Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-113/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Ivice Veselića predsjednika vijeća, Dubravke Penić Lukač članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Tihane Marije Miladin članice vijeća , u pravnoj stvari tužiteljice GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Antonio Volarević, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika TIFON d.o.o. [adresa], OIB: 77607495225 kojeg zastupa punomoćnik Igor Savić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16036/2021-16 od 19. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr- 16036/2021-16 od 19. prosinca 2024. u dijelu pod točkom I.I, I.II, I.III u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 3.941,87 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. srpnja 2025 . do isplate, I.IV, te u točki II. izreke i sudi:

I.1. Utvrđuje se da Odluka od dana 09. srpnja 2021., kojom je tuženik TIFON d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Zadarska 80, OIB: 77607495225 otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 14. svibnja 2014., broj 13/14, tužiteljici GG s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

2. Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 14. svibnja 2014., broj 13/14, između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca, s danom 28. listopada 2021. godine.

3. Nalaže se tuženiku na ime naknade štete isplatiti tužiteljici iznos od 3.941,87 Eur-a sa zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 Eura sa zateznim kamatama koje teku od 22. srpnja 2025. do isplate , po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te se potvrđuje gore citirana presuda Općinskog radnog suda u dijelu pod točkom I.III kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 1.313,95 Eura sa zateznom kamatom, te u dijelu zatezne kamate na iznos dosuđene glavnice za razdoblje od 22. studenog 2023. do 21.srpnja 2025.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16036/2021-16 od 19. prosinca 2024. pod točkom II. izreke u dijelu kojim tuženiku nije priznat trošak preko dosuđenog iznosa od 625 Eura.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 9. srpnja 2021. koju je donio tuženik nedopuštena te da radni odnos tužiteljice nije prestao, te je posljedično odbijen i zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu sa danom 29. listopada 2021., zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida u iznosu od 5.255,82 Eura sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (toč. I. izreke).

Naloženo je pak tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura u roku 15 dana (toč. II. izreke).

2. Protiv ove presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) i predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Protiv dijela presude o odluci o trošku kojim tuženiku nije priznat trošak preko dosuđenog iznosa od 625,00 eura žali se tuženik također iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP s prijedlogom da se odluka preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana dok je žalba tuženika neosnovana.

5. Ovaj sud pregledao je sve provedene parnične radnje te je ispitao pobijanu presudu i temeljem toga je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Isto tako suprotno žalbenim navodima tuženika, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno upire žalitelj.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 9. srpnja 2021., te posljedično tome zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, te naknada štete zbog sudskog raskida.

8. Pošavši od utvrđenja da je tužiteljica kao radnica tuženika na radnom mjestu prodavačice – konobarice na PB Osijek počinila povrede koje su joj stavljene na teret u Odluci o otkazu ugovora o radu i to da je dana 17. svibnja 2021. radnicu CG nazivala pogrdnim imenima „krmača „ i „lopov“ i sl. te se prema njoj i podrugljivo ponašala, zatim da se neprimjereno izražavala o pojedinim kupcima kada je osobi srpske nacionalnosti govorila da bi natpis razumio da je na ćirilici, te u drugoj zgodi kada je iskazala da „samo cigani voze mercedes“, čime da je povrijedila odredbe čl. 66. toč. 17., 20. i 23. važećeg Pravilnika o radu tuženika (diskriminacija i uznemiravanje, sudjelovanje u verbalnom konfliktu te nekorektan odnos prema drugim radnicima kao i postojanje okolnosti koje mogu imati za posljedicu narušavanje ugleda poslodavca), zaključuje da isto predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika u smislu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17,98/19 – dalje ZR), budući da se radi o neprihvatljivim oblicima postupanja na radnom mjestu, zbog čega odbija tužbeni zahtjev tužiteljice.

9. Međutim, osnovano tužiteljica prigovara ovakvom činjenično pravnom zaključku prvostupanjskog suda.

10. Prije svega, koristeći ovlaštenja iz čl. 373.a ZPP ovaj sud je utvrdio da je neosnovan prigovor tuženika da tužba u ovoj pravnoj stvari nije podnesena pravovremeno.

11. Iz odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je radnica zaprimila predmetnu odluku 14.7.2021. te iz povratnice na listu 19 spisa proizlazi da je zahtjev za zaštitu prava upućen poslodavcu 26. srpnja 2021., dakle u roku iz čl.133. st. 1. ZR . Tuženik je taj zahtjev zaprimio dana 28. srpnja 2021. te na njega nije odgovorio u zakonom propisanom roku od 15 dana, te je tužiteljica 26. 8.2021., dakle u daljnjem roku od 15 dana iz čl. 133. st. 2. ZR podnijela tužbu radi zaštite svojih prava.

12. Nije sporno da je tužiteljici odlukom o otkazu ugovora o radu stavljeno na teret da je tijekom interne istrage koju je proveo poslodavac u razdoblju od 24.5.2021. do 28.5.2021. zbog prijave povrede etičkog kodeksa MOL Grupe i internih pravila Poslodavca od strane radnice utvrđeno da je radnica dana 17.5.2021. verbalno napala Radnicu poslodavca iz smjene, CG, na radnom mjestu nazivajući je „krmačom“, „neradnikom“, „ulizicom“, „lopovom“, a potom je podrugljivo oponašala način na koji druga kolegica hoda i upravlja aparatom za gašenje požara znajući da je kolegica u drugom stanju.

13. Također je tijekom navedene istrage utvrđeno da G otvoreno iskazuje netrpeljivost prema kupcima i kolegama, odnosno drugim Radnicima poslodavca koji su druge nacionalnosti, naročito srpske, pa je tako stalnom kupcu koji je srpske nacionalnosti nakon što je pomaknuo vozilo prije plaćanja rekla da se vozilo ne smije micati, a da bi to znao „da piše na ćirilici“, a kolegama često nakon odlaska kupaca srpske nacionalnosti iskomentira način na koji su nešto izgovorili. Radnica je jednom prilikom za radnu kolegicu koja je na radno mjesto došla vozilom marke Mercedes iskomentirala „Samo C voze Mercedes“.

14. Prvostupanjski sud povredu od 17. srpnja 2021. utvrđuje temeljem pisanog očitovanja svjedoka JG, CG i ĐG, te iskaza JG, CG i AG, međutim osnovano tužiteljica u žalbi ističe da ovi provedeni dokazi ne opravdavaju činjenično pravni zaključak o počinjenoj povredi koja bi opravdavala otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

15. Naime, iz izjave i iskaza svjedokinje JG proizlazi da ista uopće nije vidjela niti čula prepirku između tužiteljice i djelatnice CG nego saznanje o istom crpi iz telefonskog razgovor po prijavi djelatnice CG, kao i neposrednog razgovora sa tom djelatnicom, dok s druge strane sa tužiteljicom o tom događaju nije uopće razgovarala. Svjedokinja je pregledala i video nadzor bez zvuka i po gestama i mimikama zaključila da je bilo svađe između dvije djelatnice, CG joj je rekla da ju je GG vrijeđala, međutim ne može se sjetiti riječi koje joj je izgovorila.

15.1. Isto tako niti svjedok AG nije bila prisutna konfliktu između tužiteljice i djelatnice CG, nego joj je o tome ispričala djelatnica CG, međutim ista se nije sjećala niti zbog čega je došlo do konflikta niti što su jedna drugoj govorile. Svjedok ĐG navodi da je jednom prilikom kada je predavao smjenu tužiteljica bila ljuta zbog situacije na benzinskoj te se tom prilikom djelatnica CG osjetila prozvanom i onda su se počele svađati. Međutim to je bilo davno i ne sjeća se tko je kome što rekao, zna samo da su se porječkale i da su se ostale svađati kad je on otišao. Međutim osim ovog nije niti vidio niti čuo da bi tužiteljica nekog radnog kolegu omalovažavala i vrijeđala.

15.2. Svjedok J navodi kako su se tužiteljica i kolegica CG prepirale u vezi nekih slobodnih dana, ne sjeća se točno tko je započeo svađu ali su obje bile za svađu. Nije čuo da su si njih dvije govorile neke neprimjerene riječi.

15.3. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je došlo do određene verbalne razmjene između nje i spomenute kolegice s kojom je radila u smjeni, uobičajeno je da s kolegama raspravlja i komentira teme vezane za posao i sl. što je bilo i ove prilike i dopušta da je žustrije govorila, no negira da bi govorila izraze kao što je „krmača“, „ulizica“ ili „lopov“, moguće je da je koristila izraz neradnik.

15.4. Dakle, iz iskaza navedenih svjedoka uopće ne proizlazi da je tužiteljica nazvala gđu CG pogrdnim imenima. Očito da je došlo do prepirke između kolegica zbog uvjeta na poslu, te su obje u toj prepirci sudjelovale, međutim radilo se o internom događaju koji nisu vidjeli niti čuli kupci, a djelatnici koji su bili prisutni /ĐG i J ) nisu čuli da bi bile izgovorene neke neprimjerene riječi.

15.5. Stoga nije prihvaćen iskaz svjedokinje CG u dijelu u kojem navodi da joj je tužiteljica govorila pogrdne riječi „krmačo, „ulizica“ ili „lopov“, jer iskaz nije potvrđen iskazom niti jednog drugog svjedoka, a navedena svjedokinja sudjelovala je i sama ravnopravno u tom verbalnom sukobu, zbog čega sebe želi dovesti u povoljniju poziciju, pa se ne može sa sigurnošću zaključiti da je tužiteljica zaista izgovorila navedene riječi i da je kriva za sporni događaj.

15.6. Osim toga navedena svjedokinja je iskazala da su nakon toga tužiteljica i ona normalno odradile smjenu, čak joj je tužiteljica i rekla da obuče jaknu jer je vani hladno, a i nakon tog događaja dobro su funkcionirale.

16. Na temelju navedenih utvrđenja ovaj sud ocjenjuje da interni verbalni sukob tužiteljice i radnice CG koji se dogodio jednom prilikom,dakle kao izolirani događaj, u kojem sukobu su sudjelovale obje radnice, te u okolnostima da se isti nije dogodio pred kupcima, da su nakon toga sukoba obje radnice normalno odradile smjenu, a i poslije tog događaja dobro funkcionirale, ne predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, tim više što tuženik nije dokazao da bi tužiteljica izgovorila pogrdne riječi koje joj se stavljaju na teret u odluci o otkazu. Osim toga tužiteljica nije niti upozorena pisano na obveze iz radnog odnosa, te joj nije ukazano na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, a što je predviđeno odredbom čl. 64 Pravilnika o radu tuženika za slučaj otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

17. Vezano za povredu da je podrugljivo oponašala način na koji druga kolegica hoda i upravlja aparatom za gašenje požara znajući da je kolegica u drugom stanju, tuženik tu povredu u odluci o otkazu ugovora o radu ne konkretizira u smislu kada se to dogodilo i koga je oponašala tužiteljice.

17.1. Iz iskaza svjedoka JG proizlazi kako je na video nadzoru vidjela neke neprilične i čudne pokrete tužiteljice na blagajni, te misli da joj je djelatnica CG kasnije rekla da je ona tu zapravo glumila ĆG, također djelatnicu, koja je bila u drugom stanju kako vuče vatrogasni aparat budući da je on bio težak i da ga zbog svog stanja nije mogla nositi i da je to bilo ružno za vidjeti.

17.2. Nasuprot tom iskazu svjedokinja CG je iskazala da nije vidjela da bi netko oponašao da netko trudan vuče aparate

17.3. I svjedok AG je iskazala samo kako je čula da je tužiteljica imitirala trudnu kolegicu kako vuče vatrogasni aparat.

17.4. Dakle iskaz svjedokinje JG je kontradiktoran sa iskazom svjedokinje CG, svjedokinja JG je svoje zaključke temeljila samo na video snimci, međutim ne zna kontekst u kojem se sve to događalo, a niti je njen iskaz potvrdila svjedokinja CG, niti je bilo koji drugi svjedok vidio taj događaj, a upravo je sama tužiteljica na tu okolnost izjavila da je to oponašanje bilo sasvim u drugom kontekstu i da je to bila njena reakcija na dolazak kolege ĐG na posao kojom prilikom je on očito šepao zbog ozljede, a ona je samo prokomentirala općenito stanje njih zaposlenih na postaji, međutim nikakve zle namjere nije bilo.

17.5. Stoga na temelju ovoga, tuženik nije dokazao da bi se tužiteljica podrugljivo ponašala prema drugim kolegama.

18. Nadalje zaključak suda da se tužiteljica neprimjereno izražavala o pojedinim kupcima spominjući u negativnom kontekstu ćirilicu sud prvog stupnja donio je na temelju iskaza svjedoka AG, JG i ĆG. Međutim niti jedan od navedenih svjedoka nije uopće prisustvovao događaju u kojem se tužiteljica navodno negativno izražavala o ćirilici.

18.1. U odluci o otkazu navodi se u vezi te povrede da je tužiteljica stalnom kupcu koji je srpske nacionalnosti nakon što je pomaknuo vozilo prija plaćanja rekla da se vozilo ne smije micati, a da bi to znao „da piše na ćirilici“.

18.2. O sličnom događaju iskazivala je jedino svjedokinja CG koja je iskazala da joj je kupac HG pričao o tom događaju ali više kao anegdotu da je jednom prilikom zvao tužiteljicu da mu napumpa gume, da je ona izašla van i da mu je rekla „da piše na ćirilici znao bi kako se pumpaju gume“ .

18.3. U svojoj pisanoj izjavi HG navodi kako se gđa GG prema njemu ponašala prijateljski profesionalno, te ga niti u jednom trenutku nije uvrijedila niti dovela u neugodnu situaciju.

18.4. Svjedok MG, po nacionalnosti Đ iskazivao je da je dolazio točiti gorivo na benzinsku pumpu Tifon gdje je radila tužiteljica i to oko 3-4 puta tjedno, te se tužiteljica prema njemu uvijek ponašala sasvim normalno, te s njom kao kupac nije imao nikad neugodna iskustva, a niti je vidio da bi se tužiteljica neljubazno odnosila prema drugim kupcima ili djelatnicima, čak što više uvijek je vidio da se pozitivno ponašala prema ljudima uvijek s osmjehom na licu, a tužiteljica mu nikada nije ništa dobacivala po nacionalnoj osnovi.

19. Dakle, niti jedan svjedok nema neposrednih saznanja o događaju koji navodi tuženik o odluci o otkazu, a niti je tuženik na bilo koji način dokazao da bi se tužiteljica neprimjereno izražavala o pojedinim kupcima odnosno da bi pokazivala netrpeljivost prema kupcima druge nacionalnosti, naročito srpske.

20. Što se tiče daljnje povrede koja se tužiteljici stavlja na teret i to da je jednom prilikom radnu kolegicu koja je na radno mjesto došla vozilom marke Mercedes iskomentirala „Samo C voze Mercedes“ o tom događaju je iskazivala svjedokinja RG koja je iskazala da je radila zajedno sa tužiteljicom i jednom prilikom kada je kolegica A dolazila s Mercedesom na posao tužiteljica je rekla da samo cigani voze mercedes. Međutim njih dvije su se puno šalile dok su radile i ona tu njezinu izjavu nije uzela kao nešto posebno.

21. Dakle očito je da je takva izjava izrečena u nekoj internoj šali i nije imala za cilj nikoga uvrijediti posebice jer nije niti izrečena vozaču tog vozila

22. Tužiteljici je dakle stavljeno na teret da je počinila povrede iz čl. 66. Pravilnika o radu toč. 17. diskriminacija, uznemiravanje ili spolno uznemiravanje radnika, iz toč. 20. Pravilnika - verbalni konflikt sa drugim radnicima, nekorektan odnos prema ostalim radnicima i iz toč. 23. Pravilnika - druge okolnosti koje su mogle imati za posljedicu narušavanje ugleda Poslodavca, odnosa sa poslovnim partnerima ili kupcima, međusobnih odnosa radnika, te štete Poslodavca.

23. Iz svega naprijed navedenog ovaj sud je zaključio da u konkretnom slučaju ne postoje opravdani razlozi za otkaz Ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja, jer je utvrđeno da tužiteljica nije diskriminirala niti uznemiravala druge radnike, verbalni konflikt koji se dogodio u okolnostima kako je prethodno utvrđeno ne predstavlja povredu koja bi opravdavala otkazivanje ugovora o radu, a niti postoje druge okolnosti kojima bi tužiteljica narušavala ugled poslodavca. Stoga je ovaj sud utvrdio da je Odluka o otkazu ugovora o radu od 9. srpnja 2021. nedopuštena.

24. Odredbom čl. 125 st. 1. ZR propisano je

Ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

25. Kako je otkaz poslodavca utvrđen nedopuštenim, a kako tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, to je primjenom odredbe čl. 125 ZR određen sudski raskid ugovora o radu i to sa danom 28. listopada 2021. jer se tužiteljica 29. listopada 2021. zaposlila kod novog poslodavca kako to proizlazi iz preslike prijave na HZMO (list 205).

26. Nadalje, tužiteljici temeljem citirane odredbe dosuđena naknada štete u iznosu od 6 ugovorenih mjesečnih plaća tužiteljice, a imajući u vidu trajanje radnog odnosa tužiteljice kod tuženika od 7 godina i 3 mjeseca (potvrda HZMO na listu 204), starosnu dob tužiteljice od 50 godine te činjenicu da ista nije obveznica uzdržavanja.

26.1. Visina iznosa naknade štete koja radniku pripada u situacijama sudskog raskida ugovora o radu određuje se iznosom bruto plaće koja je radniku isplaćena (tako i Rev 840/23 od 11.siječnja 2024).

26.2. Iz VII. dodatka ugovora o radu broj 13/14 (list 10) spisa proizlazi da je tužiteljica imala ugovorenu plaću od 4.950,00 kn bruto mjesečno, slijedom čega je tužiteljici dosuđen iznos od 29.700,00, odnosno 3.941,87 Euro dok je za preostali iznos od 1.313,95 eura valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

26.3. Na dosuđeni iznos naknade štete tužiteljici je dosuđena kamata tekuća od donošenja ove presude, jer je tek ovom presudom utvrđena obveza naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i njena visina.

26.4. Stoga je odbijena žalba tužiteljice u dijelu kojim je odbijen zahtjev za zateznom kamatom na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od podnošenja zahtjeva 22.11.2023. do 21.srpnja 2025.

26.5. Kako je izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, te tužiteljici nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je istoj temeljem čl. 154. st. 5 ZPP dosuđen trošak u vidu jednokratne nagrade temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) , a koja Tarifa se primjenjuje temeljem odredbe Tbr. 52 toč. 4. Tarife, pa tužiteljici pripada nagrada u visini 200 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2 eura daju iznos od 400,00 eura uz uvećanje za PDV od 25 % čini trošak od 500,00 eura.

27. Zbog svega navedenog, a temeljem čl. 373a., čl. 373. toč. 3. i čl. 368 ZPP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić