Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3996/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vignjević-Žak, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-32/2023-20 od 23. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-32/2023- 20 od 23. travnja 2024. u dijelu pod točkom I. izreke.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-32/2023-20 od 23. travnja 2024. u dijelu pod točkom II. i III. izreke i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja:
„ Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos preplaćene kamate od 2.646,90 EUR (dvijetisućešestočetrdesetišesteura i devedesetcenti) / 19.943,14 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 15 % godišnje do 31.12.2007. godine, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. godine sa zateznom kamatom primjenom čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri posto poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri posto poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos:
– od 18,91 EUR / 142,47 kn počev od 15.11.2007. godine,
– od 18,52 EUR / 139,53 kn počev od 15.12.2007. godine,
– od 19,02 EUR / 143,33 kn počev od 15.01.2008. godine,
– od 19,10 EUR / 143,92 kn počev od 15.02.2008. godine,
– od 36,54 EUR / 275,28 kn počev od 15.03.2008. godine,
– od 36,08 EUR / 271,87 kn počev od 15.04.2008. godine,
– od 35,32 EUR / 266,13 kn počev od 15.05.2008. godine,
– od 35,46 EUR / 267,14 kn počev od 15.06.2008. godine,
– od 35,10 EUR / 264,46 kn počev od 15.07.2008. godine,
– od 34,91 EUR / 263,05 kn počev od 15.08.2008. godine,
– od 34,92 EUR / 263,09 kn počev od 15.09.2008. godine,
– od 36,38 EUR / 274,13 kn počev od 15.10.2008. godine,
– od 37,71 EUR / 284,15 kn počev od 15.11.2008. godine,
– od 35,82 EUR / 269,86 kn počev od 15.12.2008. godine,
– od 38,60 EUR / 290,81 kn počev od 15.01.2009. godine,
– od 38,88 EUR / 292,97 kn počev od 15.02.2009. godine,
– od 37,81 EUR / 284,86 kn počev od 15.03.2009. godine,
– od 37,96 EUR / 286,04 kn počev od 15.04.2009. godine,
– od 38,04 EUR / 286,62 kn počev od 15.05.2009. godine,
– od 37,55 EUR / 282,96 kn počev od 15.06.2009. godine,
– od 37,72 EUR / 284,19 kn počev od 15.07.2009. godine,
– od 50,09 EUR / 377,41 kn počev od 15.08.2009. godine,
– od 50,74 EUR / 382,27 kn počev od 15.09.2009. godine,
– od 50,10 EUR / 377,47 kn počev od 15.10.2009 godine,
– od 50,49 EUR / 380,40 kn počev od 15.11.2009. godine,
– od 50,23 EUR / 378,47 kn počev od 15.12.2009. godine,
– od 51,44 EUR / 387,55 kn počev od 15.01.2010. godine,
– od 52,12 EUR / 392,68 kn počev od 15.02.2010. godine,
– od 51,90 EUR / 391,05 kn počev od 15.03.2010. godine,
– od 52,67 EUR / 396,82 kn počev od 15.04.2010. godine,
– od 53,81 EUR / 405,46 kn počev od 15.05.2010. godine,
– od 47,31 EUR / 356,44 kn počev od 15.06.2010. godine,
– od 48,88 EUR / 368,29 kn počev od 15.07.2010. godine,
– od 48,29 EUR / 363,81 kn počev od 15.08.2010. godine,
– od 50,66 EUR / 381,67 kn počev od 15.09.2010. godine,
– od 49,22 EUR / 370,86 kn počev od 15.10.2010. godine,
– od 49,63 EUR / 373,97 kn počev od 15.11.2010. godine,
– od 34,70 EUR / 261,48 kn počev od 15.12.2010. godine,
– od 35,22 EUR / 265,38 kn počev od 15.01.2011. godine,
– od 34,21 EUR / 257,73 kn počev od 15.02.2011. godine,
– od 34,81 EUR / 262,25 kn počev od 15.03.2011. godine,
– od 34,24 EUR / 257,99 kn počev od 15.04.2011. godine,
– od 35,26 EUR / 265,65 kn počev od 15.05.2011. godine,
– od 37,14 EUR / 279,85 kn počev od 15.06.2011. godine,
– od 38,14 EUR / 287,37 kn počev od 15.07.2011. godine,
– od 31,94 EUR / 240,68 kn počev od 15.08.2011. godine,
– od 29,37 EUR / 221,28 kn počev od 15.09.2011. godine,
– od 28,47 EUR / 214,49 kn počev od 16.10.2011. godine,
– od 28,48 EUR / 214,59 kn počev od 15.11.2011. godine,
– od 28,50 EUR / 214,76 kn počev od 15.12.2011. godine,
– od 29,22 EUR / 220,13 kn počev od 15.01.2012. godine,
– od 29,37 EUR / 221,27 kn počev od 15.02.2012. godine,
– od 29,23 EUR / 220,25 kn počev od 15.03.2012. godine,
– od 29,00 EUR / 218,53 kn počev od 15.04.2012. godine,
– od 29,04 EUR / 218,82 kn počev od 15.05.2012. godine,
– od 29,19 EUR / 219.93 kn počev od 15.06.2012. godine,
– od 28,89 EUR / 217,67 kn počev od 15.07.2012. godine,
– od 28,84 EUR / 217,33 kn počev od 15.08.2012. godine,
– od 28,24 EUR / 212,79 kn počev od 15.09.2012. godine,
– od 28,57 EUR / 215,23 kn počev od 15.10.2012. godine,
– od 28,75 EUR / 216,59 kn počev od 15.11.2012. godine,
– od 28,57 EUR / 215,26 kn počev od 15.12.2012. godine,
– od 28,50 EUR / 214,75 kn počev od 15.01.2013. godine,
– od 27,98 EUR / 210,82 kn počev od 15.02.2013. godine,
– od 28,06 EUR / 211,44 kn počev od 15.03.2013. godine,
– od 28,45 EUR / 214,32 kn počev od 15.04.2013.godine,
– od 27,65 EUR / 208,34 kn počev od 15.05.2013. godine,
– od 27,61 EUR / 208,00 kn počev od 15.06.2013. godine,
– od 27,48 EUR / 207,06 kn počev od 15.07.2013. godine,
– od 27,44 EUR / 206,78 kn počev od 15.08.2013. godine,
– od 27,55 EUR / 207,58 kn počev od 15.09.2013. godine,
– od 27,72 EUR / 208,85 kn počev od 15.10.2013. godine,
– od 27,68 EUR / 208,58 kn počev od 15.11.2013. godine,
– od 27,91 EUR / 210,30 kn počev od 15.12.2013. godine,
– od 27,55 EUR / 207,54 kn počev od 15.01.2014. godine, sve to u roku od 15 dana. „
III. Svaka stranka snosi svoje troškove.
IV. Nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 192,71 EUR, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke utvrdio ništetnost dijela odredbe čl. 2. st. 2. I Dodatka ugovora o namjenskom kreditu od 14. lipnja 2005. godine kreditne partije broj: [broj kredita] (dalje u tekstu; Ugovor o kreditu) koji glasi: "mijenja u promjenjivu redovnu kamatnu stopu", i dijela odredbe čl. 3. koji glasi: "koja je tijekom postojanja obveze po ovome Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.". Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju, isplati iznos preplaćene kamate u iznosu od 2.646,90 EUR na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom II. izreke. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.948,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2024. pa do isplate. Pod točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 434,59 eura.
2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I., II. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška za sastav žalbe.
3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom utvrdio ništetnost odredbe čl. 2. st. 2. I i čl. 3. Dodatka Ugovora o namjenskom kreditu od 14. lipnja 2005. o promjenjivoj kamatnoj sklopljenog između tužitelja ZA kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, kao davatelja kredita te naložio tuženiku isplatu iznosa navedenih u točki II. pobijane presude a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 8/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i tvrdnji da mu tuženik navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,49% po Ugovoru o kreditu do izvršene konverzije Ugovora o kreditu.
7. Između stranaka je nesporno:
- da je između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, zaključen Ugovor o namjenskom kreditu br. [broj kredita], br. računa [broj kredita] od 26. studenog 2003., na iznos od 36.300,00 EUR kunske protuvrijednosti sa redovnom kamatom sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, koja je tijekom pet godina od dana stavljanja kredita u otplatu fiksna, a koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 7,49% godišnje, s tim da korisnik kredita može svakih pet godina ugovoriti fiksnu ili promjenjivu redovnu kamatu koja je u tom trenutku važeća prema Odluci o kamatnim stopama tuženika za sljedeće razdoblje od pet godina, s rokom otplate kredita ugovoren na 25 godina,
- da je u čl. 7. st. 1. gore navedenog Ugovora ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima od 262,26 EUR u kunskoj protuvrijednost obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja,
- da je između tužitelja i tuženika zaključen I Dodatak ugovoru o kreditu broj [broj kredita], broj partije kredita [broj kredita] od 14. lipnja 2005., kojim su ugovorne strane u čl. 2. st. 2. sporazumno izmijenile odredbe Osnovnog ugovora kojima se uređivala kamatna stopa, na način da se fiksna kamatna stopa mijenja u promjenjivu redovnu kamatnu stopu, te valutna klauzula u kojoj je izražen iznos kredita tako da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita platiti u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti izraženoj u CHF, obračunatoj prema srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja,
- da je u čl. 3. Dodataka ugovoru utvrđeno je da na dan 14. lipnja 2005. neotplaćena glavnica kredita iznosi 57.176,92 CHF te su stranke ugovorile redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja je na dan sklapanja I Dodatka ugovora iznosila 4,50% godišnje, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja,
- da je između tužitelja i tuženika zaključen Dodatak ugovoru o kreditu od 3. veljače 2016. sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju; dalje u tekstu - ZID ZPK/15), te izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,
- da je u čl. 4. Dodataka ugovoru utvrđeno je na dan konverzije kredita 30. rujna 2015. neotplaćena glavnica kredita iznosi 38.439,28 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan 30. rujna 2015. iznosi 268.335,85 kn,
- da su u čl. 5. Dodatka ugovorne strane suglasno utvrdile da je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB na dan 30. rujna 2015. veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR računajući do 30. rujna 2015. i da preplata iznosi 852,20 kn, koji iznos su ugovorne strane suglasno utvrdile da će se koristiti za namirenje budućih anuiteta, i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, s rokom vraćanja kredita do 1. lipnja 2030.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03; dalje. ZZP/03) prema kojoj je potrošač svaka osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Navedeno je pravilno sud prvog stupnja utvrdio na temelju iskaza tužitelja u kojem navodi da je Ugovor o namjenskom kreditu broj [broj kredita] od 26. studenog 2003. zaključio s tuženikom radi ostvarenja kredita za kupnju kuće za njegovu obitelj, a kako tuženik nije dokazao suprotno, obzirom da je na tuženiku teret dokaza, to su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.
9. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe čl. 2. st. 2.I. Dodatka ugovora o namjenskom kreditu od 14. lipnja 2005. (dalje u tekstu – Ugovor o kreditu) u dijelu u kojem je određena promjenjiva kamatna stopa na način da je banka ovlaštena vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama tuženika u čl. 2. i 3. I. predmetnog Ugovora o kreditu od 14. lipnja 2005. koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te su ništetne sukladno čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22; dalje- ZOO) te čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03.
9.1. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanu u čl. 2. st., 2. I. predmetnog Ugovora o kreditu tužitelju nije objasnio već je tužitelju predočio i dao na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pa tužitelj nije mogao niti imao mogućnosti utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Stoga je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je navedeno imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82., i 90 ZZP/03, što sporne ugovorne odredbe u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala jednostranim odlukama Banke, čini nepoštenim i ništetnim.
10. Tako je prvostupanjski sud na temelju, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, dalje: ZZP-a/14), te čl. 322. ZOO-a pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe promjenjivoj kamatnoj stopi.
11. S tim u vezi, valja reći da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog predmetnog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Dodatka Ugovoru o kreditu od 3. veljače 2016. nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.
12. Nije sporno da su tužitelj i tuženik 3. veljače 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su sukladno ZID ZPK/15 izvršili konverziju kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
13. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pozvao na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima je i tuženik, a radi utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima koji su zaključeni u određenom vremenskom periodu i to na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-1401/12 u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbe o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ništetne.
14. Odbijen je i prigovor zastare, obzirom da je zastarni rok kod stjecanja bez osnove pet godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako tužiteljica traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu rok počinje teći od 13. lipnja 2014., pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 11. lipnja 2019., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.
15. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Dajani Vuković kojim je utvrđeno kako je tužitelj temeljem djelomično ništetne ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja prema jednostranoj odluci tuženika, preplatio kredit u iznosu od 2.646,90 EUR.
16. Prvostupanjski sud je primjenom 1111. i 1115. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti nalažući točkom II. pobijane presude tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.646,90 eura / 19.943,14 kn / sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom II. izreke.
17. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu tužbenog zahtjeva ističući da je tužitelj s tuženikom dana 3. veljače 2016. sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe iz Osnovnog ugovora i I. Dodatka ugovoru o namjenskom kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužitelja izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulom, u EUR.
18. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da provedena konverzija temeljem ZID ZPK/15 i sklopljeni Dodatak Ugovora o kreditu nije od značaja za postavljeni tužbeni zahtjev i da istim nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.
19. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.
20. Treba kazati da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.
21. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO-a slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
22. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu od 3. veljače 2016. sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.
23. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
24. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu, valja reći da, sukladno odredbi čl. 19.c st. 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK/15.
25. Međutim, to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da između stranaka nisu vođeni pojedinačni pregovori o kamatnoj stopi i da je visina kamatne stope ovisila isključivo o odluci banke bez jasno utvrđenih kriterija na koji se način ona utvrđuje, odnosno mijenja, a da pritom ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženik konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljici neosnovano naplaćeni iznos po osnovi nezakonitog uvećanja kamata.
26. Stoga se nepravilnim ukazuje shvaćanje prvostupanjskog suda kako sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe čl. 19.c st. 1. toč. 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s toč. 4. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (toč. 4. i 5. st. 1. čl. 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.
27. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između tužitelja, korisnika kredita kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da je tužitelj kao potrošač, u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK/15, informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.
28. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Dodatka Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužitelj kao korisnik kredita slobodno pristao
29. Kada su, dakle, iznosi koje je tužitelj platio više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženika, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba čl. 4. st. 2. ZZP koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženika kao kreditora (trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.
30. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženiku naložena isplata utuženih iznosa.
31. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke pobijane presude te odlučiti o troškovima temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a. Imajući u vidu činjenicu da je tužitelj u ovom sporu zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice G i F, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.
32. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.
33. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom to je temeljem Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje - Tarifa) valjalo tuženiku dosuditi trošak sastava žalbe u iznosu od 156,25 eura i sudske pristojbe u iznosu od 36,46 eur, što ukupno iznosi 192,71 eura, te odlučiti kao pod točkom IV. izreke.
U Zagrebu 22. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Roberta Pandža
