Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-256/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin, iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika PPK karlovačke mesne industrije, d.d. Karlovac, Selce 33, OIB: 18257277698, kojeg zastupaju punomoćnici AŽ, HŽ, ĆŽ, ZŽR, Tin Lovrić i Mario Ivančev, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-855/2017-90 od 16. srpnja 2024., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-855/2017-99 od 26. veljače 2025., kao i o žalbi tuženika protiv rješenja poslovni broj Pr-855/2017-99 od 26. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 22. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 855/2017-90 od 16. srpnja 2024., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-855/2017-99 od 26. veljače 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

II Ukida se rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 855/2017-99 od 26. veljače 2025.

III O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplati iznos od 14.732,23 eura/ 111.000,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana podnošenja tužbe 02.10.2017. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

U točki II. izreke je naloženo naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege, novčanu rentu u iznosu od 2.073,66 eura/ 15.624,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekuću na mjesečne iznose od po 33,45 eura/ 252,00 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, u roku 15 dana.

Pod točkom III. izreke je odbijena tužiteljica u preostalom dijelu potraživanja neimovinske štete u iznosu od 14.490,68 eura/ 109.180,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovanim.

U točki IV. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.629,24 eura uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 4,25%, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pod točkom III. izreke te pod točkom IV. izreka u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka, žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i dosuditi daljnji iznos naknade štete kao i troškova postupka ili u istom dijelu ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3. Protiv prvostupanjske presude pod točkama I., II. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka, kao i trošak žalbenog postupka ili u istom dijelu ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3.1. Tuženik je pravovremeno podnio žalbu protiv rješenja poslovni broj Pr-855/2017-99 od 26. veljače 2025., bez navođenja žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a te bez valjanog prijedloga sadržaja drugostupanjske odluke.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužiteljica osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete koju je pretrpjela na svom radnom mjestu dana 2. srpnja 2015. zbog ozljede na radu koju tvrdi da ju je zadobila na način da su se prevrnula kolica na kojima su bili kalupi iz stroja za pakiranje mesa te je gornji kalup težine cca 70 kn pao i ozlijedio ruku tužiteljice.

7. Osnovano tuženik ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju upire žalitelj. To iz razloga što su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama ili su razlozi u određenom dijelu nejasni.

8. U obrazloženju pobijane presude je navedeno sljedeće:

- da je svjedok DŽ iskazala da je kritične zgode bila na poslu u istom pogonu zajedno s tužiteljicom, te je svako od njih radnika dobio svoje zadatke za odraditi na radnom mjestu na kojem je bio zadužen, s time da ni ona niti itko od radnika nije bio u blizini tužiteljice, jer je svatko radio za svojim strojem na izvjesnoj udaljenosti, ali su svi priskočili nakon što se je dogodila nezgoda i htjeli pomoći tužiteljici; da joj je poznato da tužiteljica toga dana imala zadatak promijeniti kalup i to je radila sama, jer su i inače takve poslove znali sami odrađivati, a ne u nazočnosti dva ili više radnika; da je kalup bio težak i ne zna zašto je pao, a tužiteljicu su vidjeli na podu s rukom pritisnutom ispod kalupa „koji one (cure), nisu mogle podignuti, ali su priskočili mesari i podigli kalup te je tužiteljici pružena prva pomoć, tj. odvedena je u bolnicu; da je rad u smjeni tog dana krenuo uobičajeno u 6 sati odnosno 10 minuta ranije, da čistačice (prije početka smjene u proizvodnji) dezinficiraju i peru pod vrućom vodom, kao i strojeve u hladnom pogonu, zbog čega je često prisutna magla i dolazi do isparavanja, a ventilatori usisavaju takvu paru, tako radnici dolaze u pogon uglavnom dok je još pod maglom i teško se može osušiti do početka njihova rada; da se u konkretnom slučaju ne sjeća jesu li toga jutra čistačice još uvijek bile u pogonu, ali zna da je u svakom slučaju prije početka njihovog rada izvršeno dezinficiranje i pranje prostora, pa su podovi bili mokri; da se inače radilo u dvije smjene te su se nakon svake smijene prali podovi da su pločice bile male, hrapave, pogonske, s dosta kanalica i s nagibima prema kanalima, te da su oštećene pločice promijenjene nakon nezgode. Ne sjeća se da li pločice bile oštećene na dijelu gdje je tužiteljica radila i gdje se ozlijedila, niti zna gdje su točno pločice mijenjane; da radnju mijenjanja kalupa obavlja radnik pojedinačno, eventualno mu zna pomoći slobodan radnik, te se mijenjanje kalupa svakako lakše obavi u nazočnosti dvaju radnika; da je obuku glede mijenjanja kalupa „stekla od kolega“, koji u praksi pokažu kako se to radi, s time da je saznanja o načinu mijenjanja kalupa na stroju na kojem je radila tužiteljica, imala jedna radnica koja je onda drugima pokazala kako se to radi, pa drži da je tako bilo i u slučaju obuke tužiteljice. Uz to navodi da kolica kojima se doveze i uz pomoć kojih se mijenja kalup, opslužuje tri stroja; da su kolica bila ispravna, da na kolicima postoje kočnice koje sprečavaju da kalup padne ili sklizne s kolica, te da se u svakom slučaju kada se kalup stavi na kolica zatvaraju sigurnosni uređaji koji drže kalup,

- da je svjedok ĐŽ iskazala je kod tuženika bila zaposlena od proljeća 2013., da je kritične zgode radila u pogonu na stroju do tužiteljice i ističe da je to jutro bio poseban pritisak vezano uz obavljanje radnih zadataka; da se inače dosta radilo i da je uvijek bilo nekakvih požurivanja, a to jutro posebno jer je trebalo izvršiti otpremu velike količine proizvoda pa su stoga rad započeli u 4 sata ujutro, s time da su prethodni dan dobivali poruku da se radi od 5 ili 6 sati odnosno ranije; da su perači obavili svoj posao prilikom njihovog dolaska u 4 sata na posao te je još uvijek bilo sve zamagljeno, vlažno, mokro i „nije (se) vidio prst pred nosom“; da su tužiteljica i ona radile na istim strojevima etiketiranja, a na tom stroju se obavlja cijela linija proizvodnje i trebaju se mijenjati kalupi jer „idu svinjski odresci ili juneći but, odnosno dr. proizvodi i ima dosta posla“; da se sjeća da je šefica požurivala tužiteljicu i njih druge riječima: „Ajmo, ajmo, treba obaviti posao, ajmo brzo na kamion, akcija ide i sl.“; da misli kako se nezgoda dogodila dosta brzo nakon početka rada, odnosno 20 minuta ili pola sata nakon dolaska, te su žene brzo morale mijenjati kalup i započeti proizvodnju; da je netko vrisnuo u jednom momentu te se svjedokinja okrenula i vidjela ZŽ na podu da leži uz svoj stroj, ali sam trenutak njezinog pada nisam vidjela jer sam bila okrenuta leđima te ne zna što se točno dogodilo, ali zaključuje da su se prevrnuli kalupi, a ZŽ je stajala na vlažnim i neravnim pločicama, pa misli da je to bio razlog da se dogodila nezgoda; da je svjedokinja u listopadu 2016. dala otkaz zbog zdravstvenih problema koje je imala; da je tužiteljica prilikom ozljeđivanja radila na starijem stroju Kaveko, a ona je u to vrijeme radila na novijem stroju Ulma te da je tužiteljici ispao kalup s kolica i da kolica imaju kočnice koje drže kalup, ali ne zna što se točno dogodilo i kako te da li je kalup bio pričvršćen na kolicima,

- da je svjedok CŽ iskazala da tužiteljicu poznaje kao susjedu, ali je i sama radila u istoj firmi na istom radnom mjestu kao tužiteljica od rujna 2011. do lipnja 2012., i to na stroju koji se zvao Kaveko; da je tužiteljica teško ozlijeđena na poslu, te misli da se to dogodilo ljeti, možda 3. srpnja 2015.; da je o procesu rada kod tuženika općenito navela da se radi na punilici iz koje meso ide na stoj Z, koji onda vakumira proizvode; da se potom proizvodi važu i slažu na palete te viljuškarma odvoze u daljnju distribuciju; da se kod tuženika radilo od ranih jutarnjih sati t.j. od 5 ili 6 sati ujutro, a nekada i od 4 sata ovisno o opsegu posla, te su uvjeti posla bili dosta teški jer se radilo u važnom i hladnom prostoru, na oštećenom podu t.j. „podu u veoma lošem stanju“; da su na podu bile nekakve bijele, neravne pločice i da je pod „bio s rupama, pa se znalo događati da kotači viljuškara ili karoce padnu u rupe na podu“, čime se kako navodi pod dodatno oštećivao; da se znalo dogoditi da paleta padne na pod i otrgne komad pločice, te napose ističe da je obično u jutarnjoj smjeni postojala vlaga nakon pranja prostorija i radnih strojeva, te dezinfekcije prostora vrelom vodom, da nakon odlaska iz firme više nije bila u radnom prostoru u kojemu je ranije radila te da nema konkretnih saznanja kako se dogodila nezgoda u kojoj je tužiteljica stradala,

- da tužiteljica iskazala kako je na posao došla u 4,00 sata ujutro i šefovi su neprekidno požurivali da se izvrše t.j. ubrzaju radovi jer se radilo o hitnoj isporuci proizvoda, pa su radovi vršeni kako ona ističe za vrijeme dok je još uvijek trajala dezinfekcija i pranje podova te je cijeli pogon bio mokar i mastan, a na mjestu gdje je mijenjala kalupe postojala je kanalica za odvod vode i pločice su na tom dijelu poda bile oštećene, te zamijenjene tek nakon njenog stradavanja; da je na donju policu stavila kalup težine 70 kg te isti fiksirala, zatim je izvukla s police gornji kalup također težine 70 kg i fiksirala ga, a nakon toga izvršila manevar da taj kalup može staviti na stroj, ali je u tome nešto zapelo i cijela su kolica u tom trenutku zajedno s kalupima krenula prema njoj, s time da se gornji kalup prevrnuo prema donjem; da je ona pala i izbjegavala da ju ne pritisnu oba kalupa, ali u tome nije uspjela u cijelosti izvući desnu ruku pa je jedan kalup pritisnuo njenu desnu ruku i nanio joj teške ozlijede,

- da je „saslušani svjedok ČŽ, unatoč svojoj funkciji voditelja zaštite na radu znao pobliže reći na koji se način dogodila nezgoda ni otkloniti tvrdnje tužiteljice o postojanju krivnje tuženika t.j. dokazati da tuženik nije kriv. U svezi štetnog događaj od 2.7.2015. znao je samo općenito reći da se nezgoda dogodila oko 4 sata ujutro i da je on na mjesto događaja došao oko 8,00 sati kada je započeo s radom. Prethodno je, kako navodi, kontaktirao inspekciju zaštite na radu u Karlovcu i sam po izvršenom uvidu sastavio zapisnik, pri čemu iznosi da je pregledao snimku s nadzorne kamere ali ista nije sačuvana, obzirom se takva snimka čuva po tjedan dana a onda automatski izbriše, ukoliko se ne pohrani njezin sadržaj. Ipak, a propo tome iznosi da tek poslije ove nezgode postoji naputak da se takve snimke trebaju (trajno) sačuvati, što do tada nije bilo pravilo, jer se nije očekivalo da će se voditi spor. Stoga po njegovom navodu snimka tog događaja nije sačuvana, a osobno tvrdi kako je pregledavanjem te snimke bilo razvidno da je tužiteljica najprije skinula dva kalupa sa stroja i vozila ih prema stalku za kalupe i to unatrag, a ne dakle gurala ispred sebe, te je u jednom trenutku kada je bila udaljena 5-6 metara od stroja s kojeg je skinula kalupe, jedan od kalupa počeo padati a ona ga je pokušala uloviti rukom. No, i sam navodi da je kalup vrlo težak te je počeo padati i prikliještio njenu desnu ruku, odnosno nije siguran o kojoj se ruci radilo. Također insinuira da je teško uspjeti u takvoj radnji, ako kalup nije zaštićen zaštitnim napravama sa svake strane, čime dakle ukazuje da tužiteljica nije fiksirala t.j. osigurala stabilnost kalupa zaštitnim napravama, iako za takvo očitovanje ne pridonosi konkretne dokaze tijekom postupka niti on a niti tuženik“,

- da je, u odnosu na saslušanje svjedoka KŽ, također navedeno kako je kompletna rekonstrukcija proizvodnog pogona izvršena u vremenu od 2015. do 2017., što bi značilo nakon sporne nezgode, u kojoj su promijenjene sve pločice odnosno stavljene nove pločice istog tipa; da se svjedok „potom i usprkos tome“, pozvao u prilog svojih tvrdnji evidentno u smislu nepostojanja odgovornosti tuženika, na inspekcijski nadzor i njegov nalaz da nije zabilježeno nikakvo oštećenje ili puknuće (pločica) koje je moglo utjecati na nastanak nezgode; da je naveo da bi takvo nešto „u svakom slučaju bilo navedeno u zapisniku o inspekcijskom nadzoru“, da je postojalo; da je stroj s kojeg je tužiteljica skinula kalupe i dalje u funkciji, ali nije znao da li tu radnju prilikom mijenjanja kalupa u današnje vrijeme vrši jedan ili dvojica radnika; da su kolica sastavni dio stroja i da se „jednako vrši kontrola stroja i kolica“, te pozvao da je isto sadržano u točki 9. Zapisnika o ispitivanju stroja ili uređaja s povećanim opasnostima“ kao na listu 85 spisa; da je u vremenu od 9. veljače 2015. do 23. veljače 2015. provedeno praktično osposobljavanje radnika ZŽ za rad na siguran način sa strojem Uma Schorpius, prilikom kojeg osposobljavanja joj je pokazano da prilikom manipulacije mora koristiti osigurače; da se radnicima često žuri da što prije obave posao pa moguće zato „nije aktivirala osigurače“, dodatno tvrdeći „da kalup ne može pasti s kolica ako je aktiviran osigurač“, što bi ukazivalo da tužiteljice kritične zgode nije aktivirala osigurače, za što pak nije dao valjane dokaze, niti je tako nešto meritorno utvrđeno.

9. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da su naprijed navedeni iskazi svjedoka i tužiteljice, uz druge priložene dokaze u spisu i napose opće podatke o mjestu i vremenu ozljeđivanja tužiteljice, svakako potvrdili da se predmetna nezgoda dogodila u ranim jutarnjim satima, neposredno nakon dolaska tužiteljice na posao te pranja i dezinfekcije prostora dezinficijensom i vrućom vodom, uslijed čega je zbog isparavanja postojala magla u tom prostoru, dok ih je šefica požurivala da se pripreme i što brže odrađuju posao. U takvim uvjetima tužiteljica je morala zamijeniti postojeće kalupe drugima, ali se kod mijenjanja kalupa koji su velike težine dogodila nezgoda u kojoj je jedan kalup prignječio ruku tužiteljice pa je zadobila teška oštećenja desne ruke.

10. Točni su žalbeni navadi tuženika da odredba čl. 190. st. 1. ZPP-a propisuje da se tužba može preinačiti samo do zaključenja prethodnog postupka. No, odredbom članka 39. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine 70/19 – dalje: ZID ZPP) je u članku 190. iza stavka 1. dodan novi stavak 2. koji glasi: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.“, a koja odredba se primjenjuje na sve postupke u tijeku (čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19).

11. U konkretnom slučaju je, nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu održanom dana 16. kolovoza 2018. (list 127 spisa), na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

12. Navedena okolnost predstavlja opravdani razlog iz čl. 190. st. 2. ZPP-a zbog kojeg je tužitelj bio ovlašten preinačiti tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.

13. No, osnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio dinamiku štetnog događaja i nastanka štete, što predstavlja odlučnu činjenicu u ovoj pravnoj stvari.

14. Tako je prvostupanjski sud paušalno i nedovoljno obrazloženo naveo da se „kod mijenjanja kalupa koji su velike težine dogodila nezgoda u kojoj je jedan kalup prignječio ruku tužiteljice pa je zadobila teška oštećenja desne ruke“.

15. U pravu je tuženik kada u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije utvrdio je li tužiteljica fiksirala kalupe na kolicima zaštitnim mehanizmom, a koji sprečavaju ispadanje kalupa s kolica te da sud prvog stupnja nije proveo očevid na licu mjesta (koji je odredio na ročištu održanom 16. ožujka 2018., list 127 spisa, - prije zaključenja prethodnog postupka).

16. Također su osnovani žalbeni navodi u kojima tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je pobijanu presudu utemeljio i na iskazu svjedoka JŽ koja ne samo da nije bila na mjestu događaja i vidjela što se događa, već je kod tuženika prestala raditi tri godine ranije i od tada nije bila u pogonu tuženika.

17. Nejasno je i prihvaćanje prvostupanjskog suda tvrdnje tužiteljice da je pod bio mastan jer to ne proizlazi niti iz jednog iskaza saslušanih svjedoka, pri čemu je nesporno da su neposredno prije početka rada podovi pogona bili oprani vrućom vodom i dezinficirani.

18. Osnovano tuženik ističe da niti jednim propisom u Republici Hrvatskoj nije propisano da je teret dokazivanja u parničnom postupku na svjedocima, a sud prvog stupnja je u obrazloženju prvostupanjske presude naveo da saslušani svjedok ČŽ nije uspio dokazati da tuženik nije kriv te da za svoje očitovanje da tužiteljica nije fiksirala tj. osigurala stabilnost kalupa zaštitnim napravama ne pridonosi konkretne dokaze.

19. Tuženik također ističe da tužiteljica imovinsku štetu za troškove odlaska liječniku i troškove obavljanja fizikalne terapije u prvotno utuženom iznosu od 1.000,00 kn nije ničime dokazala, kao što nije dokazala osnovanost povećanog zahtjeva po toj osnovi na iznos od 3.000,00 kn.

20. Nadalje, tuženik ističe da je potpuno nejasan i ničime obrazložen preinačeni zahtjev tužiteljice gdje tužiteljica od mjesečne naknade za tuđu pomoć i njegu koju je u tužbi potraživala u iznosu od 600,00 kn, dok u konačno postavljenom zahtjevu potražuje isplatu iznosa od 252,00 kn/ 33,45 eura.

S obzirom da je tužiteljica snizila tužbeni zahtjev po toj osnovi, ne radi se o preinaci tužbe, u skladu s čl. 191. st. 3. ZPP-a.

21. No, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer sud prvog stupnja uopće nije utvrdio koju cijenu sata za tuđu pomoć i njegu dosuđuje tužiteljici, niti koliko sati tuđe pomoći i njege je tužiteljici potrebno mjesečno pa se odluka u tom dijelu ne može ispitati.

22. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu tuženika i ukinuti prvostupanjsku presudu pod točkama I, II i IV izreke, kao i rješenje poslovni broj Pr-855/2017-99 od 26. veljače 2025. kojim je odlučeno o ispravku te presude.

23. Budući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a prilikom utvrđivanja odgovornosti tuženika za nastalu štetu te posljedično tome i u odnosu na visinu naknade štete, valjalo je prihvatiti i žalbu tužiteljice u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva (točka III izreke prvostupanjske presude), kao i u odnosu na odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova.

24. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 371. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

25. U ponovnom suđenju je potrebno provesti očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka i (ponovo) saslušati tužiteljicu na okolnost dinamike štetnog događaja i nastanka štete, prvenstveno utvrđenja je li tužiteljica pričvrstila kalupe zaštitnim mehanizmom, mogu li kalupi ispasti ako su pričvršćeni zaštitnim mehanizmom je li do pada kalupa na ruku tužiteljice došlo u trenutku prebacivanja kalupa sa stroja na kolica ili prilikom guranja kolica, zatražiti očitovanje vještaka da li se prebacivanje kalupa uz pomoć kolica smatra ručnim prenošenjem tereta koje je u vrijeme štetnog događaja bilo reguliranom Pravilnikom o zaštiti na radu pri ručnom prenošenju tereta ("Narodne novine", broj 42/2005, 71/2014, 73/2021), kao i očitovanje vještaka kako je trebalo pravilno izvoditi postupak izmjene kalupa, a na temelju ostalih provedenih dokaza utvrditi kako je postupak uobičajeno provođen kod tuženika te kako je taj postupak odradila tužiteljice kritične zgode, a nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, dajući za istu jasne i valjalo obrazložene razloge.

26. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac