Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-193/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik EE, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17293/2021-27 od 31. siječnja 2025., koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17293/2021-33 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17293/2021-27 od 31. siječnja 2025., koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 17293/2021-33 od 25. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama II., III., i V. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 17293/2021-27 od 31. siječnja 2025., koja je ispravljena rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-17293/2021-33 od 25. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke, i u tom dijelu sudi:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., isplatiti tužitelju TE iznos od 1.466,20 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 1.400,00 EUR tekućom od 30.6.2021. do isplate, a na iznos od 66,20 EUR tekućom od 31. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 218,98 eura s pripadajućim zateznim kamatama. "

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove žalbe u iznosu od 106,17 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom pravomoćnim rješenjem, naloženo je tuženiku Croatia osiguranje d.d., isplatiti tužitelju TE iznos od 1.466,20 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 1.400,00 EUR tekućom od 30.6.2021. do isplate, a na iznos od 66,20 EUR tekućom od 31. siječnja 2025. do isplate, po stopi koja se do 29.12.2023.g. godine određuje u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022,) a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa iz toč. I izreke1.466,20 EUR do zatraženog iznosa od 7.963,37 EUR, kao neosnovan (točka II. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos iz toč. I izreke tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16.6.2021.g (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 218,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2025.g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana (točka IV. izreke). Odbijen je dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenih 218,98 EUR, kao neosnovan (točka V. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II., III. i V. izreke, pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP). Predlaže uvažiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu, i usvojiti tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 393,80 eura sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2021. do isplate, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanim za troškove žalbe.

3. Tuženik pobija žalbom presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. ZPP, te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku, i odbije tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova postupka, uvećanih za troškove žalbe u visini sudske pristojbe u iznosu od 106,17 eura.

4. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i nenovčane imovinske štete uzrokovane ozljedom na radu.

6. U postupku koji je prethodio žalbi nije bilo sporno da je poslodavac tužitelja Hrvatske šume d.o.o. u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran po polici osiguranja broj [broj police osiguranja] kod tuženika, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima.

7. U postupku je bila sporna odgovornost, osnova i visina zahtjeva, zastara tražbine te je li kod tužitelja nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja (predmet Pr-6152/2018 koji je okončan pravomoćnom presudom od 23.10.2019).

8. Sud prvog stupnja je u odnosu na tuženikov prigovor zastare tražbine utvrdio sljedeće:

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 31. prosinca 2021., a da štetni događaj dogodio 24. svibnja 2018., da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da se stanje kod tužitelja stabiliziralo 12. lipnja 2018., (nakon pregleda fizijatra koji preporuča rasteretni režim i simptomatsku terapiju), dakle, da je tužitelj 13. lipnja 2018. znao i za počinitelja i za opseg štete;

- da prema odredbi članka 234. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 78/2015., dalje: ZOO), tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala, da prema stavku 5. istog članka, neposredni zahtjev treće oštećene osobe prema osiguratelju zastarijeva za isto vrijeme za koje zastarijeva njegov zahtjev prema osiguraniku odgovornom za štetu;

- da prema odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR), potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina;

- da na temelju odredaba članaka 234. stavaka 1. i 5. ZOO i članka 139. ZR, nije osnovan prigovor zastare;

- da prema odredbi članka 929. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima, osiguratelj može isticati svakom korisniku osiguranja za tuđi račun sve prigovore koje temeljem ugovora ima pravo prema ugovaratelju osiguranja;

- da iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, u bitnom, suglasno proizlazi da je tužitelj presijecao stablo s granama te da je odsječeni dio pao i prikliještio mu nogu, da se sve to događao u planinskom konfiguraciji terena i da nije moguće znati kada postoji neka napetost koja će usmjeriti odsječeni dio u nepredvidivom smjeru, da iz iskaza svjedoka proizlazi da su sva pravila zaštite na radu poštovana (osigurana je tzv. odstupnica) ali da se takve ozljede događaju.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja te odredbe članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 71/2014., 118/2014., 154/2014. - dalje: ZZR), sud prvog stupnja je zaključio da je poslodavac tuženika odgovoran tužitelju za nastalu štetu, jer ne postoji tužiteljev doprinos šteti s obzirom na to da je obavljao svoje redovne radne zadatke, što nije sporno. Sud prvog stupnja nije našao nikakve elemente iz kojih bi se poslodavac mogao osloboditi odgovornosti za nastanak štetnog događaja, jer je prema mišljenju suda prvog stupnja rezanje drveta u šumi, motornom pilom na neravnom terenu i opasna djelatnost, a tužitelji nije poduzimao nikakve radnje kojima bi sam skrivio udarac debla u nogu. Sud prvog stupnja je istaknuo kako tužitelj kritične zgode nije postupao niti s običnom nepažnjom, jer je utvrđeno da je pripremio sječu u skladu s pravilima struke te ovaj sud smatra da nisu ispunjeni nikakvi uvjeti na temelju kojih bi se poslodavac oslobodio odgovornosti, zbog čega je zaključio kako je tuženik dužan nadoknaditi štetu tužitelju.

10. Polazeći od utvrđenja utemeljenom na nalazu i mišljenju liječnika vještaka, životnu dob tužitelja, zanimanje, nelagodnosti u tijeku liječenja te okolnosti slučaja sud prvog stupnja je, na temelju odredaba članaka 1100., i 1048. ZOO, dosudio ukupan iznos neimovinske štete u iznosu od 1.400,00 eura te primjenom odredbe članka 1095. ZOO, utvrdio da tužitelju pripada naknada tuđe pomoći u iznosu od 66,20 eura, odnosno ukupan iznos naknade štete zbog povrede prava osobnosti od 1.466,20 eura s pripadajućim zateznim kamatama, dok je djelomično odbio zahtjev tužitelja preko dosuđenog iznosa od 1..466,20 EUR do zatraženog iznosa od 7.963,37 EUR, kao neosnovan, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. lipnja 2021.

11. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u okviru žalbenih navoda, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu ostvarene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

12. Međutim donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 234. stavka 1. ZOO. i odredbe članka 139. ZR.

13. Naime, sud prvog stupnja je nepravilno tuženikov prigovor zastare tražbine ocijenio neosnovanim pozivom na odredbu članka 139. ZR, prema kojoj potraživanje iz radnog odnosa zastarijeva u roku od pet godina.

14. Naknada štete iz radnog odnosa uređena je odredbom članka 111. ZR, kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava ( stavak 1.), dok se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa (stavak 2.).

15. Tijek zastare u odnosu na potraživanje naknade štete reguliran je odredbom članka 230. stavka 1. ZOO, kojim je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala. (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 748/2022-2 od 7. lipnja 2023., Rev 1753/2019-3 od 5. prosinca 2023.).

16. Slijedom navedenog, a budući da je liječenje tužitelja završeno 12. lipnja 2018. , od kada je tužitelj saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a tužba je u ovom predmetu podnesena 31. prosinca 2021., dakle nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe članka 230. stavka 1. ZOO, dakle, da je nastupila zastara predmetne tražbine tužitelja s osnove naknade štete, to je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, pa je valjalo, uvažavanjem žalbe tuženika kao osnovane, presudu u pobijanom dijelu (točka I. izreke) preinačiti, i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (članak 373. točka 3. ZPP).

17. S obzirom na prethodno navedeno, a budući da je tražbina tužitelja u zastari, to je njegova žalba u cijelosti neosnovana, zbog čega ju je, kao neosnovanu, valjalo odbiti, i presudu u pobijanom dijelu (točke II. i III. i V. izreke), potvrditi. (članak 368. stavak 1. ZPP).

18. Budući da je presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke preinačena i tužbeni je zahtjev odbijen kao neosnovan, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka, i odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 218,98 eura s pripadajućim zateznim kamatama (članak 154. stavak 1. ZPP).

19. Tuženiku su dosuđeni troškovi žalbe u iznosu od 106,17 eura (sudska pristojba na žalbu) na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor