Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-649/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća, i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Opće bolnice Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Zagrebačka 30, OIB: 16089706543, zastupan po punomoćniku Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-43/2022-47 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-43/2022-47 od 31. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 1.726,60 EUR/13.009,07 kn[1] , zajedno sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, tekućima na sljedeće iznose:
- na iznos od 62,40 EUR / 470,16 kuna od 16.12.2013. pa do isplate,
- na iznos od 96,79 EUR / 729,28 kuna od 16.01.2014. pa do isplate,
- na iznos od 108,20 EUR / 815,20 kuna od 16.03.2014. pa do isplate,
- na iznos od 64,13 EUR / 483,16 kuna od 16.05.2014. pa do isplate,
- na iznos od 72,72 EUR / 547,93 kuna od 16.06.2014. pa do isplate,
- na iznos od 154,52 EUR / 1.164,21 kuna od 16.07.2014. pa do isplate,
- na iznos od 247,01 EUR / 1.861,08 kuna od 16.08.2014. pa do isplate,
- na iznos od 148,26 EUR / 1.117,07 kuna od 16.09.2014. pa do isplate,
- na iznos od 4,28 EUR / 32,21 kuna od 16.10.2014. pa do isplate,
- na iznos od 28,62 EUR / 215,67 kuna od 16.11.2014. pa do isplate,
- na iznos od 9,40 EUR / 70,86 kuna od 16.12.2014. pa do isplate,
- na iznos od 146,29 EUR / 1.102,25 kuna od 16.01.2015. pa do isplate,
- na iznos od 129,95 EUR / 979,08 kuna od 16.02.2015. pa do isplate,
- na iznos od 120,16 EUR / 905,34 kuna od 16.03.2015. pa do isplate,
- na iznos od 4,30 EUR / 32,37 kuna od 16.04.2015. pa do isplate,
- na iznos od 37,59 EUR / 283,21 kuna od 16.05.2015. pa do isplate,
- na iznos od 23,63 EUR / 178,01 kuna od 16.06.2015. pa do isplate,
- na iznos od 36,03 EUR / 271,45 kuna od 16.07.2015. pa do isplate,
- na iznos od 55,13 EUR / 415,37 od 16.09.2015. pa do isplate,
- na iznos od 6,91 EUR / 52,04 kuna od 16.10.2015. pa do isplate,
- na iznos od 54,30 EUR / 409,10 kuna od 16.11.2015. pa do isplate,
- na iznos od 15,02 EUR / 113,17 kuna od 16.10.2016. pa do isplate,
- na iznos od 1,23 EUR / 9,25 kuna od 16.04.2017. pa do isplate,
- na iznos od 16,13 EUR / 121,51 kuna od 16.08.2017. pa do isplate,
- na iznos od 1,02 EUR / 7,71 kuna od 16.10.2017. pa do isplate,
- na iznos od 5,23 EUR / 39,44 kuna od 16.11.2017. pa do isplate,
- na iznos od 5,59 EUR / 42,14 kuna od 16.01.2018. pa do isplate,
- na iznos od 1,28 EUR / 9,66 kuna od 16.02.2018. pa do isplate,
- na iznos od 0,52 EUR / 3,92 kuna od 16.04.2018. pa do isplate,
- na iznos od 5,13 EUR / 38,66 kuna od 16.06.2018. pa do isplate,
- na iznos od 1,40 EUR / 10,58 kuna od 16.07.2018. pa do isplate,
- na iznos od 5,21 EUR / 39,26 kuna od 16.08.2018. pa do isplate,
- na iznos od 1,28 EUR / 9,66 kuna od 16.09.2018. pa do isplate,
- na iznos od 16,23 EUR / 122,25 kuna od 16.10.2018. pa do isplate,
- na iznos od 10,07 EUR / 75,87 kuna od 16.11.2018. pa do isplate,
- na iznos od 10,73 EUR / 80,83 kuna od 16.12.2018. pa do isplate,
- na iznos od 19,92 EUR / 150,11 kuna od 16.01.2019. pa do isplate.
kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 2.038,84 EUR/15.361,64 kn, sve to u roku od 15 dana te pod točkom III. izreke.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli–Pola poslovni broj Pr- 43/2022-47 od 31. ožujka 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos preko 1.726,60 EUR/13.009,07 kn do 3.090,91 EUR/23.288,46 kn (za iznos od 1.364,31 EUR/10.279,39 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu preko 2.038,84 EUR/15.361,64 kn do 2.521,73 EUR/19,000,00 kn (za iznos od 482,89 EUR/3.638,33 kn) te sudi:
1. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.364,31 EUR/10.279,39 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao neosnovan.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 482,89 EUR/3.638,33 kn kao neosnovan.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 203,56 EUR u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 160,60 EUR kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predmetnom je presudom pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 3.090,91 EUR/23.288,46 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 2.521,73 EUR/19.000,00 kn, sve to u roku od 15 dana.
2. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.
3. Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.
4. Protiv navedene presude, pod točkom I. i III. izreke, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se zahtjev tužiteljice u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, postavljen sukladno pisanom nalazu i mišljenju sudskog vještaka za računovodstvo i financije, da joj tuženik na ime razlike plaće za razdoblje od 1. siječnja 2014. pa do 31. prosinca 2018., a koja je nastala zbog neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu i neplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te pogrešno obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, isplati ukupan bruto iznos od 3.090,91 EUR/23.288,46 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, predmetna presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire.
8. Prilikom ispitivanja predmetne presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. Djelomično su osnovani daljnji žalbeni navodi tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju tužiteljice, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a na koje je zatim i pogrešno primijenio materijalno pravo.
10. Prvostupanjski sud na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom sljedeće:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre te da je rad tužiteljice bio organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo), zbog čega je u svakom mjesecu u utuženom razdoblju ostvarila velik broj prekovremenih sati, da iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije proizlazi da razlika bruto plaće nastala uslijed pogrešne primjene odredaba Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Temeljnog Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike, odnosno zakonskih akata i Zaključaka zajedničke komisije za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iznosi u ukupnom iznosu od 3.090,91 EUR/23.288,46 kn,
- da iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 14. studenoga 2022. proizlazi da, pod pretpostavkom da se Zaključak br. 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuje zaključno sa studenim 2015. te da se Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja primjenjuje od prosinca 2015. pa nadalje, razlika bruto plaće iznosi u ukupnom iznosu od 1.726,60 EUR/13.009,07 kn,
- da je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev postavila sukladno pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije od 18. kolovoza 2020., a kojim od tuženika potražuje isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 3.090,91 EUR/23.288,46 kn.
11. Nadalje, odredbom iz čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' br. 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11) propisano je koji se sve dani u Republici Hrvatskoj smatraju neradnim danima, a sukladno odredbi iz čl. 5. istoga Zakona zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.
12. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak br. 153. koji glasi:
''Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.
Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."
13. Zaključak br. 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13 – u daljnjem tekstu: KU) nije stavljen izvan snage.
14. Nadalje, valja reći i da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU–a na 30. sjednici donijelo Zaključak broj 169. koji glasi:
''Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.''
15. S obzirom na odredbu iz čl. 19. st. 6. KU–a, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU–a vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU–a (takav stav je izražen i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr- 793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora.
16. Kolektivni ugovor je stupio na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe iz čl. 51. st. 10. KU–a doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.
17. Kako je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, tako se od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje to tumačenje (takav stav je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 281/2021-2 od 27. travnja 2021. i Rev 290/2021 od 1. lipnja 2021. te Revd 1837/2024-2 od 30. travnja 2024.).
18. Prema tome, imajući na umu da se Zaključak br. 148. primjenjuje zaključno sa studenim 2015. te da se Zaključak br. 153. primjenjuje od prosinca 2015. pa nadalje, tužiteljica na ime razlike plaće u utuženom razdoblju pripada bruto iznos od 14.708,38 kn (naveden u dopunskom nalazu i mišljenju vještaka od 13. travnja 2022.), sve u smislu odredaba iz čl. 36. st. 1., čl. 47. st. 1., 2. i 3., čl. 51. st. 1. i 9., čl. 57. KU-aa, čl. 5. Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 96/15 - u daljnjem tekstu: Dodatak I. KU-u), čl. 60., čl. 83. st. 3. i čl. 86. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - u daljnjem tekstu: ZR 09) te čl. 81., čl. 91. st. 3. i čl. 94. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 - u daljnjem tekstu: ZR 14), kao i zatezne kamate tekuće na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužiteljici sukladno odredbama iz čl. 84. st. 3. ZR 09 i čl. 92. st. 3. ZR 14, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 - u daljnjem tekstu: ZOO) također pripadaju, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.
19. Posljedično, suprotno stavu prvostupanjskog suda, tužiteljica na ime razlike plaće u utuženom razdoblju neosnovano potražuje preostali dio zatraženog bruto iznosa od 1.364,31 EUR/10.279,39 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
20. Djelomično su osnovani i preostali žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka.
21. Naime, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost predmeta spora u ovom predmetu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iznosi 3.090,91 EUR, tužiteljici je po pobijanoj presudi suda prvog stupnja dosuđena naknada troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.189,92 eura, sve sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa), u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a.
22. Tužiteljica u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a ima pravo i na naknadu troška provođenja financijskog vještačenja u cjelokupnom plaćenom iznosu od 331,80 EUR jer je taj trošak bio neophodan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine istog.
23. Budući da je tužiteljica u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspjela u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da je glede visine tužbenog zahtjeva uspjela u konačnom iznosu od 1.726,60 EUR u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 3.090,91 EUR, odnosno u omjeru od 55,9%, vidljivo je da je tužiteljica u sporu uspjela u omjeru od 77,95 % (100% + 55,9 % = 155,9 %; 155,9 % ÷ 2 = 77,95 %), odnosno nije uspjela u preostalom omjeru od 22,05 %.
24. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za njen neuspjeh, odnosno tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužiteljica uspjela u sporu u konačnom omjeru od 55,9 %, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a.
25. Prema tome, tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka nastalog zastupanjem po odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, u iznosu od 1.707,04 EUR (77,95 % od iznosa od 2.189,92 EUR), a koji potom valja uvećati za cjelokupni iznos troška provođenja financijskog vještačenja u iznosu od 331,80 EUR, iz čega dalje proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ovom predmetu u konačnom iznosu od 2.038,84 EUR, dok joj to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od 482,89 EUR ne pripada.
26. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP-a kao pod točkom II. izreke ove odluke.
27. Glede zahtjeva tuženika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 311,07 EUR/2.343,75 kn i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR, valja reći da tuženik, uzimajući pri tome u obzir da vrijednost pobijanog dijela predmetne presude iznosi 3.090,91 EUR, da je sa žalbom uspio u iznosu od 1.726,60 EUR u odnosu na ukupno pobijani iznos od 3.090,91 EUR, odnosno u omjeru od 55,9 %, ima pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe prema navedenom omjeru u konačnom iznosu od 203,56 EUR (55,9 % od 364,16 EUR), dok mu to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 160,60 EUR ne pripada, sve sukladno odredbama iz Tbr. 10. st. 1., Tbr. 46. i Tbr. 53., čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23., 35/24. i 152/24., 52/25), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18, 51/23) te Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 53/19, 92/21 i 37/23), u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je primjenom navedenih odredaba valjalo odlučiti kao pod točkom III. i IV. izreke ove odluke.
U Zagrebu 22. srpnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Penić Lukač