ukoliko bi u toj evidenciji saldo došao na nulu, to značilo da je tužiteljica kroz slobodne dane iskoristila sav odrađeni višak sati rada (ali u omjeru 1:1),

- da se ne može reći iz kojeg je točno mjeseca dio odrađenih viška sati iskorišten u nekom od sljedećih mjeseci jer je to uvijek kumulirani višak sati iz prethodnih razdoblja,

- da je tužiteljici tek od siječnja 2019. tuženik počeo isplaćivati sate prekovremenog rada,

- da, nakon što se, uz primjenu Zaključka broj 148 do 21. prosinca 2015., a nakon toga Zaključka broj 153, obračunaju svi pripadajući dodaci na odrađene prekovremene sate rada u skladu s odredbama KU–a, kao i razlike naknade za godišnji odmor i bolovanje, proizlazi da ukupna razlika plaće tužiteljice iznosi 2.053,70 EUR–a bruto,

- da je tužiteljica podneskom od 21. veljače 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev sukladno dopunskom pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 28. siječnja 2025., a čime tužiteljica nije preinačila tužbu, već je samo postavila određeni zahtjev koji nije mogla postaviti ranije u stupnjevitoj tužbi od 7. svibnja 2020. kojom je postupak u ovom predmetu pokrenut u smislu odredbe iz čl. 186.b st. 3. ZPP–a.

9.1. Odredbama iz čl. 47. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

9.2. Odredbom iz čl. 51. st. 1. KU–a ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom iz čl. 51. st. 9. KU–a ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3. Odredbama iz čl. 57. KU–a ugovoreno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te da će se osnovna plaća na tužiteljičinom radnom mjestu uvećati za 16%.

9.4. Odredbom iz čl. 59.a KU–a propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

9.5. Odredbom iz čl. 36. st. 1. KU–a ugovoreno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.

10. Odredbom iz čl. 54. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12, 141/12, 150/13 i 153/13 – u daljnjem tekstu: TKU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. travnja 2015. pa do 30. studenog 2017., kao i odredbom iz čl. 53. st. 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 128/17 i 47/18 – u daljnjem tekstu: TKU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2017. pa do 31. prosinca 2017., ugovoreno je da se dodaci osnovnoj plaći zaposlenika u javnim službama koji su propisani čl. 54. TKU 1, odnosno čl. 53. TKU 2 međusobno ne isključuju.

11.1. Nadalje, odredbom iz čl. 91. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano je da plaća iz čl. 81. st. 1. ZR–a obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

11.2. Odredbom iz čl. 81. ZR–a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

11.3. Isto tako, odredbom iz čl. 94. ZR–a, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom iz čl. 92. st. 3. ZR–a propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

12. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, kao i odredbe iz čl. 54. st. 11. TKU 1, čl. 53. st. 11. TKU 2, čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9., čl. 57. i čl. 59.a KU–a te čl. 81., čl. 91. st. 3. i čl. 94. ZR/14, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala pravo na obračun dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada od 16% te dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4% za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada, kao i pravo na pravilan obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, te kada je pod točkom I. izreke pobijane presude naložio tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 2.053,70 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od 16. dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 92. st. 3. ZR–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju.

13. Ovdje valja napomenuti i da, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – u daljnjem tekstu: KU), koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU–a i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU–a, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

14. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženika i daljnji žalbeni navodi umješača na strani tuženika u kojima oni u bitnom ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe TKU 1, TKU 2, KU–a, ZR–a i ZOO–a, kada je odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

15.1.1. Konkretno, iako tuženik i umješač na strani tuženika osnovano ističu da u ovom predmetu nisu bili ispunjeni uvjeti (pretpostavke) za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe iz čl. 186.b st. 3. ZPP–a jer tužiteljica nije dokazala da se prije pokretanja postupka u ovom predmetu obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije koja je bila potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, niti da tuženik po njezinom zahtjevu nije htio postupiti, valja istaknuti da to u konačnici nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude u ovom predmetu, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a na koju isti sadržajno upiru.

15.1.2. Naime, čak i da se tužiteljica prije pokretanja postupka u ovom predmetu obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije koja je bila potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, ista bi radi ostvarivanja pravne zaštite svejedno morala podnijeti tužbu protiv tuženika, a što je vidljivo iz toga što tuženik od pokretanja prvostupanjskog postupka u cijelosti osporava pravo tužiteljice na isplatu razlike plaće.

15.2. Suprotno mišljenju tuženika, tužiteljica time što je podneskom od 21. veljače 2025. konačno postavila tužbeni zahtjev nije preinačila tužbu, i to iz razloga koji su već prethodno navedeni, tako da prvostupanjski sud nije bio dužan donijeti rješenje kojim se dopušta preinaka tužbe u smislu odredaba iz čl. 190. ZPP–a.

15.3. Suprotno mišljenju tuženika, za predmetno potraživanje nije nastupila zastara, budući da je najstarije tužiteljičino pojedinačno potraživanje dospjelo na plaćanje 15. svibnja 2015., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 7. svibnja 2020., dakle unutar zastarnog roka od 5 godina koji je propisan odredbom iz čl. 139. ZR–a.

15.4. Tuženik i umješač na strani tuženika neosnovano osporavaju pravilnost dopunskog pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 28. siječnja 2025., a koji je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti, budući da su isti izrađeni sukladno odredbi iz čl. 258. st. 1. ZPP–a, dakle savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

15.5.1. Tuženik i umješač na strani tuženika također neosnovano ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, propustio uzeti u obzir činjenicu da je tužiteljica u utuženom razdoblju koristila slobodne dane na ime prekovremenih sati rada.

15.5.2. Iako je vještak u svom dopunskom pisanom nalazu i mišljenju od 28. siječnja 2025. (list 413 spisa) naveo da je tužiteljica zaista koristila slobodne dane na ime viška radnih sati, odnosno prekovremenih sati rada, ali ne u omjeru 1:1,5, kako je to ugovoreno odredbom iz čl. 54. st. 11. KU–a, već u omjeru 1:1, valja istaknuti da je vještak dalje naveo (list 415 spisa) da ne može reći iz kojeg je točno mjeseca dio odrađenih viška radnih sati, odnosno prekovremenih sati rada iskorišten u nekom od sljedećih mjeseci, budući da je to uvijek kumulirani višak iz prethodnih razdoblja.

15.5.3. Prema tome, kako se na temelju izvedenih dokaza nije mogla utvrditi činjenica za koje je točno prekovremene sate rada, odnosno u kojem je točno razdoblju tužiteljica koristila slobodne dane, tako se navedena (nedokazana) činjenica nije niti mogla uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u navedenom dijelu.

16. Na kraju valja reći da su neosnovani i preostali žalbeni navodi tuženika i preostali žalbeni navodi umješača na strani tuženika, a kojima oni pobijaju odluku prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.977,94 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, budući da je ista donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 10. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

18. Tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.

19. Valja dodati i da umješač na strani tuženika nije postavio određen zahtjev za naknadu troška nastalog povodom žalbe jer nije naveo konkretan iznos koji potražuje, tako da je primjenom odredaba iz čl. 164. st. 1. i 2. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac