REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

43000 Bjelovar

Poslovni broj: Ovr-1588/2024-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po zakonskom zastupniku KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćniku Tanji Krašovec, odvjetnici iz Novog Marofa, protiv ovršenika LA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bošku Žaku, odvjetniku iz Bjelovara, radi ovrhe, 22. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 02. srpnja 2025. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj P-53/15-49 od 09. studenoga 2016. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj P-53/15-52 od 10. studenoga 2016.

Obrazloženje

1.Ovršenik je dana 02. srpnja 2025. podnio kod ovoga suda prijedlog radi donošenja rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim. U prijedlogu navodi da je dana 27. lipnja 2025. u Fini dobio informaciju da je u Financijsku agenciju zaprimljena osnova za plaćanje iz čl. 3. st.1. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojom je sukladno odredbi čl. 209. Ovršnog zakona zatražena naplata novčane tražbine na teret njegovih računa i novčanih sredstava, i da je osnova za plaćanje evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Dalje navodi da mu je pravomoćnom presudom broj P-53/15-43 od 9. studenog 2016. godine naloženo da kao otac za uzdržavanje maloljetnog sina AA plati iznos od 1.103,00 kn mjesečno počev od dana 30.siječnja 2015 pa do 31. ožujka 2015., zatim da plati iznos od 1.106,60 kn mjesečno počev od dana 1. travnja 2015. do 28. rujna 2016., te da plaća iznos od 1.106,60 kn mjesečno počev od 29. rujna 2016., pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to tako da dospjele obroke odjednom, u roku od 15 dana zajedno sa zateznom kamatom, a dospijevajuće obroke do svakog posljednjeg dana u mjesecu za koji uzdržavanje treba platiti na tekući račun majke i zakonske zastupnice ČA. Radi navedenog podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, a iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. i t. 10. Ovršnog zakona. Ističe da se u dužnom razdoblju i to kako u vrijeme donošenja presude broj P-53/15-49, tako i u vrijeme podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu od 10.6.2025. godine, nalazio na radu u inozemstvu, te je dužnu obvezu djelomično podmirivao sukladno nalogu iz presude P-53/15-49 i to do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a na tekući račun majke i z.z. KA. Tako nedvojbeno proizlazi da je ovršenik posredstvom svoje supruge FA uplatio direktno na tekući račun KA **.**.2023. godine iznos od 100,00 EUR - 18.10.2023. godine iznos od 50,00 EUR - 18.12.2023. godine iznos od 50,00 EUR - 19.02.2024. godine iznos od 50,00 EUR - 20.03.2024. godine iznos od 70,00 EUR - 28.05.2024. godine iznos od 70,00 EUR - 22.11.2024. godine iznos od 50,00 EUR. Također, ovršenik je sukladno uputi majke i zakonske zastupnice ovrhovoditelja počeo uplaćivati dužnu obvezu direktno na tekući račun ovrhovoditelja, te je uplatio 18.02.2025. godine iznos od 50,00 EUR - 17.04.2025. godine iznos od 100,00 EUR. Isto tako je plaćao i druge iznose ovrhovoditelju, no dokaze trenutno ne posjeduje, jer se nalaze u Republici Njemačkoj, a do istih trenutno ne može doći, budući da je potrebno osobno doći u poslovnicu banke u gradu u kojem je otvoren tekući račun ovršenika, a s obzirom da ovršenik više ne radi u Njemačkoj već u Republici Austriji, ne može osobno otići po potvrde, pa je stoga potrebno pribaviti promet po svim računima u Privrednoj banci d.d. kako za z.z. ovrhovoditelja, tako i za samog ovrhovoditelja, a kako bi se utvrdilo koliko je od svoje obveze podmirio ovršenik. Stoga je nedvojbeno da je tražbina za koju je podnesen zahtjev za izravnu naplatu prestala, pa makar i djelomično i to ispunjenjem, pa stoga ovršenik primjenom čl. 210. u vezi čl. 50. Ovršnog zakona podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim. Ovršenik podnosi i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava na njegovim računima, jer daljnjom provedbom ovrhe trpi nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, s obzirom da je ovrhovoditelj maloljetna osoba koja se školuje i nema vlastitih prihoda niti imovine, dok zakonska zastupnica maloljetnog ovrhovoditelja KA je do nedavno imala blokiran tekući račun, postoji mogućnost da joj je i sada blokiran, nema u svojem vlasništvu nekretnina ili druge imovine, nezaposlena je, pa bi ovršenik bio onemogućen sa naknadom štete ukoliko uspije u ovom ovršnom postupku dokazati makar i djelomično ispunjenje obveze. Ovršenik podnosi prijedlog za odgodu prijenosa novčanih sredstava primjenom čl. 210. st. 2. i 3. Ovršnog zakona, a iz razloga iz čl. 65. st. 1. t.5. i t. 7. Ovršnog zakona, jer ovršenik zahtjeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe, a podnio je i pravni lijek, te bi ujedno daljnjom provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Stoga ovršenik predlaže odgodu zapljene i prijenosa novčanih sredstava do završetka ovoga ovršnog postupka, te parničnog postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Prijedlogu je priloženo Izvadak iz Erste & Steiermarkische bank( list 5-13), zahtjev za izravnu naplatu (list 14-15).

2. Iz odredbe čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 44/16, 73/17, 131/20 ) proizlazi da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe istoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. Ovršnog zakona).

3.Ovrhovoditelj se u podnesku od 18. srpnja 2025. očitovao na prijedlog ovršenika odgodom ovrhe osporavajući ga u cijelosti.

4.Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

5.Odredbom čl. 65. st.1. Ovršnog zakona propisano je da sud na ovršenikov prijedlog može ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje jednog od uvjeta iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. Ovršnog zakona.

6.Iz sadržaja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim proizlazi da su razlozi na koje se ovršenik poziva činjenične naravi i sud u ovom postupku nije u mogućnosti ocijeniti njihovu osnovanost, odnosno da se ovršenik poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. OZ-a zbog čega će sud ovršenika posebnim zaključkom primjenom odredbe iz čl. 52. OZ-a uputiti u parnicu, te bi na ovaj način bila ispunjena prva procesna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za odgodom ovrhe iz čl. 65. st. 1. t. 1. OZ-a.

7. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ovrhe navodi da bi mu nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta u slučaju prijenosa zaplijenjenih sredstava kod Financijske agencije. Imajući u vidu odredbe čl. 176. OZ-a, prema kojima ovrhovoditelj pljenidbom stječe založno pravo na ovršenikovoj novčanoj tražbini, a pljenidba se provodi dostavom ovršenikovom dužniku rješenja o ovrsi, odnosno u ovom slučaju zahtjeva za izravnu naplatu, kojim se ovršenikovom dužniku zabranjuje da ovršeniku ispuni novčanu tražbinu, evidentno je da niti nakon odgode ovrhe ovršenik neće moći raspolagati sa novčanim sredstvima na računu. Kako je jedini učinak odgode ovrhe u konkretnom slučaju odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju, sud bi mogao odrediti odgodu ovrhe jedino u slučaju da ovršenik učini vjerojatnim da bi prijenosom sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je ovršenik učinio vjerojatnim da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje.

8. Ovrhovoditelj je maloljetno dijete ovršenika i ovrhovoditelja te je prema pravomoćnoj presudi i rješenju Općinskog suda u Bjelovaru broj P-53/15-49 od 09. studenoga 2016. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj P- 53/15-52 od 10. studenoga 2016. određeno da će maloljetni ovrhovoditelj AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], živjeti sa majkom i z.z. KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije SA) te je istom presudom i rješenjem određeno da je ovršenik kao otac dužan plaćati uzdržavati za mlljt. ovrhovoditelja, i to dospijevajuće obroke uzdržavanja kako je to tamo pobliže određeno te sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a uvidom u e-spis je utvrđeno da je ista presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj P-53/15-49 od 09. studenoga 2016. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj P-53/15-52 od 10. studenoga 2016. (list 24-35) i dalje na snazi.

9.Odredbama iz čl. 288. -289. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" br. 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati maloljetnu djecu te da je roditelj s kojim dijete ne živi dužan doprinositi za uzdržavanje djeteta. U takvoj situaciji sud je ocijenio da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi mu provedbom izravne naplate bila prouzročena nenadokadiva ili teško nadoknadiva šteta budući je ovršenik dužan izvršavati svoju zakonsku obvezu uzdržavanja maloljetnog dijeteta, a paušalne tvrdnje da će mu nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta izravnom naplatom kod Financijske agencije nije ničim dokazao.

U Bjelovaru, 22. srpnja 2025.

Sudac

Ana Marković-Ćoso

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, Županijskom sudu, putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.