Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2956/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vlaste Mrzljak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćnici Aniti Krizmanić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Maćešić i Partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv 1. tuženika Kalinovica prijevoz j.d.o.o., [adresa], OIB: 47526695160, zastupanog po punomoćniku Jošku Sprčiću, odvjetniku iz Zagreba i 2. tuženika KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i 1. tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-170/2020-53 od 14. svibnja 2025. godine, dana 22. srpnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-170/2020-53 od 14. svibnja 2025. godine kojom je u točki I. izreke u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.

II. Preinačava se odluka o troškovima iz točke II. i III. presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-170/2020-53 od 14. svibnja 2025. godine u točkama II. i III. izreke i sudi:

1. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.312,50 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2025. godine pa do isplate kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev 2. tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.312,50 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2025. godine pa do isplate kao neosnovan.

3. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III. Odbija se žalba 1. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev 1. tuženika za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica od 1. tuženika i 2. tuženika tražila solidarnu isplatu iznosa od 3.981,68 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. svibnja 2020. godine pa do isplate na ime naknade štete (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev za naknadu troška parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (točka II. izreke). Prvostupanjskom je presudom naloženo tužiteljici da 1. tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2025. godine pa do isplate (točka III. izreke) te da 2. tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2025. godine pa do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu podnosi tužiteljica, a presudu pobija zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP), odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osobito povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i rješenje i usvoji tužbeni zahtjev. Podredno, predlaže drugostupanjskom sudu da ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu da provede ponovni postupak u kojem da usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalbu podnosi i 1. tuženik bez navođenja žalbenih razloga. Prvenstveno je nezadovoljan visinom dosuđenih troškova postupka, odnosno prigovara da je sud bez obrazloženja pojedine stavke iz dostavljenog troškovnika 1. tuženika neosnovano umanjio ili ih uopće nije priznao. Predlaže da sud usvojio žalbu i dosudi daljnji trošak 1. tuženiku sukladno žalbenim navodima. Potražuje i trošak sastava žalbe.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a žalba 1. tuženika je neosnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i naknadu imovinske štete zbog izgubljenog prihoda u ukupnom iznosu od 3.981,68 eura, a koju štetu je prouzročio 2. tuženik kada je fizički nasrnuo na tužiteljicu i tom joj prilikom nanio ozljede zbog kojih je trpjela bol, strah i psihičke bolove te zbog čega je 12 dana bila nesposobna za rad. Prvotuženik je poslodavac drugotuženika, a do napada je došlo na radu i u vezi s radom.

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji mu je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP a koju povredu u žalbi ističe tuženik jer presuda nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izreka je presude razumljiva i ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju. Nije utvrđeno ni da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, osobito uvidom u presudu općinskog suda u Rijeci, Prekršajnog odjela, Posl.broj: 26 Pp J-2542/2019 od 28. studenog 2019. godine (list 80-83 spisa), izvješće i potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (list 85-88 spisa), konto karticu (list 89 spisa), odgovor na tužbu 2. tuženika (list 104-108 spisa), podnesak tužiteljice od 20. siječnja 2023. godine (list 184-190 spisa), Dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 2. veljače 2023. godine (list 191-192 spisa), zapisnik s ročišta za glavnu raspravu od 6. lipnja 2023. godine (list 199-206 spisa), nalaz i mišljenje vještaka doc. prim. dr. sc. Nikole Gržalja, dr. med. od 7. rujna 2024. godine (list 221-226 spisa) te uvidom u zapisnik s ročišta za glavnu raspravu od 7. ožujka 2025. godine (list 248-250 spisa), u postupku je utvrđeno:

- da je 2. tuženik zaposlen kod 1. tuženika kao vozač autobusa te da je za vrijeme rada parkirao autobus ispred krojačkog obrta tužiteljice zbog čega je došlo do konflikta između tužiteljice i 2. tuženika,

- da je 2. tuženik u tom konfliktu fizički nasrnuo na tužiteljicu,

- da je 2. tuženik u prekršajnom postupku proglašen krivim,

- da je u tom nasrtaju tužiteljica zadobila sljedeće ozljede: kontuziju desnog ručnog zgloba i šake i distorziju desnog ručnog zgloba,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka doc. prim. dr. sc. Nikole Gržalja, dr. med. zbog napada došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice koja je trpjela fizičke bolove jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku i neposredno po samom ozljeđivanju, srednjeg intenziteta u trajanju od 1 dana, slabog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, da je pretrpjela strah i to primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno, u trenutku ozljeđivanja, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 dana te sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 3-4 dana,

- da je tužiteljica samostalna obrtnica, krojačica te da je zbog zadobivenih ozljeda bila na bolovanju 12 dana tijekom travnja 2019. godine,

- da prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) tužiteljica nije podnijela prijavu ozljede na radu niti je zatražila refundaciju naknade plaće za period koji je provela na bolovanju,

- da je 2. tuženik po primitku tužbe isplatio tužiteljici iznos od 7.000,00 kn koji, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, određenog u iznosu od 7,53450 iznosi 929,06 eura, a koji je iznos smatrao adekvatnim, a time je htio i izbjeći daljnji spor.

8. U žalbi tužiteljica navodi da smatra da je visina neimovinske štete, odnosno pravična novčana naknada odmjerena suviše nisko jer sud nije vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi pravična novčana naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Popravljanje neimovinske štete regulirano je čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. - dalje: ZOO) kojim je propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, čl. 1100. st 2. ZOO. Budući da je vještak dao ocjenu jačine i trajanja povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli te straha, a na čiji nalaz i mišljenje nijedna od stranaka u postupku nije stavila primjedbu, sud je primjenom orijentacijskih kriterija i cijeneći okolnosti konkretnog slučaja odredio visinu pravične novčane naknade. Ovaj sud smatra da je utvrđena neimovinska šteta, odnosno pravična novčana naknada u iznosu od 390,21 eura primjerena okolnostima konkretnog slučaja posebno kada se uzme u obzir da kod tužiteljice nema smanjenja opće životne aktivnosti po zadobivenim ozljedama, da se ne radi o trajnim posljedicama, da su ozljede okarakterizirane kao lake tjelesne ozljede, da je liječenje završeno tri tjedna nakon ozljeđivanja, da je 2. tuženik odmah po primitku tužbe priznao odgovornost te isplatio tužiteljici iznos koji je smatrao adekvatnim, a koji je i viši od onoga koji je utvrdio prvostupanjski sud.

9. Vezano za žalbene navode tužiteljice kojima se žali na visinu imovinske štete, treba istaknuti da je ista utvrđena uvidom u konto karticu za razdoblje od 1. siječnja 2019. godine do 31. ožujka 2019. godine, a što je jedini dokaz koji je tužiteljica dostavila sudu u svrhu dokazivanja visine nastale imovinske štete na ime izgubljene zarade. Sud je u prvostupanjskom postupku prilikom ocjene osnovanosti zahtjeva za naknadu imovinske štete primijenio čl. 1095. st. 1. ZOO kojim se propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Određivanje obujma i visine imovinske štete regulirano je čl. 1089. ZOO. Prema čl. 1089. st. 1. oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, čl. 1089. st. 3. ZOO. Dakle zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade je osnovan, ali je tužiteljica propustila u postupku dokazati koji je iznos, odnosno visinu imovinske štete pretrpjela. Tužiteljica je na ročištu za glavnu raspravu 7. ožujka 2025. godine izjavila da odustaje od dokaznog prijedloga financijskog vještačenja, a kojim se trebala utvrditi visina pretrpljene imovinske štete. Navela je da smatra da se isti ionako ne bi mogao utvrditi vještačenjem te je predložila da sukladno čl. 223. ZPP, na temelju priložene dokumentacije sud donese odluku na temelju slobodne ocjene dokaza. Stoga je sud na temelju slobodne ocjene, prema jedinom dokazu koji je imao u spisu, odlučio da je iznos od 286,68 eura primjeren iznos za naknadu imovinske štete. Budući da uvjerenje prvostupanjskog suda da je upravo taj iznos primjeren ima i činjeničnu utemeljenost, ovaj sud smatra da su žalbeni navodi tužiteljice koje iznosi u žalbi u odnosu na visinu imovinske štete u cijelosti neosnovani.

10. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima se žali na troškove postupka. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (čl. 154. st. 2. ZPP). Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir uspjeh dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Stoga, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, trebalo je primjenom čl. 154. st. 4. ZPP odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

11. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi 1. tuženika kojima se žali da mu je prvostupanjski sud neosnovano umanjio ili uopće nije priznao pojedine stavke iz dostavljenog troškovnika te je odlučeno kao u točki III. izreke.

12. Slijedom navedenog ovaj sud je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučio kao u točki I. izreke, a primjenom čl. 373. t. 3. ZPP odlučeno je kao u točki II. izreke.

13. S obzirom na to da žalba tužiteljice nije osnovana u dijelu koji se tiče glavne stvari, primjenom čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbija se zahtjev za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

14. Budući da 1. tuženik nije uspio sa žalbom valjalo ga je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a, odbiti sa zahtjevom za naknadom troškova žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić