Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-166/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Mišetiću, odvjetniku u Mišetić i partneri odvjetničko društvo j.t.d., Zagreb, Mihanovićeva 20, protiv tuženika Nails bar j.d.o.o., Zagreb, Ulica Augusta Harambašića 31, OIB: 80632371978, zastupanog po punomoćniku Predragu Petričeviću, odvjetniku u Zagrebu, Alagovićeva 14, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika i žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1100/2023-17 od 18. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1100/2023-17 od 18. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1100/2023-17 od 18. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 166,25 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 31. svibnja 2023. kojom se tužiteljici otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 2. veljače 2022. s početkom rada 15. veljače 2022., te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (točka I. izreke). Također, naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto kozmetičar, odnosno na drugo odgovarajuće mjesto prema stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima tužiteljice, ako je radno mjesto kozmetičar prestalo postojati ili iz bilo kojeg drugog razloga nije moguće vraćanje na isto radno mjesto (točka II. izreke)

Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 331,81 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2024. do isplate (točka III. izreke), dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka preko dosuđenih 331,81 eura odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke). Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je u cijelosti (točka V. izreke).

2. Protiv točke I., II., III. i V. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbu odbaciti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalbu protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki IV. izreke podnijela je i tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se odluka o troškovima parničnog postupka u tom pobijanom dijelu preinači.

4. Tužiteljica je podnijela i odgovor na žalbu tuženika u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem otkaza nedopuštenim i vraćanjem na rad.

7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. veljače 2022. s početkom rada s danom 15. veljače 2022.,

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 31. svibnja 2023. tuženik tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu,

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor radu zbog povrede obveza iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć,

- da je tužiteljica odluku o otkazu primila 6. lipnja 2023., te da je protiv iste dana 20. lipnja 2023. podnijela zahtjev za zaštitu prava,

- da je o tužiteljičinom zahtjevu za zaštitu prava tuženik donio Odluku od 13. srpnja 2023. kojom je odbio tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava,

- da je tužba tužiteljice pravovremeno podnijeta u rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 - dalje: ZR) ,

- da Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 31. svibnja 2023. nije obrazložena jer iz iste nije razvidno koje se konkretne povrede obveza iz radnog odnosa tužiteljici stavljaju na teret.

8. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja tako da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tuženik.

9. Tuženik tako žalbenim navodima osporava presudu suda prvog stupnja ističući da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio izvedene dokaze, te utvrdio da je tužba tužiteljice pravovremeno podnesena. Naime, tuženik smatra da je tužiteljica o odluci o otkazu usmeno obaviještena 2. lipnja 2023. u ... i da joj je ista dostavljena isticanjem na oglasnoj ploči, te da su, posljedično tome, tužiteljičin zahtjev za zaštitu prava i tužba nepravovremeno podneseni.

10. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrdio sve sporne činjenice o kojima ovisi pravovremenost podnijetog zahtjeva za zaštitu prava. Naime, iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud prvog stupnja pravilno prihvatio, proizlazi da je odluku o otkazu primila poštom, te da kod tuženika, a radi se salonu veličine 15-ak m[2] nikada i nije postojala oglasna ploča. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljica odluku o otkazu primila poštom i to 6. lipnja 2023., te je da njezin zahtjev za zaštitu prava pravovremeno podnesen. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl 8. ZPP.

11. Međutim, potrebno je i navesti da čak i ako bi se prihvatile činjenične tvrdnje tuženika o tužiteljičinom odbijanju primitka odluke o otkazu i dostavi iste putem oglasne ploče, što nije utvrđeno u dokaznom postupku, zahtjev za zaštitu prava bi bio pravodobno podnesen. Naime, tuženik je odluku o otkazu donio 31. svibnja 2023., pa je najranije tog dana tužiteljica mogla odbiti primitak iste. S obzirom da dostava odluka o otkazu nije uređena kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu u smislu odredbe čl. 132. st. 1. ZR, što tuženik niti ne tvrdi u postupku, u slučaju odbijanja primitka odluke o otkazu, sukladno čl. 132. st. 2. ZR, bile mi mjerodavne odredbe o dostavi iz propisa kojima je uređen parnični postupak točnije odredbe ZPP koje u čl. 144. st. 2. ZPP propisuju da će se u slučaju odbitka primitka pismena dostava obaviti stavljanjem na oglasnu ploču, te da će se smatrati da je dostava obavljena istekom roka od osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču. To nadalje znači da, čak i kada bi se prihvatila nedokazana činjenična tvrdnja tuženika o dostavi odluke o otkazu putem oglasne ploče, da je tuženik odluku o otkazu najranije mogao staviti na oglasnu ploču danom donošenja tj. 31. svibnja 2023., te da bi u takvom slučaju, a sukladno odredbi čl. 144. st. 2. ZPP u svezi s čl. 132. st. 2. ZR, odluku o otkazu tužiteljica primila istekom roka od osam dana od dana stavljanja na oglasnu ploču tj. 9. lipnja 2023. Dakle, čak i kada bi se prihvatile nedokazane tvrdnje tuženika da je odluka o otkazu dostavljena stavljanjem na oglasnu ploču, tada bi tužiteljica istu mogla primiti najranije 9. lipnja 2023., pa kako je zahtjev za zaštitu prava podnijela 20. lipnja 2023. isti bi i u tom slučaju bio pravovremeno podnijet.

12. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je pobijana presuda nezakonita jer u postupku nije izveden dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika i svjedokinje LC. Naime, zakonski zastupnik tuženika, iako uredno pozvan, nije pristupio na ročište održano dana 28. svibnja 2024. na kojem je trebao biti saslušan pri čemu svoj nedolazak na ročište nije opravdao. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada nije izveo dokaz njegovim saslušanjem, te je takvo postupanje suda u potpunosti u skladu s odredbom čl. 265. st. 2. ZPP. Pravilno je sud prvog stupnja postupio i kada nije izveo dokaz saslušanjem svjedokinje LC. Naime, sud prvog stupnja je na nedvojben način utvrdio da je tužiteljica odluku o otkazu primila putem pošte 6. lipnja 2023., te je stoga izvođenje dokaza saslušanjem predmetne svjedokinje nepotrebno. Dakle, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada nije izveo dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika i svjedokinje LC tako da u tom dijelu nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP na koju sadržajno ukazuje tuženik, a niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.

13. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 116. st. 1. u svezi s čl. 133. st. 1. i 2. i čl. 120. st. 2. ZR kada je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem otkaza nedopuštenim i vraćanjem na rad prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

14. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda nejasna i proturječna izvedenim dokazima, te da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

15. U tom smislu neosnovano tuženik u žalbi ističe i da je pobijana presuda arbitrarna. Naime, arbitrarnom se može ocijeniti ona odluka u kojoj je sud bez razumnih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, u kojoj nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, i to na način i u mjeri koja konkretnu odluku čini pravno neprihvatljivim. U ovom konkretnom slučaju, u prvostupanjskom postupku tuženiku je bilo omogućeno da obrazloži svoje tvrdnje, da se izjasni o svim navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku, a sve u skladu s procesnopravnim odredbama koje uređuje pravo suda da određuje koje će dokaze izvesti, kao i slobodnu ocjenu dokaza. Donijeta presuda je dostatno, jasno i neproturječno obrazložena tako da se ista ne može smatrati da je očito nerazumna. Stoga ista nije arbitrarna, a niti je istom povrijeđeno tuženikovo pravo na pristup suda kako to neosnovano tuženik ističe u podnijetoj žalbi.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke..

17. Neosnovana je i žalba tužiteljice kojom osporava odluku o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem je njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka odbijen. Tužiteljica naime, smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Tbr. 7.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 – dalje: OT/23), te da je tužiteljici, osim troška jednokratne nagrade za zastupanje, trebao dosuditi i trošak zastupanja na još dva ročišta, a s obzirom da jednokratna nagrada obuhvaća najviše četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak.

18. Međutim, takvi žalbeni navodi tužiteljice su neosnovani. Naime, odredbom Tbr. 52.3. OT/23 propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Međutim, Tbr. 52.3 OT/23 propisano je da se za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

19. U konkretnom slučaju, radi se o postupku radi utvrđivanja otkaza nedopuštenim odnosno neprocjenjivom postupku iz radnih odnosa iz Tbr. 7.2. al. 4 OT/23 koji je pokrenut 28. srpnja 2023., pa je prilikom odlučivanja o troškovima postupka, sukladno Tbr. 52.3. OT/23, trebalo primijeniti odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT/12) koje su bile na snazi u vrijeme pokretanja postupka. Odredbe OT/12 nije propisivale ili predviđale mogućnost da se u neprocjenjivim postupcima iz radnih odnosa, osim jednokratne nagrade za zastupanje, dosuđuju i troškovi pojedinih daljnjih radnji, tako da tužiteljica neosnovano u žalbi tvrdi da joj je sud prvog stupnja, osim jednokratne nagrade, trebao dosuditi i trošak zastupanja na još dva ročišta.

20. Tužiteljica u žalbi ističe i da je izreka presude u pobijanom dijelu nerazumljiva te da je u tom dijelu počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, i ti žalbeni navodi tužiteljice us neosnovani. Naime, izreka presude u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke je određena i razumljiva tako da niti u tom dijelu koji pobija tužiteljica nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

21. Dakle, jednako kao i žalba tuženika, i žalba tužiteljice je neosnovana, pa je istu, temeljem čl. 368. st. 2. ZPP, valjalo odbiti i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

22. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba tužiteljice nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP). Također, tužiteljici nisu dosuđeni niti troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj